Cetinjski forum – Završni dio prvog dana


Vesna Pusić – OTVORENI BALKAN PROJEKAT POLITIČKE DOMINACIJE

U nastavku Cetinjskoga foruma obratila se Vesna Pusić koja je istakla da Crnu Goru vidi kao zemlju s najviše šansi, ali koja je u najvećoj opasnosti u regiji. Podśetila je da je Crna Gora članica NATO-a i da je najdalje došla u pregovorima o članstvu u Evropskoj uniji te dodala da je nova vlast prije dvije godine zaustavila zemlju u evropskim integracijama. Glavni problem u Crnoj Gori, kako ga ona vidi, je u tome što politički sukob u nije oko ideologije, ekonomije, pravosuđa i sl. već oko prava Crne Gore da postoji kao samostalna država, a teško je postići kompromis s onima koji vam negiraju pravo na postojanje. U taj je sukob umiješana Srbija, SPC i Putinova Rusija. Tijesna pobjeda na izborima predstavlja se kao epohalni čin, a zapravo samo pokazuje podijeljenost društva koje zahtijeva saradnju. Prema riječima Pusić, trenutno se proizvodi bezvlašće s tehničkom vladom bez legitimiteta i legaliteta koja donosi zakone kojima se mijenja Ustav.

Vesna Pusić upozorila je i na ciljano dodjeljivanje državljanstva koje u malim državama kao što je Crna Gora mogu promijeniti strukturu stanovništva, ističući da je to jedna od metoda destabilizacije te dodala da je Crna Gora danas prvorazredno evropsko sigurnosno pitanje jer je najslabija karika NATO saveza, strateški izuzetno važna.

Pusić se osvrnula na Otvoreni Balkan koji je ocijenila kao projekt političke dominacije, a ne političke kooperacije. Istakla je da taj projekt nema smisla nakon što je oživio Berlinski proces o saradnji zemalja Zapadnog Balkana koji direktno vodi ka EU članstvu. Zaključila je da Balkanski proces, za razliku od Otvorenog Balkana, obuhvata svih 6 zemalja i nema skrivenu agendu etničke i političke dominacije većih nad manjim unutar regije.


Baškim Rahmani – VUČIĆ I RAMA NIJESU POZVANI GOVORITI O DEMOKRATIJI

Baškim Rahmani, profesor međunarodnog prava iz Prištine, obratio se s temom „Kosovsko-srpski dijalog u kontekstu Otvorenog Balkana“ navodeći da se normalizacija odnosa između Srbije i Kosova još nije dogodila i da se po svim prilika neće dogoditi brzo, a njen je cilj međusobno priznanje.  Osvrnuo se na prošlost Kosova i njegov položaj tokom XX vijeka, navodeći probleme s kojima je bilo suočeno, a koji se prenose i u sadašnjost. Postavio je pitanje kako EU posreduje u pregovorima između Srbije i Kosova ako obje strane ne tretira jednako, kao dvije nezavisne države i kako će primorati Srbiju da prizna Kosovo, kad ga Evropska unija de jure nije priznala, odn. nijesu ubijedili svojih 5 članica da ga priznaju. Rahmani je naveo da SAD igra ključnu ulogu, a da je glavni izvor problema na Zapadnom Balkanu upravo srpska politika. Naveo je da je Balkanski proces ostao u sjenci priče o Otvorenom Balkanu, inicijativi koji su svi kosovski zvaničnici odbili i koji prouzrokuje velika neslaganja između Kosova i albanskog premijera Edija Rame.  Rahmani smatra da autokrate poput Vučića i Rame nijesu najpozvanije osobe da govore o demokratiji i slobodi, te da ta inicijativa ima opasne implikacije.


Aida Petrović – DOBA ZLA I MRAKA

Predstavnica civilnoga društva Aida Petrović govorila je na temu „Aktivizam nije zagovarao nasilje niti vodio ratove“. Istakla je da se crnogorsko društvo uveliko vratilo u 90. god. jer je ponovo važno ime, prezime, bog kome se moliš i vjerski objekat u koji ideš. U posrnulom i nikada više podijeljenom crnogorskom društvu, smatra Petrović, više od dvije god skoro svakodnevno se verbalno ili nekim oblikom djelovanja podstiču ili propagiraju različiti oblici fašizma uz nezaobilaznu ikonografiju i veličanje ratnih zločinaca i njihove ideologije „krvi i tla“. Naznačila je da nema mjesta sumnji da kleronacionalne strukture podržane i ohrabrene proruskim i prosrpskim „očevima nacija“ čine sve kako bi završile sa započetim potpunim razaranjem crnogorskog identiteta, kulture, istorije, države.

Petrović je istakla da u borbi za elementarna ljudska prava i državu u protekle dvije i po godine manja grupe aktivista/kinja biraju otpor i reaguju uporno, hrabro, javno s jasnim porukama prema vladajucoj eliti ili pojedincima iz nje i naglasila da aktivizam nije jednostavno djelovanje u bezbjednom prostoru te upozorila da javno izrečen kritički osvrt i ukazivanje na problem podliježe prijetnjama, upozorenjima, zastrašivanjima, govoru mržnje prema svima, a seksizmu i mizoginiji prema ženama koje se usude da do kraja principijelno brane svoje stavove i budu nepokolebljive u aktivističkom djelovanju.

Bez obzira na sve opasnosti koje dolaze, Petrović je zaključila da treba reagovati nenasilno, civilizovano, strpljivo, odlučno te da nije vrijeme za odustajanje i ćutanje jer tišina podstiče bujanje zla i daje snagu onima koji ga stvaraju.


Ljubomir Filipović – SPC JE KLON RUSKE CRKVE NA BALKANU

Ljubomir Filipović govorio je na temu „Srpska pravoslavna crkva kao instrument mekog i oštrog uticaja Srbije i Rusije u Crnoj Gori“. Fokus je stavio na dva subjekta koji vrše negativni uticaj na Crnu Goru. Jedan od subjekata koji ima najsnažnijih uticaj je Srpska pravoslavna crkva. Naveo je da se Crna Gora u prethodnom periodu pokazala kao pogodno tlo za negativne uticaje jer je imala česte političke krize, prije svega, zbog neizgrađenih institucija. SPC kao instrument tvrde moći utiče na dezintegraciju crnogorskog društva – od dezintegracije u nazivima do promjene arhitekture i autentičnog izgleda pravoslavnih bogomolja. Litije je prevodila nevladina organizacije iz koje su nakon izbora kadrirani premijer i ministri. Filipović je naveo da su danas pod SPC uticajem brojni mediji u Crnoj Gori, uključujući i javni servis, ali i obrazovni sistem preko kojeg se želi izmijeniti identitet i Crna Gora vratiti tamo đe je bila početkom 90-ih.


Mario Katić – HODOČAŠĆA SLUŽE KAO ARENE

Katićeva tema na Forumu bila je  „Maritimna hodočašća u Crnoj Gori: religijske prakse kao simboli identiteta, mjesta prijepora i suživota“.

Govorio je o maritimnim hodočašćima  u kontekstu Crne Gore. Istakao je da su hodočašća kao fizičke manifestacija  veoma zanimljiva za istraživanje jer se kroz to može viđeti što se prezentira ili reprezentira, što se konstruira ili događa u nekom društvu. Hodočašća služe kao neka vrsta arene u kojima možemo iščitavati određene procese koji su karakteristični za savremeno društvo bilo koje zemlje pa tako i konkretno Crne Gore.

Katić je zaključio da mjesta prakse i baština maritimnih hodočašća u Crnoj Gori smještaju savremenu Crnu Goru u mediteranski kulturni kontekst. Savremeno političko-društveno okruženje re-definira mjesta i prakse dajući im nova značenja. Nastaju nove religijske prakse koje izvedbom u javnom prostoru stvaraju i proširuju nove religijsko-identitetske narative.


Tomislav Marković – NUŽNA BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE

Tomislav Marković govorio je na temu „BIRN-ov izveštaj o desnom ekstremizmu u Crnoj Gori“. Istakao je da je riječ o primjeni narativa o dva nacionalizma/ekstremizma. Taj narativ postoji u Srbiji još od vremena Vojislava Koštunice kad su ekstremistima tretirani sa jedne strane radikali i ratni zločinci i oni protiv koji su se toga borili, poput Nataše Kandić. Ta se priča u Srbiji nije toliko primila, sad se ona gura u Crnoj Gori. Marković je istakao da ništa gluplje i besmislenije od BIRN-ovog izvještaja nije odavno pročitao. Naročito je apsurdno kad se pročita kompletan izvještaj za region. Proglašavanje Bogougodnica za vjerske ekstremiste je bespredmetno jer su sve njihove akcije kritikovale vjerski ekstremizam. Marković je naglasio da je izvještaj dobar kad je u pitanju Bosna i Hercegovina i Srbija, u kojima se spočitava da su ekstremisti u tim zemljama povezani sa SPC, dok su u CG ljudi protiv njih bore targetirani kao ekstremisti, što je dovelo do potpuno apurdne situacije. Marković je ukazao i na slične prakse koje postoje u Rusiji.


Tanja Tuma – PIŠITE, OBJAVLJUJTE, GLASAJTE

Predśednica slovenačkog PEN centra Tanja Tuma istakla je značaj današnjega okupljanja intelektualaca iz regiona, naročito u svijetlu nedavnih sukoba između Srbije i Kosova, kako bi se čuli pozivi na mir i želja da živimo u demokratskim društvima, đe su na cijeni sloboda govora, ravnopravnost i kreativnost. Ona je govorila na temu „Prohladna mržnja i hladni rat – rast populizma, mizoginije i diskriminacije kao put ka ratu“, ističući da je govor mržnje vid nasilja koji može da naškodi grupi, ućutka pojedince i ukine dijalog, navodeći primjere govora mržnje prema jevrejskoj zajednici početkom XX vijeka, ali i prema ljudima islamske vjeroispovijesti koji je prethodio genocidu u Srebrenici. Navela je i savremene primjere iz Slovenije i targetiranje intelektualaca i novinara od strane zvaničnika vlasti. Osvrnula se i na nedavni primjer iz Crne Gore kad je premijer Abazović u toku skupštinskog obraćanja pokazao fotografiju pisca Milorada Popovića kao metu za odstrijel, ističući da je zbog toga Abazović trebao da bude izbačen sa śednice i javno pozvan na odgovornost. Tuma se posebno osvrunula na govor mržnje prema slobodoumnim ženama prisutnim u javnom životu i istakla značaj postojanja Međunarodnog komiteta žena pisaca koji bi trebao da ima svaki PEN u svijetu kako bi se ženski glas dalje čuo.

Govoreći o populizmu i propagandi, Tuma je istakla da ih karakterišu kratke poruke, namijenjene ljudima koji ne promišljaju, da se igraju s ljudskim emocijama, podstičući ih da uzmu oružje i bore se za račun ratnih huškača. Zaključila je da pisci nijesu nemoćni i da moraju biti angažovani i djelovati riječima, pisati, objavljivati, debatovati kako ne bi propaganda zavladala jer tada može biti prekasno za sve.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


nineteen − eighteen =