U petak, 01. novembra 2013. godine, u ateljeu “Dado” na Cetinju, otvorena je izložba Danijele Mršulje Vasić pod nazivom “200″. Organizator izložbe je Narodni muzej Crne Gore.
Danijela Mršulja je rođena u Kotoru 1979. godine, a 1998. završila Srednju umjetničku školu na Cetinju. Diplomirala je 2005. i magistrirala 2009. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, odsjek vajarstvo, u klasi profesora Mrđana Bajića. Trenutno je na Umjetničkim doktorskim studijama na istom fakultetu. Od 2008. član je ULUCG-a.
Živi i radi u Beogradu i Kotoru.
Više informacija o umjetničkom stvaralaštvu Danijele Mršulje Vasić možete naći na sljedećem LINKU.
Prenosimo tekst Danijele Mršulje Vasić, iz kataloga koji je štampan povodom organizovanja ove izložbe.
“Svaka izložba je za umjetnika ispunjenje nove želje.
Ispunjenje moje velike želje je otvaranje ove izložbe na dan kada je tačno prije 200 godina rođen veliki Njegoš i to se dešava u galeriji koja nosi Dadovo ime. Dakle tu su dva velikana koji su značajno zadužili civilizaciju, svaki na svoj način i svaki u svom vremenu.
Minimalistički naziv izložbe se sam nametnuo…„200″.
Njegoševu godišnjicu nisam shvatila kao povod za mimetičku produkciju radova punu naracije i patosa.
Iščitavajući ponovo Njegoša, ovog puta ne kao srednjoškolsku literaturu, nego sa mnogo širim i dubljim razumijevanjem, došla sam do impulsa pretočenih u iskre iz kojih je u jednom dahu nastala ova za mene veoma važna izložba.
Moj umjetnički diskurs se iskazuje kroz skup asocijativnih radova koji dodiruju tri aspekta Njegoševog života i djela: svetovni, duhovni i filozofski.
Vijenac od bijelih ruku obuhvata suštinu Njegoševe misli i svečano nas poziva da se u njoj ogledamo. Grimizna lenta daje uzvišenu notu tom činu.
Drugo čitanje ovog rada nas vraća u gladnu 1847. godinu kada Njegoš prodaje svoj orden, najviši austrijski orden Meterniha, kako bi kupio žito i nahranio svoj narod. Na sličnom tragu je i rad Velika glad.
Iskušenje je svojevrsna oda ženi, tradiciji i časti, podsjećanje na vrijeme zauzdane i suspregnute ženske ljepote, ali i na tajnu koju nose ljubavni stihovi „Noć skuplja vijeka”.
Na još jedan ženski aspekt ukazuje rad Ćud, za koji sam dvije godine sakupljala svoju kosu, dlaku po dlaku. Njegoš kaze: Ćud je ženska smiješna rabota…
Aleja semantike je slika velikog formata iz ciklusa „Metamorfoze ili alibi za retoriku utopijske arhitekture”. Slika uvlači posmatrača u kontemplativnu ravan u kojoj crna boja sugeriše univerzum, a bijela i srebrna artikulišu energetski naboj i kinetički doživljaj slike. Nosilac fenomena svjetlosti je srebrna boja.
Od geometrijske apstrakcije ka formi grada…možda Cetinja, vodi nas aleja oivičena kamenim strukturama sve do nepresušnog bunara i kniferovskog meandra koji ustvari čini Njegošev inicijal. Tu je negdje skrivena i tajna nastanka Dim Tima.
Svevideći Krst posjeduje duhovni i filozofski naboj prenijet na platno i iskazan posebnim slikarskim jezikom.
Perjanik je čovjek XXI vijeka, koji i pored tehnološke superiornosti zadržava Njegošev legat o pismenosti i prosvijećenosti.
Tvrd je Orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al’zube polomi. To je paradigma koja ostade vezana za ovo podneblje i ljude.
Land art projekat Trag mogao bi da povede ka ishodištima Luče mikrokozme. Izveden je u Beču, a ovdje prikazan fotografijom.
Kula je nastavak linije i konstante u mom izrazu i umjetničkoj praksi. Moguća su njena različita čitanja. Polazište su polovine, oblici koji čine moj svojevrsni kreativni potpis.
Male po obimu ali ne i po ideji i smislu, su tri skulpturalne skice zajedničkog naziva Enigma, koje će nadam se jednog dana biti izvedene kao monumentalni radovi u javnom prostoru. Svaka od njih ima uporište u Njegoševim umnim stihovima.
Posebnost ove izložbe čini rad Zvuk tišine, rad koji je iskorak iz moje dosadašnje umjeničke prakse, rad drugačije poetike. Ovim radom sam pokušala da posjetioce galerije na trenutak teleportujem u Njegoševe odaje i njegovo vrijeme. Konačno, cilj je shvatiti umjetnost kao karijatidu duše”.
D.M.V.
Cetinje, 1. novembar 2013.
