Dugogodišnji prosvjetni radnik, istaknuti pedagog i profesor crnogorskog jezika i književnosti Vesna (Radišić) Đukanović je obradovala mnogobrojne poslenike kulture i pisane riječi, ali i svoje bivše đake kojima je i sam autor ovih redova pripadao, sa zbirkom kratkih priča ,,Gorčina života”. Izdavač knjige je Crnogorski kulturni forum a izuzetan predgovor je napisala mr književnosti Svetlana Čabarkapa. Zbirku je ilustrovao akademski umjetnik Saša Radišić.
Vesna Đukanović je sa svojom prvom knjigom pretočila sva iskustva djetinjstva i odrastanja kroz prizmu njene mladosti i viđenje rodnog sela. Njen filigranski rukopis i fotografsko pamćenje posvećeno je ljudima i vremenu koje je, nažalost, nestajalo pod obrisima ,,nove ere.” Njeni junaci su mještani, seljani, poneki doselljenik koji se silom prilika ili datih okolnosti našao u mjestu pitomine, loze, smokava, po zlatnim snopovima pšenice, raži, kukuruza, ali i drače čije bodlje su njene junake često bole iznutra i ostavile trajne tragove teških sudbina na njihovim licima ali i životima.
Uvod u zbirku kratkih priča počinje upravo pričom ,,Gorčina života” o teškom životu, odrastanju, nevremenu i stradanju Gorčina i Gospave, od trenutka gubitka majke do Gorčinovog stradanja u vojsci i sestre Gospave koja duboko tone u porok alkohola. ,,Stara ciganka” je priča koja nam govori o nekadašnjim čergarima, njihovim teškim životima, pogledima, običajima i jednom proročanstvu koje je Snežana dobro zapamtila, a koje će mnogo godina kasnije zadesiti njihovu kuću i porodicu. No nastajalo je novo vrijeme industrijalizacije i čergari su polako otišli u legendu ali i njihova ,,proricanja” koja su znala da se ,,obistine”. Da li je to bila magija ili sudbina, ostaje nam da se zamislimo. Sve u pričama same autorke je njen doživljaj i radost i tuga, rađanje i umiranje, zlo i dobro. Dominacija priča autobiografskog karaktera mještana je evidentna. U pričama se svakodnevne situacije po pravilu pretvaraju u izvanredne, bizarne, na momente groteskne, a fizička stvarnost neraskidivo srasta sa literarnom. Ton ovih priča je bogat i objektivan (u smislu da sama autorka potpuno definiše događaje i svoje emocije) čime se finalna činjenica konstatacija potcrtava sa dodatnom snagom i daje izuzetnu pripovjedačku ljepotu u svih petnaest priča. Jako je fascinantno da su sve priče isprepletane sa ženskim likovima. Žena je ta koja je uvijek činila stub porodice, od koje se uvijek očekivalo da pametno postupi. Likove žena često prati i surova sudbina, nemilosrdan način života i okolina koja je često znala da bude zavidna ili da ,,ukaže” na greške što je posebno evidentno u pričama ,,Tuđimilka” ,,Oženila muža” i „Granica“. Čini mi se da niko na jedan ljepši i inspirativnji način nije tako opisao fascinantne likove starih Crnogorki kao Vesna Đukanović. Takođe, u vremenu kada je ženska riječ bila nečujna i nije se uvažavala, likovi žena tu sudbinu mijenjaju na sebi svojstven način.
,,Gorčina života” je na svoj način i knjiga zagonetnog naziva koju dok čitamo, sve dublje ulazimo i shvatamo suštinu naslova. Sami naslov nas proganja i tjera na razmišljanje. Vesna Đukanović svojim posebnim darom naratora umetnula je specifičan žig pripovijedanja koji mnogo podsjeća na djela majstora pisane riječi Branka Ćopića. Uz toponime i izvorni crnogorski jezik, uz mnoge često zaboravljene izraze, knjiga njeguje svu ljepotu onog izvornog crnogorskog jezika kojim su govorili naši preci. Čudesna jutra, ljeta zavičaja, oluje, nabujali potoci, tajna Lipske pećine. Priče pune emocija najtananijih emocija ćopićevskog stila posebno su evidentna kada opisuje svog đeda i baku. Kao što Ćopić opisuje svog đeda Rada tako Vesna Đukanović u pričama ,,Đečji plač” i ,,Zakopana glavobolja” opisuje đeda Miśa, baku Anđu i drugog đeda Stanka jer sjećanja na djetinjstvo nikada ne blijede, ona samo jačaju sa godinama naših života.
Nakon čitanja ove fantastične zbirke kratkih priča zaključujemo da je autorka istinski zaljubljenik i neumorni pregalac u književnosti. Način na koji Vesna Đukanović piše je iskren, topao, na momente surov i pun tragičnih sudbina njenih junaka i proživljen iz ugla njenog odrastanja. Ova zbirka nam vraća vjeru u život, ljude, i na kraju zavičajnu crnogorsku književnost koja, nažalost, polako odumire i sve se rjeđe srijeće. Magija priča Vesne Đukanović prolazi kroz različite faze stvaranja kniževnog djela. Priče su vjerodostojna imaginacija autorke, ali ne toliko ubjedljiva da izaberemo samo jednu od ovih priča i prihvatimo je kao apsolutnu istinu. Ona ne postoji. Sama književnost nije ništa drugo do traganje za istom i priča o njoj. Životne ispovijesti koje odišu fluidom ličnih osjećanja, pokazuju nam svu snagu autorke koja na jedan poseban prozni način ispisuje priče i živote, često lične i porodične drame. Autorka u tome fascinantno uspijeva da snagom svojih riječi privuče čitaoca koji će makar u jednoj priči pronaći i svoj zavičaj, ali i glavne protagoniste koji su proživjeli i doživjeli sličnu sudbinu. U njenim pričama se prepliću svjetovi emocija, dešavanja čovjekovih sudbina, patnji i stradanja i kada ljubavi ima, ona bude samo jedna kap u moru stradalnika. Siguram sam da će zbirka kratkih priča „Gorčina života” biti prihvaćena kod čitalaca koji će, makar u jednoj priči, pronaći svoj lični svijet i lični zavičaj kojem se vraćamo kako nam odmiču i godine i životne staze.
Be the first to comment