Zaim Azemović – Crna Gora


CRNA GORA

Iz ove utrobe maternje stijene
Kuca bilo mog porijekla
Iz ovog kamenog mlijeka
Iz ovih stogova svjetlosti
Napregnute visine krila i oblaka
U krugu puta sustignutog sunca

Kad sloboda zove
Na život se zaklinjemo majci
I naše oči bez treptaja straha
Smiju da priđu najbliže smrti
I preko kućnoga praga
Samo noga prijatelja da prekorači

Na tvoj škrgut tiranima
Potpisala se munja
Da više nikada na bratskom čelu
Dvije zavađene obrve
Ne pođu jedna na drugu
U čvor namrđene mržnje

Rukom budućnosti preziđujem
Rasuto kamenje
Iz divarina seoba

Do krovova ostanka
Očima potpaljujem
Nova ognjišta
Da ruka pretka
Kolijevku potomka zaljulja

Otvaraš vrata vremena
Za stope naše
Naši su putevi tvoje vene
I kao što ti se kroz oblak vraćaju
Vode koje istočiše
Sastavi sa svojim mislima
I ljubavi naše