Vuk Popović
Crkve na Rumiji nikad nije bilo
Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori na čelu sa Amfilohijem Radovićem neprestano hrani staru, devetnaestovjekovnu mitomaniju, koju svom snagom predstavlja kao realnu istoriju, ali to nije sve, SPC i stvara novu mitomaniju, koju svojem stadu predstavlja kao dio njihovog bića. Na taj i druge načine SPC sve radi da promijeni identitet/biće Crnogoraca. Novi identitet Crnogoraca po zamisli SPC treba da bude istovjetan sa identitetom nekog Nišlije ili Žagubičana.
Amfilohije je više puta tvrdio da je limena crkva na Rumiji postavljena na mjesto đe je nekada bila crkva koju su Turci srušili 1571. godine. Za njim su to od skoro počela da ponavljaju i druga svještena lica.
Krajem 19. vijeka pojavili su se neki napisi kako je na Rumiji nekada bila crkva. Jastrebov je 1880. pisao da na Rumiji postoji crkva – to je čisti promašaj Jastrebova, nikakva crkva te godine nije postojala na Rumiji. Nikola J. Vučinić je 1889. napisao da je na Rumiji crkva zavjetovana. Zavjetovana, da, ali je nije bilo. Nikola J. Vučinić ne griješi. Rovinski 1897. navodi neke legende. Tomo Oraovac 1913. piše da je na Rumiji nekada postojala crkva. U suštini jedini koji tvrdi da je nekada na Rumiji u davna vremena bila crkva je Tomo Oraovac. To je isti Tomo Oraovac koji je izmislio bajku o Orlovićima. Dr Đuro Batrićević u knjizi Dr Anto Gvozdenović – General u tri vojske, ovako piše:
“Zanimljiva je i burna istorijska prošlost bratstva Gvozdenovića. Međutim, ni o porijeklu ovog ćeklićkog bratstva nema pouzdanih podataka. Porodične tradicije o njihovom porijeklu jako su izmijenjene u prošlom vijeku, u doba romantizma, a naročito u razdoblju od Njegoša do kralja Nikole, kada je posebno oživio kult kosovskog junaka. Tako je nastala i legenda, koju na jednom mjestu navodi Tomo Orahovac, po kojoj su Čengići iz Gacka, Krivokapići i Perovići iz Cuca, Gvozdenovići iz Ćeklića, Martinovići iz Bajica, Milići iz Bjelica i Osmanagići iz Podgorice, porijeklom od Pavla, ili mu brata Nikole, Orlovića, ‘barjaktara čestitoga kneza’ “.
Tako je Tomo Oraovac izmislio pričicu po kojoj su mnoga crnogorska bratstva porijeklom od bajkovitog Pavla Orlovića. Ova bajka, kod mnogih bratstava danas živi kao istorijska istina. Kao nagradu za mijenjane identiteta Crnogoraca Tomo Oraovac je između rata bio jedan od svega 4 ministra jugoslovenske (SHS) države, porijeklom iz Crne Gore, računajući sve Vlade koje su postojale od 1918. do 1941. godine.
Navedena pisanja Jastrebova, Rovinskog, Oraovca i drugih, o tome da je nekad bila crkva na Rumiji nastala su 300 godina poslije navodnog rušenja crkve na Rumiji, tako da se tu ne radi o iole pouzdanim istorijskim izvorima. Pisanja s kraja 19. vijeka o navodnoj nekadašnjoj crkvi na Rumiji nemaju skoro nikakvu vrijednost i ne baziraju se na bilo čemu uvjerljivom. Od 1571. do kraja 19. vijeka prošlo je više od 300 godina i onda se neko dosjetio da je nekad na Rumiji bila crkva?! Neozbiljno je to. Upitajmo bilo kojeg profesionalnog istoričara koje su kategorije i pouzdanosti ta pisanja o crkvi na Rumiji nastala 300 i više godina poslije njenog bajkovitog rušenja. Svi će istoričari odgovoriti da se tu radi o istorijskim izvorima posljednje kategorije.
A sad da vidimo istorijski izvor prve klase. Riječ je o geografskoj karti grada Bara i okoline koju su napravili Venecijanci baš 1571. godine, kada je Bar bio još u njihovom posjedu. Na ovom fantastičnom istorijskom izvoru ucrtan je u gornjem dijelu karte s lijeva na desno Nechagia (Haj Nehaj), pa Spich (Spič), pa Monte Sosena (Sozina) pa Monte Cavallo, pa Monte Malicha (Rumija!), pa Monte Lisigno. Dakle saznajemo iz ove karte, staro ime planine Rumija je Mališa! Po mnogim tvrdnjama današnji naziv Rumija je arapsko-turski i znači planina Hrišćana, Hrišćanka, jer su na planinu stari Zećani, naši preci, u litiji iznosili krst.
Na samoj planini nije ucrtana nikakva crkva i to je apsolutni dokaz da crkve na Rumiji nije bilo!
Kartu mogu svi koji žele pogledati, nalazi se na odličnom sajtu Narodne Biblioteke Srbije http://digital.nb.rs/kartografska/at…II-003-022.jpg
Većina je priključena na internet, pa mogu pogledati i povući kartu u svoje kompjutere.
Na karti je prikazan i stari grad Bar prije pada pod Turke i brojne crkve i naselja u barskom polju. Na karti se vide katedrale S. Micholo i S. Maria, crkve S. Lorenzo, S. Croce, S. Catarina, S. Vido, tu je i čuveni manastir Ratac, zatim tu je Vescouado (biskupija). Na karti je ucrtano i naselje / pleme Mrkojevići, a ispred naselja stražarnica plemena Mrkojevića.
Svještenik SPC Jovan Plamenac je 22. 3. 2010. ovako pričao na Rumiji, na isti način se nekada stvarala mitomanija kosovska ili navedena, o Pavlu Orloviću, evo čiste, gromke mitomanije:
“Ovo mjesto osveštano je onom crkvom koja je krasila vrh Rumije i natkrivala čitav ovaj prostor, i morski i jezerski, onom crkvom koju su Turci, kada su kao okupatori došli na ove prostore porušili 1571. godine. Onda je ovo mjesto osveštano žalom, težnjom i čežnjom naših predaka, koji su poput naroda jevrejskog zatočenog u Vavilonu žalili, čeznuli za crkvom na ovom vrhu ovdje. Oni su govorili ‘Ako te zaboravim, crkvo na Rumiji, neka me zaboravi desnica moja, neka me zaboravi snaga moja, neka me zaboravi život moj’ “.
Da je Amfilohije vjerovao da je na Rumiji nekad bila crkva, on bi organizovao da se ispita, da li postoje temelji te crkve na Rumiji. Naravno, tako nešto mu nije palo na pamet, jer bi se time dokazalo da crkve na Rumiji nikada nije bilo prije 2005. godine.
Objavljeno u dnevnim novinama “Vijesti”, 12. aprila 2010.
Kao dodatak ovoj temi evo dva video zapisa:
Istoričar Zvezdan Folić: “Na Rumiji nije bilo crkve”
Prilog TV IN.
Istoričar Zvezdan Folić demantuje da je na Rumiji nekada bila crkva,
jer za to ne postoje dokazi.
Suljo Mustafić iznosi dokaze u emisiji “Replika”
da crkve na Rumiji nikad nije bilo
Poslanik u Skupštini Crne Gore Suljo Mustafić iznosi dokaze
u emisiji “Replika” 14. 01. 2011. da crkve na Rumiji nije bilo