Poštovani pośetioci, objavljujemo istraživanje o bratstvu Boljan i hramu Sv. Jovana Krstitelja u Orahovu u Crmnici. Zahvaljujemo se autoru, gospodinu Milisavu Miju Peraziću koji je omogućio objavljivanje njegovog rada na našem portalu.
Brastvo Boljan, srednjevjekovna feudalno – vlastelinska porodica iz Orahova – Crmnica. Kroz svoju istoriju bili vlastela, vojvode, kneževi, mletački providuri, gospodari Donje Zete, ktitori itd.
Prema predanju, ova svetinja (crkva posvjećena Sv. Jovanu Krstitelju) prestavlja jednu od najstarijih ognjišta hrisćanske – pravoslavne vjere i kulture stare Zete, koja dubinom svojih istorijskih korjena doseže čak do prvog milenijuma i sa ostacima crkve Sv. Jovana Bogoslova u Godinju iz sedmog vijeka spada u najstarije hramove hrišćanske vjere u Crmnici. Iz ovog perioda datira prva, stara crkva u Orahovu – Crmnica, posvjećena Sv. Jovanu Krstitelju, koju je podigao lokalni vlastelin – feudalac Ivan Boljan, te stoga u narodu nosi ime Boljanova crkva. O njenom ktitoru, po kazivanju znamenitog sakupljača istorijske građe i narodnih predanja iz ovog kraja Milutina Mašanovića, sve do zemljotresa iz 1979. godine svjedočila je iznad nadvratnika ploča na kojoj je bilo zapisano ime ktitora Ivana Boljana.
Kao potomak (po ženskoj liniji) slavnog vlastelinskog bratstva Boljan iz Orahova imam moralnu obavezu da otrgnem od zaborava ovo slavno brastvo – kuću.
Porodica moje babe Marije (udata 1907 godine za Sava Markova Perazića iz Godinja sa kojim rađa sina Petra – Peša i tri ćerke Zorku, Ljubicu i Stanku, umrla 1969 godine) je zadnji izdanak ove slavne familije, koju su još sačinjavali sestre Ikača, neudavana, Stanica udata za Joša Golubova Orlandića a majka narodnog heroja Blaža Jošova Orlandića i ćerki Velike i Milice, te Velike o kojoj nemamo nikakvog saznanja.
Ove četiri sestre imale su braću Vasa i Ivana – Iva koji je otišao mlad sa bratom od strica Toma, Nikolom – Nikom Tomovim u ekonomsku emigraciju u Siriju 1904 godine (kako se može vidjeti u pasoškim ispravama) a kasnije u Sjedinjenim Američkim Državama đe je dvadesetih godina dvadesetog vijeka Ivo stradao u Američkim rudokopima. Njegovom smrću gasi se ova znamenita porodica. (po kazivanju njegove sestre Marije, a pisca ovih redova babe).
Od starih dokumenata posjedujem poresku knjižicu iz 1905 godine na ime Iva (Ivana) Jokova Boljana.
Koristeći se navedenom knjižicim i imenima Ivovih sestara inditifikovao sam (babinu) porodicu Boljan, a preko dokumenta popisa stanovništva iz 1899 godine za mjesto Mikoviće – Orahovo, došao do tačnog podatka da Ivo njegov brat Vaso i sestre Marija, Velika, Ikača i Stanica su đeca Mašice i Joka – Petra – Nikova Boljana iz Mikovića – Orahovo Crmnica.
NEK JE VJEČNA SLAVA I HVALA SLAVNOM BRASTVU BOLJAN ORAHOVO – CRMNICA
ODA CRMNIČKIM BORCIMA IZ STARIJIH VREMENA
… Iz onijeh mutnijeh vremena,
Crmničkijeh čuvenih plemena,
Iz maloga sela Orahova
Gnijezdo se vilo sokolova.
Od čuvenih crmničkih glavara
Bješe ime Nikole Boljana,
Čuvenoga crmničkoga kneza,
Mač mu bješe krvavoga reza,
Živio je na pragu Turcima,
Al visoko dostojanstvo ima
S Turcima se danu – noću klao,
U rijeku lješine bacao,
Na Cetinje glave je nosio
I čestito ime ostavio.
Čast imala svaka Crmničanka
Koja rodi ovakvog junaka!
Ta je loza bila kad je bila,
Sudbinom se božjom ugasila,
Duh vremena šljeme oborilo,
A zidine brštan uhvatio.
I danas se vide panježice
Gdje su nekad bile puškarnice,
Što pametno zaboravit nije,
Jer stranice množe istorije.
Ispjevao – zapisao: Krsto M. Lekić
POMINJANJE IVANA BOLJANA KAO MLETAČKOG PROVIDURA (SINJORIJE ) STARJEŠINA – PREGOVARAČ U JEDNOM PO CRNU GORU VAŽNOM DOKUMENTU
POTPISIVANJEM DOKUMENTA – UGOVORA SA MLETAČKOM SINJORIJOM, VOJVODA STEFAN CRNOJEVIĆ I ZETSKI ZBOR 1455. UKIDAJU JURIDIKCIJU SRPSKE CRKVE.
“U ime Oca, Sina i Duha svetoga, amin.
Neka je znano svakoj osobi koja vidi i razumije ovaj document: kako dođe u manastir Svetoga Nikole na Vranjini gospodin Zuan Bolani (Ivan Boljan – pri. M. P.), providur mnogopoštovane Sinjorije mletačke, i tu dođe veliki vojvoda mnogopoštovane naprijed rečene Sinjorije, STEFAN CRNOJE, sa svim ZETSKIM ZBOROM, (54 starješine, isto toliko oblasti (sela) Gornje Zete) od svoje dobre volje i bez ikakve prisile, no samo sa svojom dobrom vjerom i srcem pristadoše da uđu pod upravu mnogopoštovane Sinjorije pod uslovom da zadrže iste običaje koje su imali u vrijeme Gospodina Balše.”
Ugovor je sačinjen 6 septembra 1455 godine u Manastiru Sv. Nikole na Vranjini. Ugovor je napisan najprije na slovenskom jeziku, kako stoji u napomeni prijevoda akta koji je arhivirala Mletačka republika (Sinjorija).
Jedna od odredbi ugovora potvrđuje ne samo da su se 1455 godine Stefan Crnoje i Zetski zbor stavili nominalno pod vrhovnu mletačku vlast, zadržavajući suštinski nezavisnu unutrašnju samoupravu, već i da su tim aktom naši preci trajno prekinuli jurisdikciju srednjevjekovne Crkve (Arhiepiskopije) Srbije. Drugim riječima: od 1455 godine otpočinje proces formiranja autokefalne pravoslavne Mitropolije slobodne Zete (Crne Gore) – Crnogorske pravoslavne crkve. Proces će potrajati naredne tri decenije. Juridički (De jure) je dovršen 4. januara 1485. kada je Stefanov sin, gospodar Ivan Crnojević – uz saglasje, kako je navedeno, mitropolita kir Vasariona i episkopa kir Vavile i ostale pravoslavne jerarhije – hrisovuljom utemeljio katedru autokefalne Mitropolije u crkvi Roždestva presvete Bogorodice na Cetinju.
U Z Š E S T O Č E T R D E S E T O G O D I Š NJ I CU (6 4 0) F O R M I R A NJ A C R N O G O R S K E
P R A V O S L A V N E C R K V E (1 4 8 5)
Be the first to comment