CRNA GORA
Iz ove utrobe maternje stijene
Kuca bilo mog porijekla
Iz ovog kamenog mlijeka
Iz ovih stogova svjetlosti
Napregnute visine krila i oblaka
U krugu puta sustignutog sunca
Kad sloboda zove
Na život se zaklinjemo majci
I naše oči bez treptaja straha
Smiju da priđu najbliže smrti
I preko kućnoga praga
Samo noga prijatelja da prekorači
Na tvoj škrgut tiranima
Potpisala se munja
Da više nikada na bratskom čelu
Dvije zavađene obrve
Ne pođu jedna na drugu
U čvor namrđene mržnje
Rukom budućnosti preziđujem
Rasuto kamenje
Iz divarina seoba
Do krovova ostanka
Očima potpaljujem
Nova ognjišta
Da ruka pretka
Kolijevku potomka zaljulja
Otvaraš vrata vremena
Za stope naše
Naši su putevi tvoje vene
I kao što ti se kroz oblak vraćaju
Vode koje istočiše
Sastavi sa svojim mislima
I ljubavi naše