Poštovani pośetioci, sa zadovoljstvom vam predstavljamo autora Braha Adrovića, koji prvi put objavljuje svoje stvaralaštvo na portalu Montenegrina. Zahvaljujemo se gospodinu Adroviću, koji je omogućio da objavimo njegovu zbirku pjesama “Mapa bolnih mjesta” i tako svoju poeziju učini dostupnom velikom broju ljubitelja ovog književnog žanra.
Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.
BILJEŠKA O AUTORU
Bio je član redakcije i stalni saradnik lista „Sloboda“, urednik za poeziju časopisa „Mostovi“ koji je izlazio u Pljevljima i jedan od pokretača i članova redakcije obnovljenog izdanja časopisa „Tokovi“.
Kao honorarni saradnik, objavljivao je u listovima Arena, Vjesnik i Agencija „Tanjug“ a junaci njegovoh novinskih reportaža proglašavani su podvigom godine.
Braho Adrović je do sada objavio knjige poezije: “Biti živ“, “Juče na ulici“, “Hiljadu dana ljubavi“, “Balkanske elegije“, “Rat u kući“, “Objava nezaborava“, “Gorki vijenac“, “Vječno uzaludno“, “S one strane nade“, “Ljudi i neljudi, “Izabrane pjesme“, “Velika šetalica“ i roman „Porijeklo grijeha“.
Adrović je zastupljen u mnogim antologijama i izborima poezije. Učestvovao je na većini važnijih književnih festivala i susreta na prostorima bivše Jugolsavije kao i u Bugarskoj, Luksemburgu, Albaniji i Njemačkoj.
Braho Adović je za svoj književni rad dobio najveće opštinsko priznje Nagradu „21,jul“ u Beranama. Dobitnik je prve nagrade na susretu mladih pjesnika Crne Gore u Podgorici, dobitnik nagrade za stvaralaštvo za mlade „Krilata seošnica“, nagrade „Mirko Banjević“ za knjigu poezije „Ljudi i neljudi“, prve nagrade na manifestaciji „Pjesnici sa Lima o Limu“ u Bijelom Polju i nagrade za najbolju humorističko satiričnu pjesmu na Crnogorskom festivalu humora i satire 2017. u Danilovgradu.
Adrović je objavio i četiri televizijska dokumenarna flma: „Mlinarica“, “Vječiti gubitnik Selmo“, “Beranska gimnazija” i “Krila Berana”.
OBRAĆANJE SVETU
UNUTAR I OKO SEBE
“… Adrović je pesnik osobenog senzibiliteta, sa eliptičnim i jezgrovitim izrazom, koji ipak poseduje duboku slojevitost, pouku, slikovitost i melodičnost. Stihovi se nižu jedan za drugim, sasvim prirodno i spontano, a pesme se mogu čitati kao svojevrsna poema, odnosno kantilena koja ima mnogo toga zajedničkog skoro za sve pesme. Sa ovom poezijom nije teško uspostaviti komunikaciju, budući da nije hermetična i nepristupačna. Adrović čini sve za svoju percepciju i odnos prema čitaocima, verujući u moć poezije i njena katarzična svojstva, pa otuda pokušaji da se smisao života izjednači ili bar poistoveti sa poezijom, koja nije usputan i uzgredan stvaralački čin, već poseban smisao postojanja i nešto mnogo više od toga. Ovim izdanjem Braho Adrović je znalački skicirao, odnosno zaokružio svoju poetiku i etičko-estetički pogled na svet, učvršćujući dominantne oznake svog lirskog pevanja i mišljenja. Drugim rečima, poetski govor je redukovan i sažet, ali bremenit idejama i mislima, slikama i porukama, koje su neka vrsta kreativne rekapitulacije i geneza razvojnog puta u širokom vremenskom razmaku.
Može se zaključiti da je Adrović pesnik izrazite subjektivnosti, čiji su stihovi snažno obeleženi naglašenim ličnim tonom, kao svojevrsnim svedočanstvom o vlastitom suočavanju sa životnim izazovima i ovovremenim ne/prilikama (na primer: raspad Jugoslavije). Forma obraćanja drugom je svakako dvosmislena, jer ona zapravo podrazumeva i obraćanje vlastitom ja, što pesniku omogućava da ispolji lirsku samoispovest i raznovrsne evokacije od detinjstva pa do današnjih dana. Pesnikova kreativna i složena jednostavnost pokazuju da se radi o emotivnim i psihološkim treptajima sa mestimičnim uticajima ekspresionizma i neosimbolizma.
Francuski pesnik Rene Šar je govorio da „poezija ne zahteva da bude razumljena, no da bude vodič čula, da učini suštinu živom“. Čini se da Adrović ovu poetičku maksimu ima i te kako u vidu i da se nje znalački pridržava. Ovom knjigom autor je napravio krupan iskorak na crnogorskoj literarnoj sceni, pokazujući samim tim autentičnost i vrednost modernog lirskog stvaralaštva”.
Akademik dr Milutin Đuričković
ADROVIĆEVA
„BOLNA MJESTA“
“…Bolna sjećanja u ovoj poeziji drhte kao ožiljci u stihovima koji opominju. Jer ovo nije fzički bol, on je izdržljiv, ovo je bol duše, a takav bol može samo pjesnik da doživi i ustihuje ga. Zato čitanje ovoga rukopisa predstavlja i putovanje od bola do bola. Adrović to nijansira, zato su neke njegove pjesme: „Gorka priča puna čemera i jada“. A taj pjesnički jad je i proživljeni jad. Onaj koji donosi strah, bijeda, nepravda. A ko bi drugi podigao glas do Pjesnik!
Kada Adrović pjeva: „U samoću svjesnu bježi“, to je, zapravo, ona samoća koju zovemo pjesničkom, iz koje on vidi i dalje i dublje. Taj vidik rađa novi stih, otvara teme, prisjeća se. Ili, kako bi rekao veliki Leso: “Sjećanje me lakom tugom ovi“!
Jer, zna pjesnik Adrović da se u samoći najbolje sjeća i osjeća. Zato ovom njegovom novom poezijom plovi prošlost. Prošlost koja nas opominje.
Opomena može biti i kazna i nagrada. Tako i jeste u ovim stihovima. Bilo, ne povratilo se – jedna je od mnogobrojnih poruka nakon iščitavanja „Bolnih mjesta“ Braha Adrovića.
Novi rukopis Braha Adrovića potvrđuje ostvarenog pjesnika, čija pjesnička zrelost daje dobre poetske plodove. Ti dobri pjesnički plodovi su umotani u metafore, alegorije, personifkacije, i tvore pjesničke slike koje oživljavaju jedno vrijeme, jedan prostor i baca dodatno svijetlo na ovo zemaljski život. Težak, turoban, surov!…”
Prof. dr Draško Došljak
SVIJET BEZ LJUBAVI
Zamisli da na svijetu nema ljubavi
I da tih zlatnih dragulja života nikada i nije bilo
Pa onda objavi
Kakovo bi to tek bilo ludilo
Da nikada niko nikog volio nije
I da nikad niko nikog voljeti neće
Kakve bi tek ljudi bili ništarije
I kakve bi svijetom vladale nesreće
Kakva bi među ljudima vladala klima
Kakvi bi oni bili roboti hladni
I među njima vječita sibirska zima
Kakvi bi tek bili naši životi jadni
Zamisli, pa onda jasno kaži
Kakav je život bio
I ništa više od života ne traži
Samo onoliko koliko voliš i koliko si volio
KOMPLETAN SADRŽAJ ZBIRKE MOŽETE PROČITATI
AKO KLIKNETE NA NASLOVNU STRANU
