Navršilo se punih 107 godina od kada je na Cetinju formiran prvi golf klub u Crnoj Gori. Bilo je to 20. juna 1906. godine. Ovaj značajni događaj uveliko je upotpunio bogatu sportsku istoriju Crne Gore, čiji je prostor već bio zapljusnuo talas modernih sportova, poput klizanja, tenisa, fudbala, mačevanja, skatinga (skejting), itd. Osnivanjem ovog kluba, naša zemlja se na najljepši način povezala sa velikim evropskim i svjetskim sportskim datumima i time ostavila još jedan trajan spomenik u bogatoj crnogorskoj istoriji sporta. Taj zaista značajan datum, ne samo što je pridružio tadašnju Crna Gora velikoj porodici golfera u svijetu, već je i današnju Crnu Goru zauvijek vezao sa tom prestižnom sportskom organizacijom. Zato i danas, s pravom, možemo reći da je Knjaževina, odnosno Kraljevina Crna Gora pripadala redu zemalja koje su njegovale nove evropske i svjetske trendove, pa i sportske, dokazujući time da je, među prvima na ovim prostorima, prihvatala sve tekovine moderne Evrope toga doba.
Nažalost, spletom istorijskih okolnosti ovakvi događaji, kojih je bilo u istoriji Crne Gore dosta, do skoro su bili zaboravljeni, iako bi se tako važnim i prestižnim datumima podičile i mnogo veće i razvijenije nacije i države. Recimo, u našem bližem okruženju, posebno na prostoru bivše Jugoslavije, odnosno na prostoru današnjeg zapadnog Balkana, Cetinjski golf klub je najstariji. Ako uporedimo datum njegovog osnivanja i golf klubova iz okruženja viđećemo da su oni nastali znatno kasnije. Primjera radi: u Zagrebu 1927. god. (primj. B.B), u Beogradu 1936. god. (primj. B.B.), na Bledu 1938. god. (Sportski leksikon, Zagreb, 1984,str. 141). No, zahvaljujući kralju Nikoli I Petroviću Njegošu i ljudima koji su ga na dvoru okruživali, kao i diplomatskom koru koji je umnogome zaslužan za otvaranje ovog kluba, stvoreni su uslovi za promociju sporta koji se često kroz istoriju i literaturu nazivao i gospodskim. Da je gospodski i kraljevski svjedoče mnoga dokumenta o nastanku golfa. Zbog toga ćemo se ukratko osvrnuti na nastanak i razvoj golfa u svijetu.
Zabilježeno je da je u Starom Rimu postojala igra slična golfu i zvala se „paganica“ (Enciklopedija fizičke kulture, Zagreb, 1975, knj. I. str. 305). Bila je to omiljena igra rimskih imperatora i igrala se tako što su igrači drvenim palicama gurali loptice, napravljene od kože, u jamice prethodno iskopane u zemlji. Postoje podaci koji govore da je i u Škotskoj u XIII vijeku postojala igra slična golfu i zvala se „cambuca“, zatim u Holandiji pod imenom „het colven“, pa u Francuskoj „jeu de mail“.
Ipak, pravi počeci golfa vezuju se za Škotsku i XIV vijek. Po svoj prilici, začetnici igre koja je u nekim elementima ličila na današnji golf bili su pastiri koji su čuvali ovce po prostranim škotskim pašnjacima. Drvenim palicama, koje su sami pravili, gurali su loptice u zečje rupe, ne sanjajući da će biti začetnici sporta koji danas zaokuplja pažnju miliona ljudi širom svijeta. O starosti ovog sporta govori i podatak iz 1452. godine, đe se kaže da su se u Škotskoj u tom periodu prodavale loptice za golf. U XV vijeku popularnost golfa uzimala je u Škotskoj sve više maha, pa je škoтski kralj Džems II zabranio „foot ball and golfe“, zato što je ova igra odvlačila pažnju podanika koji gađaju lukom i strijelom.
Smatra se da je prvi golf klub na svijetu nastao 1552. godine u škotskom gradu St. Andrews, pod imenom „St. Andrews Golf Club“. Pola vijeka kasnije nastali su „Royal Blackheath Golf Club“ u Londonu i „Company of Edinbugh Golfers“ u Škotskoj. Pravila igre su kodifikovana 1754. godine u obnovljenom golf klubu iz St. Andrewsa – „Roval and Ancient Golf Club“ (RAGC).
Kao sportska igra golf se pojavljuje u Francuskoj 1856, u Švajcarskoj 1883, a u Kanadi i SAD 1885. godine. Dalje se širio prema Južnoj Americi i Australiji u XX vijeku. Danas je golf jedna od najrasprostranjenijih sportskih igara u svijetu.
Na osnovu navedenih podataka lako se može zaključiti da je kolijevka golfa Velika Britanija, bolje reći Škotska. Sam naziv golf potiče od engleske riječi gouf, udarac (prema škotskom jeziku). To je „sportska igra na otvorenom terenu, u kojoj igrač nastoji da sa što manje udaraca palicom utjerara loptice u niz jamica raspoređenih po terenu“. (Enciklopedija fizičke kulture, Zagreb 1975, knj. I. str 305).
Do 1951. godine u Evropi su se održavala takmičenja po pravilima Međunarodne evropske organizacije za golf (Assocation Europene da Golf – AEG). Ova organizacija osnovana je 1937. u Luksemburgu. Od 1951. godine postoji univerzalni kodeks pravila za igranje golfa.
U principu, postoje dva načina takmičenja u golfu, i to : match-pley (kada je igraču cilj da lopticu poćera po svim stazama i osvoji najveći broj jamica; do XIX vijeka postojao je samo ovaj oblik igre) i stroke-play (kada igrač želi da sa što manje udaraca ućera lopticu u određeni broj jamica).
Golf je sport koji se može igrati u društvu. „Postoje partije udvoje, utroje (jedan protiv dvojice koji igraju zajedno, učetvoro (po dva para, svaki par samo sa po jednom lopticom). Zatim postoje partije sa četiri loptice (dva igrača igraju svojom najboljom lopticom protiv najbolje loptice protivnika). Igrač ne smije tražiti savjet ni od koga, osim od svog nosača palica, a ako igra u paru od svog suigrača i od njegova nosača“ (Enciklopedija fizičke kulture. Zagreb 1975, knj. I, str. 307). Takmičari u golfu mogu biti različitog starosnog doba i pola.
Miodrag Đorđević, autor knjige ( Golf , Beograd-Augsburg, 2001, str. 12), vrsni poznavalac ove kultne igre, rekao je: „Golf može da bude đavolski paklen, i rajski…“ I, zaista, golf svojim čarima pruža neslućena zadovoljstva igraču, ali i razočarenja ako se ne postignu željeni rezultati. Da bi neko bio dobar igrač, pored ostalog, mora posjedovati sjajnu preciznost i snalažljivost, maksimalnu koncentraciju i samopouzdanje kako bi ostvarivao potrebne rezultate.
*
* *
Kao što smo rekli, danas je golf, uz fudbal, košarku i tenis jedan od najpopularnih sportova na svijetu i igra ga veliki broj ljudi – 23 miliona. (Sportski leksikon, Zagreb, 1984). Spada u red sportova koji se često nazivaju ,,kraljevskim (gospodskim) sportovima“. Veoma je atraktivan, ali i skup sport. Vrhunski sportisti u ovoj igri zarađuju čitavo bogatstvo, tako da su golferi prvi od svih sportista zaradili nevjerovatnih sto miliona dolara po jednoj sezoni i po svoj prilici biće prvi koji će igranjem zaraditi milijardu dolara u karijeri. Nažalost, danas se golf ne ubraja u olimpijske sportove, iako je nekada bio. No, ima izgleda da će od 2016. godine golf ponovo biti dio sportske olimpijske porodice.
S obzirom na to da se golf tereni prave u najljepšim djelovima pojedinih regija, pored šuma, rijeka, jezera i mora, onda nije čudo što se golf ubraja u izuzetno zdrave sportove, jer igrači provode puno vremena na otvorenom, u prirodnom ambijentu, u gotovo netaknutoj prirodi.
Počeci golfa u Crnoj Gori
Crna Gora je stara država sa gotovo hiljadugodišnjom tradicijom. Njeni državni korijeni sežu do X vijeka, tačnije do prve crnogorske dinastije i perioda vladavine dukljanskog kneza Vladimira (970-1016). Locirana na Balkanskom poluostrvu, na vječitoj vjetrometini, Crna Gora je često bila u planovima raznih političkih arhitekata, aspiranata na tuđe teritorije. Tek 1878. godine, na Berlinskom kongresu postala je međunarodno priznata i samostalna država (27. u Evropi). Od tada pa sve do kraja Prvog svjetskog rata, Crna Gora je egzistirala kao nezavisna država, kada svoju skupo plaćenu samostalnost gubi na krajnje problematičan način. Mnogo toga što je karakterisalo ovu omalenu državu, koja je i tada imala ambicije da postane moderna i evropska, zaustavili su poznati događaji iz 1918. godine. Crna Gora je tada zbrisana sa političke karte Evrope, uprkos upozorenjima sa raznih strana, čak i od velikih sila, da će u novom državnom obliku doživjeti pravi prosperitet.
Ipak, taj period nije joj donio očekivani razvoj i može se označiti kao blago urušavanje svih njenih želja i planova, principa i normi koje je slijedila u tadašnjoj modernoj Evropi. Gubljenjem samostalnosti, Crna Gora je izgubila priključak sa Evropom koji je žarko željela. Podsjećanja radi, u vrijeme vladavine Nikole Petrovića Njegoša Crna Gora je, uprkos smutnim vremenima, bilježila značajne rezultate na skoro svim poljima: ekonomskom, kulturnom, obrazovnom. Na ekonomskom planu u datim uslovima urađeno je mnogo – stvorena je sopstvena valuta, otvaraju se banke i štedionice, izvršena je agrarna reforma, razvija se zanatstvo i trgovina, dobijanjem luka pokreće se pomorska industrija, elektrifikuju se gradovi, obezbjeđuje se prisustvo stranog kapitala, itd. Zabilježeni su značajni rezultati i na ostalim poljima, otvorene su brojne škole, pokrenuto je mnogo listova, časopisa, štampaju se knjige.
Kralj Nikola je uporno radio na emancipaciji i prosvjećivanju svoga naroda. Stepen vjerske tolerancije u zemlji bio je na zavidnom nivou. Sistematski je radio na reformi državne uprave. Samo u segmentu pravnih normi uradjeno je nevjerovatno mnogo (preko četrdeset zakona). Skoro sve zakone koje je poznavala moderna Evropa imala je i Crna Gora. Epohalni Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru iz 1888. godine, čiji je tvorac ugledni pravni bard iz Cavtata Valtazara Bogišića, i danas je nezaobilazno pravno štivo za mnoge svjetske pravne eksperte. Diplomatija, koja je nastala u tom periodu, Crnu Goru je „zanavijek“ vezala sa svijetom. Njeni korijeni su veoma duboki, osjećaju se i u brojnim kontaktima koje današnja Crna Gora ima sa svijetom.
U tom sjajnom usponu ni sport nije bio zaboravljen. Utapanjem Crne Gore u jugoslovensku federaciju, neki sportovi, koji su za vrijeme vladavine knjaza/kralja Nikole postojali (klizanje, tenis, golf), potpuno su zamrli ili nestali. Po veličini malena zemlja, ali velika po svom ponosnom narodu, Crna Gora je itekako brinula o svojoj omladini. Razvijala je preko sporta zdrav duh, formirana su sokolska društva, sportski kolektivi, njegovani su sportovi poput gimnastike (naročito u školama – prva škola otvorena je 1834. godine na Cetinju). Gimnastika je uvedena kao predmet u osnovne škole 1874. godine, a ni učenicama Đevojačkog instituta (osnovanog 1869. godine) taj predmet nije bio stran. Mačevanje se pominje 1891. konjički sport 1900. godine (prilikom osvještavanja Saborne crkve u Nikšiću i proslave četrdesetogodišnjice vladavine kralja Nikole održana je trka konja, kada su dodijeljene bogate nagrade), biciklizam 1905. godine, sketing 1910. godine, fudbal 1913. godine, kada je na Cetinju osnovan prvi fudbalski klub u Crnoj Gori „Lovćen“. Svi ovi podaci mogu se naći u knjizi Novaka Jovanovića Sport u Crnoj Gori do 1941. godine (Cetinje, 1994).
Posebno je interesantno da su u tom periodu u Crnoj Gori postojali i sportovi iz grupe tzv. gospodskih sportova, kao što su klizanje 1889, tenis 1894. i golf 1906. godine. Sa žaljenjem moramo konstatovati da sve državne tvorevine koje su se u raznim oblicima stvarale (množile) na prostoru Balkana, tačnije na prostoru bivše Jugoslavije, nijesu uspjele ostvariti ono što je „postberlinska“ Crna Gora na čelu sa kraljem Nikolom I Petrovićem Njegošem učinila za relativno kratko vrijeme.
Na sreću, Crna Gora je u maju 2006. godine obnovila svoju nezavisnost na demokratskim izborima, čime je, sa jedne strane, ostvarila vječiti san mnogih generacija Crnogoraca da žive samostalno i slobodno na svojoj, ratovima i neslogom, napaćenoj zamlji. Sa druge strane, nadamo se da je trasirala svoju budućnost u zajednicu modernih evropskih država. Mnogo toga što je bilo „zapretano“ i zaboravljeno, a što je karakterisalo vladavinu kralja Nikole do 1918. godine, danas poslije gotovo 100 godina od obnove crnogorske državnosti, dobija na značaju.
Zahvaljujući, prije svega, ovakvim okolnostima i golf u Crnoj Gori ostao je na margini kako sportskoj, tako i turističkoj. Svjedoci smo da potonjih godina vlada veliko interesovanje stranih ulagača za prostor Crne Gore. Posebno za ponovno pokretanje golfa, koji ovdje ima dugu i sjajnu tradiciju. Mnogi od potencijalnih ulagača idu toliko daleko u valorizovanju Crne Gore kao turističke destinacije pogodne za razvoj golfa da je smatraju “kao zemlju stvorenu za taj prefinjeni sport”. Posebno ih impresionira klima Crne Gore, koja je u većem dijelu takva da se tereni mogu koristiti gotovo čitave godine. Za sada su im posebno interesantne lokacije u Crmničkom i Tivatskom polju, kao i lokacije na prostoru Ulcinja, Buljarice, Budve, Krimovice (na tom prostoru danas postoji jedan golf teren, ali samo za obuku igrača), Grahova, Danilovgrada, Kotora, Podgorice, Bijelog Polja, Žabljaka, Rožaja i Plava.
Dolazeći u zemlju koju su mnogi putopisci nazivali i „zemljom gorštaka“, ljubitelji golfa i potencijalni investitori nijesu ni sanjali da Crna Gora u ovom sportu ima izuzetno dugu tradiciju. Naime, još daleke 1906 godine, na Cetinju su postojali golf klub i igralište. A da je kojim slučajem danas aktivno i jedno igralište u Crnoj Gori i da se igra Montenegrin golf open championship bila bi to zaista zavidna tradicija od 105 godina. Nažalost, danas ni jedno pravo golf igralište u Crnoj Gori ne postoji zahvaljujući, prije svega, pomenutim istorijskim okolnostima u kojima je Crna Gora do skoro živjela, ali i našoj nesposobnosti da vlastitu tradiciju vrednujemo na pravi način.
Kao što je već kazano, na Cetinju je prije 105 godina postojao Golf klub i golf teren i to je vjerovatno prvi golf klub koji je formiran u ovom dijelu Evrope. Po svoj prilici pripreme za otvaranje ovog kluba na Cetinju nijesu bile aktuelne samo 1906. godine, već је ta ideja postojala i ranije. Na to ukazuju i prvi pomeni golfa na Cetinju, koji se vezuju za početak 1906. godine, tačnije za 14. maj. Ovaj podatak nalazimo u dnevniku Ruskog vojnog agenta Potapova. On je zabilježio da ga je posjetio neočekivano baron Kun (Oto Kun od Kunendfelda, ministar rezident austrougarskog poslanstva na Cetinju, prim. B.B), koji ga je pozvao da se učlani u golf klub ( N.M. Potapov, ruski vojni agent u Crnoj Gori, tom II, Dnevnik 1906-7, 1912, 1914-1915 g, Podgorica-Moskva, 2003, str. 107). U istoj knjizi, na str. 119 (24. maj iste god.), Potapov pominje Cetinjski golf teren, pa kaže: „Vidio sam M-me Kun (baronesa, supruga barona Kuna, primj. B.B.) i Dževad-bej (beg, I sekretar turskog poslanstva na Cetinju, primj. B.B) kako igraju golf“, što znači da je ovaj teren i prije zvaničnog otvaranja bio u funkciji i nije mogao biti napravljen iste godine, već znatno ranije.
Tragajući za podacima o golf klubu i golf terenu na Cetinju, u Državnom arhivu Crne Gore na Cetinju naišli smo na dokumenta koja upravo o tome govore. Iz njih se jasno vidi da je postojala prepiska i očigledno neslaganje između predsjednika opštine Cetinje g. Sava Vuletića i knjaževskog Ministarstva unutrašnjih djela u vezi sa određivanjem lokacije za golf teren. Naime, u jednom od dokumenata, datiranom 5. juna 1906. godine, Savo Vuletić obavještava knj. Ministarstvo unutrašnjih djela da je prostor upriličen za golf teren, ustvari predviđen za potrebe novog cetinjskog groblja. U njemu se kaže: „No doznajemo da je sad ovd. diplomatski kor, ne znamo po čijem ovlašćenju, ovo isto zemljište zauzeo za neku svoju potrebu, što je, ako je u stvari, veoma štetno za jednu bitnu potrebu varoši Cetinja; te smo prinuđeni zamoliti to ministarstvo, da se nadležnim putem obavijesti po čijem je ovlašćenju rečena Korporacija zauzela ovo zemljište, koje je jednoj za Cetinje tako važnoj svrsi još ranije bilo namijenjeno i u tom smislu već zauzeto, a molimo ministarstvo da se takođe nadležnim putem zauzme da se odustane od tog, da rečeno zemljište izašto drugo bude zauzeto do za Cetinjsko groblje. Molimo da se koraci za ovo preduzmu što prije i da se u svoje vrijeme izvijestimo o resultatu“.
Prateći ovu prepisku kroz arhivski materijal, nailazimo na dokument od 7. juna 1906. godine, iz kojeg se takođe vidi da je Ministar spoljnih poslova obaviješten da je pomenuto zemljište „već bila uzela opština za opštinsko groblje“.
Sljedećim dokumentom odnosno aktom, u kome se govori o istom problemu, upućenom 10. juna 1906. godine, Ministarstvo unutrašnjih djela obavještava Ministarstvo inostranih djela da je pomenuti prostor predviđen za novo cetinjsko groblje.
No, na tome se nije stalo. Ministarstvo inostanih djela u dopisu br. 3540, od 15. juna 1906, godine kaže sljedeće:
,, Knj. Minis. Unutrašnjih Djela
Cetinje
U odgovoru na cijenjeni dopis od 13. 6 br. 3508 čast je ovom Ministarstvu odgovoriti Ministarstvu Unutrašnjih djela sledeće:
Prije dva mjeseca ovdašnji diplomatski Kor pokrenuo je misao o osnivanju Golf – kluba pod pokroviteljstvom Knj. Kr. V. Knjaginje Milice. Ova misao donešena je do znanja Nj. Kralj. V. Knjaginje našljednikovice, koja ju je blagonaklono primila i pristala da bude pokroviteljicom.
Gospodin Dževad Bej, sekretar Otomanskog poslanstva, kao izaslanik Diplomatskog Kora, došao je u Ministarstvo inostranih djela i zatražio s odobrenjem Nj. Kr. da se g. Aleksa Martinović, glavni sekretar Ministarstva inostranih djela, zauzme o najmu zemljišta potrebnog za golf – igru. Pošto je molbu g. Dževada saopštio svom šefu Martinović je, u dogovoru sa Diplomatskim korom potražio zemljište i našao ga između kuće Ilije Releze – ovdašnjeg, i sela Humaca, a uzduž kolskog puta, koji vodi ka Lovćenu. Pozvane su sve osobe, koje drže ove zemlje i upitane su – čije su zemlje i da li su voljne dati ih pod najam za jednu godinu i za koju cijenu. Izjavile su, da je zemlja crkovna, da one same imaju na nju pravo, jer da je drže pod arendom od više godina, da arendu redovno plaćaju Manastiru cetinjskom i da su voljne i u pravu da su, da je prenajme.
Ugovor je učinjen: da se plati od 17 do 20 kruna za svako ralo oranice i po 12 kruna za svako ralo livade; da travu i frut sa iste nose, da im se poslije jedanajest mjeseci zemlja preda onakva kakva je primljena, i da se na njoj ne bi ništa gradilo ili radilo, što bi se kosilo sa propisima naše crkve.
Tek je ovaj ugovor potpisan, pola novca isplaćeno je i zemljište uzeto. Sve ovo je javno rađeno i ugovoreno, pa čak i u „Glasu Crnogorca“ publikovano; te je gosp. predsjednik Opštine mogao bilo preko svojih pandura, bilo preko Glasa Crnogorca, kojeg redovno čita, saznati ovaj prenajam i obustaviti ga tada, a ne sada kada je sve svršeno i urađeno.
Uz ovo objašnjenje Ministarstvo ima dodati: 1) da je i Visokoprečasna Konsistorija znala za ovaj prenajam, jer je njen član r. pop Marko Martinović, među osobama, koje su zemlju prenajmile, 2) da niti u listovima, niti iz kakovih obilježja nije se moglo znati, da je Opština uzela ovo zemljište za groblje, 3) da je Ministarstvu čudnovato, kako je osobama ovih zemalja bilo dozvoljeno, da ih obrađuju za ovu godinu, kad je Opština riješila, da tu odmah groblje prenese, 4) da mu je čudnovatije – kako se od istih arenda naplaćuje i kako se prema riješenju Državnog savjeta, nije zemljište konačno oduzelo; i 5) da mu je najčudnovatije, što g. Predsjednik Vuletić ne pozove one koji su zemlju u najam dali, a ne Diplomatski kor, jer Ministarstvo misli, da ne treba pozivati na odgovornost one koji su zemlju javno u najam uzeli, već one koji su je u najam dali, a u pravu nijesu bili da to učine.
Tako misleći Ministarstvu nije moguće sprovesti protest g. Vuletića, Diplomatskom koru, već je uz gornje razjašnjenje primoran povratiti ga Ministarstvu Unutrašnjih Djela.
Za ministra
gl. sekretar
A. Martinović“
R
Da se ovo dostavi opštiniskoj ovdašnjoj Upravi radi znanja.
Ministar
L. Gojnić
19/ 6 1906. god
U dopisu od 19. VI 1906. godine, kaže se sljedeće: „U odgovor na dopis te uprave od 5. ov. mjes. br. 630 sprovodi se uloženi akt Knjaž. Ministarstvu inostr. djela od 15. ov. mjes br.3688 radi znanja.
Po odobrenju ministra.
Sekretar
St (evo) Vrčević”
Ovim dopisom okončana je daljnja prepiska između knjaž. Ministarstva inostranih djela i predsjednika opštine Cetinja g. Sava Vuletića. Ubrzo zatim stvoreni su svi uslovi za svečano otvaranje Golf kluba na Cetinju.
Već 20. juna 1906. godine, „Glas Crnogorca“ u br. 20, na strani 3. donosi vijest koja glasi:
Svečano otvaranje golf igrališta obavljeno je u četvrtak 6. jula 1906. godine. Ruski agent Potapov je detaljno opisao taj događaj čije djelove prenosimo. On kaže:
„Tačno u pola 5 stigli smo do golf-klub-a. Dočekao nas je Dževad (Beg, I sekretar turskog poslanstva na Cetinju, primj. B.B). Nasljednik (Danilo, sin kralja Nikole, primj. B.B) je već bio tamo, osim njega, tu su se nalazili Juristovski (Plemić Nikola Juristovski, I sekretar austrougarskog poslanstva, sa suprugom, primj. B.B) i Perazić (Božo, ljekar na dvoru kralja Nikole, primj. B.B) sa ženom. Ubrzo su se počeli okupljati i ostali“. Prisutni su bili Toševi (Andrej, bugarski diplomatski agent na Cetinju, sa suprugom, prim. B.B) i M-me Sercey (grof Rene Sersej, ministar rezident sa suprugom, primj. B.B). Potapov dalje kaže: „Zatim je stigla ‘predsjednica’ (Milica-Juta, žena prestolonasljednika Danila, primj. B.B) sa sestrama, za njima Natalija (supruga princa Mirka, sina kralja Nikole, primj. B.B) sa Konstantinovićem (Natalijina rodbina), dalje – Kunovi (baron Oto Kunenfeld, austrougarski ministar rezident sa suprugom, primj. B.B) i Paša (Ajdinoglu Ahmed Fevzi Paša, general i opunomoćeni ministar Sultana na Cetinju), najzad – sam Gospodar sa Knjeginjom. Štejnovi (ruski diplomata, Evgenije, sekretar ruskog poslanstva na Cetinju i Olga njegova supruga, primj. B.B) nijesu došli.
Odmah su poslužili šampanjac. Gospodar je popio za zdravlje „predsjednice, a ova – za procvat golf-klub-a. Knjeginjica Ksenija je napravila nekoliko fotografija. Poslije toga Dževad je počeo da pokazuje igru a drugi da probaju, ali novajlijama je išlo loše“. Potapov dalje kaže da su svi pratili pažljivo igru, čak su stari Knjaz i Knjaginja „šetali pješke“. Potapov, dalje kaže da je za vrijeme igre Žusja (supruga Potapova) pozvala goste u „dimanche a 5 hr“ (u neđelju u 5 časova). Potapov završava zapis riječima: ,,Skup je završen kadrilom (vrsta plesa) u polju. Zaboravio sam da na odgovarajućem mjestu napišem da je sve vrijeme svirala vojna muzika.
Vratili smo se u pola 9“.
O samom činu otvaranja golf terena na Cetinju danas raspolažemo sa više podataka. Jedan smo već citirali iz pera ruskog agenta Potapova, koji je sa nevjerovatnom preciznošću vodio dnevnik sa Cetinja, a drugi se odnosi na nedjeljni list „Glas Crnogorca“. Naime, u broju 27 (8. jula) 1906. godine, nalazi se tekst koji u cjelosti prenosimo:
Kao što se vidi iz pomenutih arhivskih dokumenta i tekstova objavljenih u „Glasu Crnogorca“, golf klub je formiran 20. 06. 1906. godine, a svečano otvaranje golf terena na kojem je izveden prvi golf udarac na ovim prostorima nešto kasnije, 6. 07. 1906. godine.
Danas bi se zahvaljujići ovim podacima, moglo utvrditi đe je zapravo bilo locirano cetinjsko golf igralište. Prema navedenim izvorima, igralište je bilo locirano u tzv. „Novoj varoši“, na prostoru između današnje Lovćenske ulice, dijela Cetinja koji se zove Humci (Umci), današnjeg cetinjskog Novog groblja i dvorišta današnje Nacionalne biblioteke Crne Gore (bivše italijansko poslanstvo). Znači, u tom dijelu Cetinja postojali su sasvim povoljni uslovi za igranje golfa. U pitanju je bio veliki nenaseljeni prostor, u dijelu grada koji je imao karakteristike potrebne za golf igrališta: padine, šumarke, potok, bare, itd. Ovaj prostor danas ni izbliza ne liči na onaj iz 1906. godine, jer je urbanizacija neminovno učinila svoje. To je razlog što danas nijesmo u mogućnosti da u potpunosti rekonstruišemo izgled ovog golf igrališta.
Čast da otvori prvi golf klub u Crnoj Gori, vjerovatno i u ovom dijelu Evrope, pripala je prestolonašljednici knjaginji Milici, ženi najstarijeg sina kralja Nikole, prestolonasljednika Danila Petrovića Njegoša. Znači, prvi udarac golf palicom na pomenutom prostoru izvela je knjaginja Milica, žena koja nije pripadala ovom civilizacijskom krugu. Ona je, sa posebnim senzibilitetom i osjećajem za novo, htjela da dâ svoj lični doprinos u evropeizaciji svoje nove domovine Crne Gore. Inače, knjaginja Milica je bila porijeklom iz Njemačke, iz familije Meklenburg – Strelic. Njeno pravo ime bilo je Juta, koje je udajom promijenila u Milica, prethodno primivši pravoslavnu vjeru.
Zahvaljujući knjaginji Milici, kao i članovima diplomatskog kora, danas Crnogorci sa ponosom mogu da kažu da su bili dio civilizovanog svijeta, koji je imao sluha za otvaranje jednog ovakvog sportskog terena. Kontroverznom ruskom agentu na Cetinju Potapovu možemo biti zahvalni, pored ostalog, i zbog toga što nam je u svojim preciznim bilješkama zapisao imena ličnosti koje su bile prisutne na svečanom otvaranju golf terena. Dragocjen je i podatak, koji je Potapov dao, a odnosi se na autora fotografija sa samog terena. Kao što se i moglo pretpostaviti, fotografije je uradila princeza Ksenija, čijem snimateljskom oku nije mogao izbjeći ni ovaj događaj. Sve priložene fotografije danas se čuvaju u Narodnom muzeju Crne Gore, koje su nam ljubazno ustupljene za ovaj rad.
Koliko je vremenski Golf klub postojao za sada nema puno podataka, iako je konsultovan veliki broj arhivske građe (uz svesrdnu pomoć kolega iz Državnog arhiva), kao i periodičnih i monografskih publikacija. U citiranom dnevniku Potapova još na tri mjesta pominje golf teren. Na str. 196 (13. jul) đe je, kako kaže, vidio „u golf klubu knjeginjice, knjeginju Milicu, Juristovskog, Dževada, Pašu i dr.“ . Na str. 268 (26. septembra ) kaže se da je sreo „Juristovskog koji je igrao golf“. Sljedeći podatak Potapov iznosi na str. 274 (5. oktobar), đe ponovo pominje golf teren, pa kaže: „Oko pola četiri sam nedaleko od Italijanskog poslanstva sreo M-me Sersej i odmah za njom u kočiji Kuna, Engleza, Juristovskog i Dževada. Svi su se uputili prema Golf-u“. Prema podacima, navedenim u naprijed pomenutoj prepisci između predsjednika opštine Cetinja gospodina Sava Vuletića i Ministarstva inostranih djela, vidi se da je zemljište za golf klub na Cetinju bilo zakupljeno na godinu dana. O njegovoj daljoj sudbinu nemamo podataka.
Zvanice na otvaranju golf kluba, Cetinje 1906.g.
Cetinjska mladež na golf terenu
Interesovanje stranih investitora za ulaganje u golf igrališta širom Crne Gore mora biti podsticaj za oživljavanje ovog prelijepog sporta. Izgradnjom golf terena obogatila bi se ukupna turistička ponuda, koja bi donijela višestruku korist Crnoj Gori. Zato je za realno da će Crna Gora prihvatanjem evropskih standarda, kako u sportu tako i u turizmu, nastojati da golf postane sastavni dio ukupne turističke ponude. Bio bi to značajan doprinos razvoju tzv. elitnog turizma, na koji mora računati svaka zemlja koja želi da postane prestižna turistička destinacija.
Koliko su Crnogorci bili zainteresovani za valorizaciju svoje ukupne, pa i sportske prošlosti, vidi se iz podatka koji nalazimo u “Enciklopediji fizičke kulture” (Zagreb, 1975-7), gdje na stranicama posvećenim golfu nema podataka o Cetinjskom golf klubu! U ovoj publikaciji se pominju začetnici golfa u bivšoj Jugoslaviji, i centri: Bled, Zagreb i Beograd, dok o Cetinjskom golf klubu nema ni riječi. Stoga je obaveza nadležnog Ministarstva prosvjete i sporta, Ministarstva turizma, Sportske akademije i svih sportskih organizacija da posvete više pažnje sveukupnom razvoju sporta. Posebno treba posvetiti pažnju sportskoj prošlosti Crne Gore.
Sjajna tradicija crnogorskog sporta mora biti nezaobilazni dio ukupne crnogorske kulturne baštine i kao takva na pravi način valorizovana.
Na kraju treba istaći da je naša kulturna baština, naročito arhivska, pravi izvor iz koga treba crpiti informacije o sopstvenoj istoriji, kulturi, pa i sportskoj koja je bila, uprkos nemilosrdnim istorijskim okolnostima, izuzetno značajna, prestižna i evropska.
Originalna golf palica iz 1906. godine sa kojom je Milica – Juta Petrović Njegoš izvela
prvi golf udarac u ovom dijelu Evrope (čuva se u Dvoru kralja Nikole na Cetinju).
Tekst je objavljen u dnevnom listu “Pobjeda”
