Slobodan B. Medojević
Crnogorci u Šibeniku
Slobodan B. Medojević
U djelu koje potpisuje Petar D. Šerović „Nekoliko podataka o stanovništvu Šibenika krajem XVII stoljeća“, a koje je publikovano u Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku LVI-LIX/2, 1954-1957. (Abramićev zbornik II) – Bulletin d’ archéologie et d’ histoire dalmate LVI-LIX/2, 1954-1957. (Mélanges Abramic II), pominje se priličan broj Crnogoraca stanovnika Šibenika od sredine XV – do kraja XVII vijeka.
Šerović navodi kao „poznatu činjenicu“ da je oko g. 1440, između drugih primorskih mjesta, prešao i u Šibenik „velik broj pravoslavnih Srba (i Crnogoraca – prim. S.B.M.) iz cetinskog kraja“ i vjerovatno Crnogoraca iz Crne Gore. Tako se u gradu tada spominju dva lica vjerovatno crnogorskog porijekla: Jovan Pavković i Mihailo Zloković, koji su s nekim šibeničkim Grcima u julu g. 1447 zatražili dozvolu od ondašnjeg gradskog kneza, da bi mogli sagraditi u Šibeniku pravoslavnu crkvu. Šerović objašnjava da je ”Generalni providur za Dalmaciju bio im je izdao 3. oktobra iste godine dozvolu, ali ipak, zbog stanovitih smetnja, nije došlo do gradnje crkve. Tek im je g. 1569 uspjelo, nakon mnogih molba i duge prepiske, da dobiju malu rimokatoličku crkvu sv. Julijana, koju su uredili po propisima istočne crkve, te je bila osvećena na Veliki Gospođindan navedene godine. Po ovom Bogorodičinom prazniku, čije je ime crkva nosila, i po rimokat. oltaru, koji je u njoj nešto kasnije uspostavljen, ova se crkva nazivala u dokumentima i inače ‘Madonna di s. Giulian’ (Bogorodica sv. Julijana).
Po ondašnjem običaju, vjerovatno je već u prvo doba kod ove crkve postojala ‘bratovština’ (‘scola’) poput onih kod rimokatoličkih crkava, te je imala i svoj statut ili ‘matrikulu’ (‘matriegola’), u kojoj su bili propisi, koji su sadržavali prava i dužnosti njezinih članova tzv. ‘bratim’ (‘fratelli’).
U arhivi Pravoslavnog parohijskog zvanja u Šibeniku nalazila se rukopisna knjiga na italijanskom jeziku pod naslovom: ‘Libro dell’ administratione delli giudici della Scola nova della B. V. Maria di San Zulian del rito greco nella città di Sebenico’ (‘Knjiga administracije sudaca nove bratovštine Blažene Djeve Marije sv. Julijana grčkog obreda (tj. pravoslavne) u gradu Šibeniku’), iz koje smo, prije više godina, prepisali podatke, koje niže navodimo. Kako se ovdje kaže, da je ovo nova bratovština (scola nova), može se izvesti zaključak, da je kod ove crkve, kako smo to istakli, postojala ranije neka stara bratovština, koja je sada obnovljena i reorganizovana.
Na početku knjige je ubilježena godina 1679, ali je prvi spisak ‘bratima’ sačinjen 8. aprila 1686. Na čelu spiska je napisano na italijanskom jeziku ‘Imena bratima, koji se sada nalaze u bratovštini Blažene Djeve Marije sv. Julijana grčkog obreda (pravosl.) u gradu Šibeniku’, koji je spisak bio sačinjen pod nižepotpisanim skrbnicima i sucima, tj. Đorđem Sandićem, skrbnikom”, vjerovatno Crnogorcem i tri suca – vjerovatno Srbina
Zatim slijede imena 72 ostalih bratima među kojima su vjerovatno Crnogorci: Filip Rajičević, Radan Pavković, Grigorije Škreljić, Petar Đurović, Jovan Balić, Gvozden Milatović, Radojica Kovačević, Jakov Vu(k)čević, Jovan Tomašević, Petar Pavković, Đuro Mitrović, Toma Pavković, Ilija Pavković, Radojica Rajičević, Ostoja Rajičević, Lazo Tomašević, Vujko Miličić, Lazar Nikić, Đorđe Tomašević, Miho Rajičević. Dalje dolazi bilješka: „5. maja 1686. gorerečenog dana bijahu primljeni za naše bratime niženavedeni, zakletvom kao u matrikuli (matriegola)“ među 20 lica i vjerovatno Crnogorci: Obrad Jovan Grahovac Radojica Vojvodić, Petko Vujičić, Vuk Vuletić, Vuško Vukmirović, Radivoj Radović, Nikola Miletić i Filip Sekulić.
Na 5. maja 1687. bili su primljeni među 22 lica i slijedeći bratimi vjerovatno Crnogorci: Radonja Vuković, Milić Jakić, Grubiša Sekulić, Đuriša Grujičić, Vučen Crnčević, Mihailo Radojević i Milić Bogdanović, a 6. maja 1688. bila su upisana u bratovštinu između 5 lica i vjerovatno Crnogorac: Bože Tomašević. Dne 5. maja 1689. postali su bratimima 7 lica među kojima i vjerovatno Crnogorac: Jovan Mihailo Tomašević.
Dalji je upis datiran 9. maja 1694., kada su bili primljeni kao bratimi 4 lica među kojima i vjerovatno Crnogorac: Simon Pavković.
Na 11. maja 1698. primljen je među 9 lica kao bratim i vjerovatno Crnogorac: Lazo Tomašević.
”U knjizi obilježenoj sa F I, u kojoj ima prepisa raznih rješenja o pravoslavnoj crkvi i njezinoj slobodi u Šibeniku i papskih bula, koje se odnose na ispovijedanje pravoslavne vjere, te kopija raznih priloga i testamentarnih zavještaja ovoj crkvi i t. d., god. 1684. ili 1694. (nije sasvim jasno) spominju se ‘li sottoscritti Morlacchi di rito greco, sudditi novamente venuti alla devozione della serenissima Reppublica’ (‘dolje navedeni Zagorci tj. Srbi (i Crnogorci – prim. S.B.M.) pravoslavne vjere, podanici, koji su skoro pridošli pod okrilje prejasne Republike)’. Ovdje je riječ o spisku od 37 lica među kojima su vjerovatno Crnogorci: Jovan Pavković, Nenad Stančić Radnić, Toma Pavković, Rade Tomašević, Petar Bogdanović, Filip Pavković, Vuleta Miličić, Milija Malešević, Vuško Tomašević, Toma Vukašević, Vuško Miličić, ‘i drugi usmeno primljeni i pridruženi ostalim bratimima’. Ovi su se ljudi, dakle, prijavili, da bi željeli stupiti u bratovštinu, odnosno, time se smatrati članovima crkvene opštine.”
Još ćemo navesti Spisak, datiran 23. aprila 1693., pravoslavnih domova u parohiji kaluđera Ambrozija Metahsa, sveštenika pri crkvi ”Blažene Djeve Marije sv. Julijana” u Šibeniku, podijeljen na troje:
1. U gradu među 14 lica i vjerovatno Crnogorci: Petar Đurović, Janko Đurović, Stanko Bogdanović.
2. U varoši pri moru među 5 lica i vjerovatno Crnogorci: Tomica Bratić, Todora Stane „Rezzovic“.
3. U varoši na kopnu među 43 lica i vjerovatno Crnogorci: Jakob Vukčević, Simon Pavković, Toma Sandić, Petar Kovačević, Ilija Pavković, Ivan Tomašević, Ivan Romčević, Jovo Rajičević, Lazar Tomašević, Lazar Nikić, Luka Rajičević i Jovo Miličić.
Obrazlažući spiskove Šerović navodi: ”Podaci, koje smo ovdje iznijeli na osnovu navedenih spiskova, odnose se na naselje Srba (i Crnogoraca – prim. S.B.M.) u Šibeniku krajem XVII v., od kojih je samo nekoliko porodica bilo grčkog porijekla. Važni su uopšte za proučavanje današnjeg šibeničkog stanovništva, jer su mnoge od navedenih porodica, od onog vremena do danas, doživjele razne promjene.”
*Crnogorski glasnik, XII/2011, 69, 36-37
