Crnogorka čija se ljepota mjerila zlatom – Ajdin Rakić

CRNOGORKA ČIJA SE LJEPOTA MJERILA ZLATOM

Možda je zaborav posljedica vremena u kojem ljudi zbog velikih obaveza ne nalaze prostora za oživljavanje starih uspomena. Stari objekti, spomenici i druga kulturna nasljedna obilježja polako nestaju. Nesvjesni njihove vrijednosti, gledamo kako iz dana u dan propadaju. Ponekad nas neka priča podstakne da ozbiljnije razmislimo, da pokušamo sačuvati bar ono sto se da sačuvati. 

U nastvaku donosimo priču o prelijepoj Tuzanki čije je ime duboko urezano u istoriji Crne Gore, za čiju ruku je sagrađen prvi bunar u Tuzima i čija se ljepota mjerila zlatom.

Neposredno od glavne magistrale na samom ulazu u Tuzi, već sto godina stoji bunar iz kojeg odavno niko ne vadi i ne pije vodu. Bunar, simbol varošice, ašikluka i druženja uz pjesmu, danas ne govori skoro ništa. Sagrađen je 1908. godine, u znaku velike ljubavi prema mladoj Tuzanki Bademi Mušinović. 

Badema Mušinović, rođena je 1890. godine u Tuzima. Kako je Badema rasla, bivala je sve ljepša i ljepša. O njenoj ljepoti se nadaleko čulo. Dolazili su ljudi iz mnogih krajeva proseći njenu ruku. Priče o njenoj ljepoti nisu zaobišle ni novog bega koji je u tuškom kajmekamstvu stigao iz Skadra. Zejnelj Mušinović nije ni slutio da će taj novi beg po imenu Ćazim Dirik zakucati na njegova vrata i zatražiti ruku njegove ćerke Bademe. Jednog jutra na kapiji Mušinovića zakucala je alka. Na kapiji je stajao Ćazim-beg sa svojom pratnjom. Mušinovići su bili iznenađeni begovom posjetom. Nakon što je beg popio šerbet kazao je razlog svoje posjete. Zatražio je da vidi Bademu. U dimijama od guste carigradske svile i dugim gustim pletenicama, koje nije mogla prekriti šamija, Badema je skrušenim pogledom izišla pred begom. Kada je beg vidio lijepu Tuzanku uvjerio se u priče svojih askera da Bademine ljepote nema do Carigrada. Zatražio je njenu ruku za svojeg oficira, inače sestričića. Zejnelj je odbio prosca. Po drugi put Ćazim-beg dolazi po ruku mlade Bademe nudeći za nju zlata onoliko koliko ona bude težila na vagi.

İ ovoga puta beg je bio odbijen.

Po treći put beg dolazi i zbog Bademe sagradi bunar.

U Tuzima je tada voda bila najveći problem i sad samo zbog lijepe Tuzanke beg sagradi bunar. Zejnelj nije imao kud vjerio je kćer, ali pod jednim uslovom, da ostanu da žive u Tuzima. Begova riječ nije ispoštovana. Dvije godine kasnije, mladi oficir biva primoran da napušti Tuzi. Bademi nije preostalo ništa drugo već da ode sa svojim suprugom. 

Gdje su otišli i šta se dalje zbiva sa njima zauvjek će ostati tajna. Badema nije nikada prepuštena zaboravu pa se i danas nakon 100 godina spominje i žali. Badema je još jedan dokaz crnogorske ljepote, koja je krasila svjetske dvorove od Srbije i Rusije do Italije i Turske.