Prijestono Cetinje je grad u koji smo do sad dolazili nebrojeno puta. Ne bez razloga. To je grad koji ima dušu, koji vas nekim neraskidivim nitima vezuje za sebe. Jednom kad se nađete na Dvorskom trgu, osvojeni ste za uvijek. Opiranja nema, jer jednostavno, to je od vas jače. Preostaje vam da prihvatite tu vezu i s nestrpljenjem iščekujete novi susret.
Cetinje, kao nekadašnja prijestonica Crne Gore je grad bogate istorije, kulture i nasljeđa. U tom pogledu, Cetinje je riznica Crne Gore. Pohodili su ga mnogi strani naučnici i putopisci i o tome ostavili pisane tragove. Naravno, i danas ga pohodi veliki broj domaćih i stranih pośetilaca.
Nije nam cilj da pišemo o bogatoj prošlosti ovog grada, iako je vrlo teško bilo što o njemu napisati, a ne dodirnuti prošlost. Namjera nam je da vam kroz fotoreportažu prikažemo kako i u ove zimske dane boravak na Cetinju može biti veoma prijatan, dobro osmišljen i jako koristan. Ekipa Montenegrine je 13. januara 2019. godine pośetila Prijestonicu. Prenosimo vam naš doživljaj, a vi se na osnovu prikaza odlučite da li ćete napraviti sličan izlet.
Bio je to dan sa obiljem snijega, kakvih je nekad na Cetinju bilo dosta. U novije vrijeme to se ne dešava često, pa su ovakvi dani poželjni i kod samih Cetinjana, a za one s obale i iz Podgorice, đe je snijeg rijetkost, ne treba ni govoriti. Za najmlađe, ovakvi dani su pravi praznici.
Velike količine snijega u januaru očigledno nijesu iznenadile putare, pa smo do Cetinja putovali po čistom i suvom kolovozu.


Parkirali smo auto na samom ulazu u grad, smatrajući da će to u centru biti neizvodljivo zbog velike količine snijega. Nakon tople unutrašnjosti auta, u tren nas je razbudio popriličan minus i svježi vazduh koji smo udisali. Ni tako niske temperature nijesu umanjile izvanredan doživljaj sniježne bjeline.



Značajna količina snijega, zaista zna da napravi problem oko parkiranja. Treba uložiti dosta rada da se parking mjesto očisti, ali i da se sačuva za sljedeće parkiranje. Dolazimo iz grada đe je parkiranje zaista veliki problem i đe se vlasnici automobila dovijaju na različite načine da sačuvaju parking mjesto korišćenjem raznih prepreka, djelova namještaja i koje kakvih naprava. Ođe smo primijetili nov i sasvim jednostavan način zaštite parking mjesta, prilagođen zimskim uslovima.


Na početku Balšića pazara nalazi se Crnogorska galerija umjetnosti “Miodrag Dado Đurić”. Izlomljena linija na njenoj fasadi, dobila je dodatni sniježni ukras. Uz pozitivnu energiju koju pośeduje Cetinje i koja nas ispunjava svakim dolaskom, Crnogorska galerija je razlog više našim čestim pośetama. Od maja 2012. godine, od njenog osnivanja, prisustvovali smo brojnim izložbama koje su u njoj realizovane. Neđeljom i poneđeljkom galerija ne radi, tako da smo ovaj put bili uskraćeni za još jedan umjetnički doživljaj. Ako pośetite Cetinje u danima kad galerija radi, neizostavno pogledajte izložbu koja je u toku, a uvijek ih ima, jedna ili više. Nije uopšte bitno da li je u pitanju vaš omiljeni sikar ili umjetnički pravac. Na osnovu našeg iskustva iz prethodnog perioda, što se kvaliteta izložbi tiče, garantujemo nećete pogriješiti.


Put nas dalje vodi do glavne ulice kojom stižemo do poznatog Dvorskog trga. Ulica je ukrašena od prethodnih praznika. Snijeg i niske temperature su dodatno dekorisali ovo poznato šetalište. Pod debelim sniježnim pokrivačem, karakteristična potkrovlja na cetinjskim kućama izgledala su nekako ušuškano, toplo.






Poput Vitovih vrabaca koji su “s nama zebli ispod streha”, jato golubova nije zaplašila ni količina snijega, ni niske temperature. Zauzeli su svoje mjesto na natprozornicima ispod strehe i baš su se ośećali ka’ doma.

Đečija mašta nije zatajila ni ovaj put, pa su na glavnoj ulici napravili modifikovani “cetinjski iglu”.

Dvorski trg je još bio ukrašen novogodišnjom jelkom koja je postavljena između dva brijesta na početku trga. Kako je ovo poznato mjesto okupljanja kako Cetinjana tako i gostiju, i ovog puta na trgu je bilo živo. Snijeg oko brestova je poslužio kao mini padina za sankanje za najmlađe, a jedan broj, mogli bi reći hrabrih, bez obzira na nisku temperaturu, ispijao je kaficu na otvorenom.



Dvorski trg je prostor po čijem obodu se nalaze institucije Narodnog muzeja Crne Gore. Na samom početku je Galerija Atelje Dado u kojoj se vrlo često organizuju izložbe likovnih umjetnika, zatim Muzej kralja Nikole, Etnografski muzej i na drugom kraju trga Njegoševa Biljarda. Za sve one koji do sad nijesu pośetili navedene institucije, eto prilike za višesatno razgledanje i upoznavanje sa prošlošću Crne Gore.




Nakon obilaska Dvorskog trga, pošli smo do Bajove ulice, da pogledamo kako pod snijegom izgledaju tri značajne građevine zanimljivog izgleda: Kraljevsko pozorište “Zetski dom”, zgrada Opštine Cetinje i zgrada Ruskog poslanstva.
Zgradu Kraljevskog pozorišta projektovao je arhitekta Josip Slade. Izgradnja je počela 1884. godine, a prva predstava “Balkanska carica” knjaza Nikole I Petrovića, odigrana je 1888. godine u nedovršenoj zgradi pozorišta.
Za ljubitelje scenske umjetnosti, ovo je pravo mjesto. Na raspolaganju su izvanredne predstave Kraljevskog pozorišta po kojima je zadnjih godina postalo prepoznatljivo u regionu i sa kojima je postavljen značajno viši nivo kvaliteta u ovoj umjetnosti.


Neposredno do Zetskog doma, nalazi se zgrada nekadašnje Zetske banovine u kojoj je danas Opština Cetinje. U odnosu na okolne objekte, zgrada se ističe svojom veličinom i interesantnom prednjom fasadom. Završena je 1932. godine, a projektant je bio ruski arhitekta Nikolaj Krasnov.


Posebnu pažnju, svojim izgledom, privlači zgrada Ruskog poslanstva. Objekat je urađen u kasno baroknom stilu. Završen je 1903. godine, a projektant je bio italijanski arhitekta Augusto Cesar Coradini.



Svi objekti se nalaze na malom rastojanju, pa je za njihov obilazak potrebno veoma malo vremena.

Vratili smo se na Dvorski trg i odlučili da sebe častimo kafom, da se odmorimo i nastavimo dalji obilazak. Na trgu postoji nekoliko lokala sa kvalitetnom uslugom, đe se može dobiti ukusna hrana i popiti dobra kafa. Opredijelili smo se za cafe bar Dvor, valjda i zbog navike i uvijek korektne usluge, koja ni ovaj put nije izostala.
Odmorili smo se i okrijepili kaficom i nastavili dalje, čvrsto riješeni da ovaj predivan dan što bolje iskoristimo. Uputili smo se glavnom ulicom ka Studentskom trgu i dalje ka hotelu Grand.
Sa desne strane, pažnju privlači zgrada Engleskog poslanstva u kojoj je sad Muzička akademija. Karakteristični detalji su ulazni trijem i dimenzijama naglašeni dimnjaci. Nešto niže je tzv. Plavi dvorac koji je sad radno mjesto predśednika Crne Gore. Oba objekta pośeduju sopstvene parkovske površine.


Niz sa desne strane ulice se završava zgradom hotela Grand, a duž ulice sa lijeve strane se nalazi gradski park “13. jul” u divnom zimskom izdanju.


Kod hotela Grand skrenuli smo desno i ulicom Štampar Makarije nastavili ka Ljetnjoj pozornici. Izlaskom na ulicu ugledali smo Orlov krš koji nas je mamio, kao da je htio da kaže “Nećete me valjda ovaj put zaobići”. Činjenica je da su rijetki naši dolasci na Cetinje, a da u njih nije uključena šetnja do Orlovog krša. Nije nas obeshrabrilo ni pola metra snijega, pa smo već imali utvrđen sljedeći cilj.


Neposredno pored Ljetnje pozornice, veliki broj mladih uživao je u zimskom ambijentu. Ovakve trenutke neophodno je zabilježiti, jer je pitanje kad će se ponoviti. Za te namjene korišćeni su mobini telefoni, digitalni aparati, a za svaki slučaj bio je tu i dron.








Prvi dio staze ka Orlovom kršu iskorišćen je kao padina za sankanje. U nastavku put se sveo na prtinu koja je vijugala do samog vrha. Sa obje strane staze, priroda se pobrinula za zimske ukrase kojih je bilo u izobilju.





Savremena sredstva komunikacije smo koristili tek toliko da putem fotografija i video zapisa i drugima prenesemo kako izgleda zimska idila na cetinjski način.

Na Orlovom kršu, se nalazi mauzolej posvećen crnogorskom vladici Danilu Petroviću. Podignut je 1896. godine. Povod za podizanje bila je proslava dvjestogodišnjice dinastije Petrović Njegoš.
Sa Orlovog krša se pruža odličan pogled na grad, kao i na Lovćen, pa nije čudo što je ovo veoma pośećeno izletište.






Viđeli smo i kako izgleda Ljetnja pozornica u zimskom izdanju.

Povratak sa Orlovog krša je išao nešto teže, zbog nizbrdice i klizave staze, ali i to je jedno iskustvo više. U podnožju brda, prošli smo pored renoviranog mlina Ivana Crnojevića koji je podignut u XV vijeku na rijeci Cetini koja je bila ponornica, a proticala je cetinjskim poljem.

Staza prolazi ispred Cetinjskog manastira. Manastir je u dugom periodu bio
śedište crnogorskih vladika, crkvenih i političkih poglavara zemlje. Prodorom Turaka, manastir je rušen i ponovo obnavljan. Pośeduje manastirsku riznicu sa veoma velikim brojem eksponata.
Registrovali smo i obnovljene spomenike dinastije Petrović.


Vrlo blizu manastiru nalazi se crkva na Ćipuru, koju je podigao knjaz Nikola na ostacima manastira Crnojevića. U crkvi se nalaze grobnice osnivača Cetinja-Ivana Crnojevića, kralja Nikole I Petrovića Njegoša i kraljice Milene.

Fotografisali smo i nekadašnju zgradu Vladinog doma u kojoj su smješteni Istorijski i Umjetnički muzej.

Ponovo smo na glavnoj gradskoj ulici. Nastavljamo ka Vlaškoj crkvi i Lovćenskoj vili. Smatra se da je Vlaška crkva sagrađena još 1450. godine, a kasnije je više puta prepravljana. Konačan, današnji, izgled dobila je 1864. godine. Poznata je i po tome što je njena ograda napravljena od cijevi zarobljenih pušaka u borbama 1858. i 1876-78. godine.
Lovćenska vila je spomenik podignut 1939. godine, u znak śećanja na stradale rodoljube u pomorskoj nesreći kod Medove u Albaniji, koji su krajem 1915. godine po starom, odnosno početkom januara 1916. godine po novom kalendaru, iz Amerike dolazili da pomognu u odbrani Crne Gore. Spomenik je rad vajara Rista Stijovića.


Proveli smo divan dan na Cetinju, kao uostalom svaki put kad ođe dođemo. Pokazali smo samo dio onoga što Cetinje može da ponudi. Ako se uputite ka Prijestonici, ispitajte i pośetite ove i ostale znamenitosti kojih zaista ima dosta. Naravno, ne zaboravite, tu je i pozitivna energija kojom zrači ovaj grad.
Be the first to comment