U okviru projekta „200 godina samoće – Njegošiations“, koji se od 4. novembra odvija kao kontinuirani niz pojedinačnih nastupa pozvanih odabranih umjetnika, a kojim se Centar savremene umjetnosti Crne Gore uključio u obilježavanje 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, u četvrtak, 26. decembra u 12 časova u mermernoj sobi u Biljardi biće otvorena nova izložba – rad Marine Abramović „Držanje mlijeka“ (Holding the Milk) iz 2009. godine.
O radu će na otvaranju govoriti kustos izložbe Petar Ćuković, istoričar umjetnosti i likovni kritičar.
****
Serija Kuhinja, kojoj pripada i rad Držanje mlijeka, je skup video zapisa i fotografija nastalih u Španiji, u napuštenim prostorima jedne kuhinje (izuzetnog arhitektonskog dizajna, izrađene tokom Frankovog režima) u manastiru kartuzijanskih monahinja koje su hranile više od 8000 siročadi u periodu kada je manastir bio aktivan. Iako je rad nastao kao omaž Svetoj Terezi od Avile – koja u svojim spisima govori o iskustvu mističke levitacije u kuhinji – on postaje, iznad svega, autobiografski rad, imajući u vidu da, kako sama umjetnica kaže u jednom intervjuu povodom ove serije : ” U mom djetinjstvu kuhinja moje bake bila je centar mog svijeta: sve priče su ispričane u kuhinji, sve savjete u vezi mog života dobila sam u kuhinji, sva proricanja budućnosti u šoljicama crne kafe su se dogodila u kuhinji tako da je to stvarno bio centar svijeta odakle su došle sve moje najljepše uspomene.“
****
U ovom video radu Marine Abramović, koji je uključen u njenu čuvenu retrospektivu 2010. u MoMA u Njujorku, umjetnica nastavlja sa svojim ranijim temama, ali ih postavlja u okviru tradicije holandskog žanr-slikarstva XVII vijeka. Blistavi prozor osvjetljava sjajnu kuhinju dok Abramović pokušava da drži činiju do vrha ispunjenu svjetlucavim mlijekom, a da ga pritom ne prosipa. Scena u videu podsjeća na vizuelni utisak iz radova poput Vermerove Mljekarice (1657) sa upotrebom teme iz svakodnevnog života kako bi se prikazao presjek senzualnosti i duhovnosti u korijenu ljudskog iskustva. Ipak, koncentracija i snaga potrebni da se prevede ova pokretna slika u idealnu, uslovnu tišinu jedne Vermerove slike ispituje granice umjetnikove moralne čvrstine kao i očekivanja publike. Posmatrači gledaju dok Abramović meditira nad činijom mlijeka u rukama u pokušaju da ostane mirna što je moguće duže. Neminovno, ona počinje da se trese kako se njeno tijelo zateže i opušta sve dok njeni mišići počnu da odbijaju da se smire, mlijeko se prosipa a zvuk zapljuskivanja prekida vizuelni čaroliju. Ovaj rad brilijantno prepliće istinu tijela, retoričke strategije izdržljivosti kao i estetski i jezik ljepote. Video traje 12 minuta i 43 sekunde .
Od kada je počela sa svojim performansima izdržljivosti u Evropi tokom sedamdesetih godina, umjetnica Marina Abramović nalazi se u prvom planu inovacija u savremenoj umjetnosti pomjerajući tako granice i ograničenja njenog tijela, korišćenja medija pa čak i definiciju umjetnosti. Ovaj kolor video suptilno nastavlja njen pionirski rad u umjetnosti performansa tokom posljednjih trideset i pet godina i pokazuje zašto je njeno dugogodišnje bavljenje ovim pitanjima skoro bez premca, i mitsko u istraživanju umjetnika kao herojskog učesnika i transgresivnog vizionara.
*******
Video rad Kuhinja I, omaž Svetoj Terezi ( 2009 ), koji prikazuje umjetnicu kako pluta pred svijetlim prozorom unutar pohabane kuhinje, mogao bi da bude dokaz eterične prirode u okviru Abramovićkinog opusa. Ali ovaj onostrani objektiv je ograničen za primanje video rada Kuhinja V, Nošenje mlijeka (2009). Više volim da kažem da se ovaj komad bolje velikodušno posmatra kroz prizmu Objektu orijentisane ontologije – ogranka onog porodičnog stabla koje se zove Spekulativni realizam a koji je tako brzo stekao međunarodnu pažnju.
U svom eseju Objekti kao privremene autonomne zone Tim Morton ističe viziju objekata što je, najblaže rečeno, čudno. U traganju za razumijevanjem svijeta koji nije uvijek antropomorfan i ograničen ljudskom konačnošću, Morton predstavlja svijet odnosa objekata koji su uvijek u interakciji i nikada izlovani od uticaja jednih na druge. Umjesto da govori da objekti postoje u vremenu i prostoru, Mortonov esej predstavlja objekte koji emituju ili iz kojih cure vrijeme i prostor. Iako generalno ova vrsta metafizičke igre teži da me isključi iz filozofskog razgovora, gledajući Abramovićkin rad Kuhinja V, Držanje mlijeka uzbuđen sam potencijalom nakon Mortonove interpretativne duge.
Nošenje mlijeka traje oko 13 minuta i prikazuje Abramović kako ostaje veoma mirna dok drži tanjir mlijeka, što je u kontrastu sa njenom raskošno crnom haljinom. Kako video napreduje posmatrač vidi da je mlijeko sve samo ne mirno: ustalasano je i zanosi se preko ivice posude. Ako posudu definišemo po sposobnosti da zadrži materijal onda je mlijeko i njegov meniskus izazov za naše razumijevanje tog odnosa. Nakon prvog razmatranja, mlijeko izgleda još uvijek mirno i Abramović je ta koja izaziva da se mlijeko zaleluja i prospe. Moglo bi se tvrditi da će, bez obzira na namjere umjetnice da se drži mirno, njeno tijelo pokazati miran drhtaj – to jest, prirodno savijanje i opuštanje njenih mišića će pretvoriti ove oscilacije u ono što bi trebalo da bude savršeno mirna, inertna stvar. Ova perspektiva drži da postoji intencionalnost nečijeg uma, tjelesnost nečijeg tijela a tu je i život koji se živi u napetosti između ta dva pola.
Ali sa Objekt-orijentisanom ontologijom koju Morton stavlja u prvi plan, počinjemo da osjećamo da tijela nikada ne miruju, a da je materija sve samo ne inertna – uistinu, da vibrira i da je treperava. Nošenje mlijeka izaziva posmatrača da razmotri koliko neko mora sebe fizički da napreže kako bi ostao miran ali i da preispita umišljenost da se “spoljni svijet” sastoji od nijeme materije.
Paul Boshears
MARINA ABRAMOVIĆ
Kratka biografija
Od početka svoje karijere u Beogradu tokom ranih sedamdesetih Marina
Abramović je, stvarajući neke od svojih najvažnijih ranih radova, prokrčila put performansu kao vizuelnoj umjetničkoj formi. Tijelo je oduvijek bilo i njen predmet i sredstvo. Istražujući svoje fizičke i mentalne granice u radovima koji ritualizuju jednostavne radnje iz svakodnevnog života ona je izdržavala bol, iscrpljenost i opasnost u svom traganju za emocionalnim i duhovnim preobražajem. Od 1975. do 1988. Marina Abramović i njemački umetnik Ulaj su nastupali zajedno baveći se odnosima dualnosti. 1989. umjetnica se vratila solo performansima. Svoj rad je predstavila u značajnim institucijama u SAD i Evropi, uključujući Stedelijk Van Abbemuseum, Eindhoven, 1985; Centre Georges Pompidou, Pariz, 1990; Neue National Galerie, Berlin, 1993. i Museum of Modern Art, Oksford, 1995. Takođe je učestvovala na mnogim velikim međunarodnim izložbama uključujući Venecijansko bijenale (1976. i 1997.) i Documenta VI, VII and IX, Kassel (1977, 1982. i1992.). Njeni skoriji performansi uključuju „The House With The Ocean View“, Sean Kelly Gallery, Njujork, 2002. i performans „7 Easy Pieces“, Guggenheim Museum, Njujork, 2005. 2010. Marina Abramović je imala svoju prvu veliku retrospektivu u SAD na kojoj je izvodila performans „The Artist is Present” u trajanju od preko 700 sati u Museum of Modern Art, Njujork.
Dobitnica je Zlatnog lava za najboljeg umjetnika na Venecijanskom bijenalu 1997. godine za video instalaciju i performans „Balkanski barok“. Dobitnica je Trinaestojulske nagrade za životno djelo 2012. godine. Za doprinos u istoriji umjetnosti 2008. dodijeljen joj je orden Austrian Commander Cross. Pored ovih i drugih nagrada Marina Abramović ima i više počasnih doktorata iz institucija širom svijeta.
Njeni tekući i predstojeći projekti uključuju pozorišni komad „The Life and Death of Marina Abramovic“ u režiji Roberta Wilsona, koji je imao premijeru i turneju po Evropi 2011. a koji je izveden ove godine na Luminato festivalu u Torontu i Park Avenue Armory u Njujorku. Umjetnica takođe planira otvaranje Marina Abramovic Institute for the Preservation of Performance Art (MAI) u Hudsonu, Njujork u toku 2014.
