Prilog pripremila:
Mirela Mirković
Pjesma Crnoj Gori
Nestajanje Crne Gore sa političke karte svijeta. Krvavi pir koji je u decenijskom trajanju potirao sve što ima crnogorski predznak ostavio je i do danas vidljive ožiljke na crnogorskoj narodnoj duši. U vidanju neprebolnih rana, kao melem neđe iz izmaglice puste daljine nošene krilima ljubavi pojavljivale su se neke male iskrice koje su gonile tminu i užas svakodnevnice ranjene Crne Gore. Te iskrice bile su ponekad i pjesme nabijene patriotskim duhom koje do danas nijesu izblijeđele već su ogrnute zlatnom patinom neprolaznosti ostale kao svjedočanstvo jednog vremena koje nam je pokušalo uzeti dušu!
Crnogorski Glasnik (Montenegrin herald), oficijelni organ „Crnogorskog potpornog saveza u Južnoj i Sjevernoj Americi“ i „Crnogorske narodne stranke seljaka i radnika“ u broju 46, Godina VIII, od 1. decembra, 1923. Detroit, Michigen donio je na strani: 2, divnu rodoljubivu pjesmu nepoznatog autora iz američke crnogorske dijaspore.
Ovđe je donosim u cjelosti, u integralnoj verziji, u nadi da će u svojoj neprolaznosti u ljubavi prema otadžbini, podsjetiti na vječnost Crne Gore i neugasivost plamena ljubavi njene dijaspore prema njoj.
„O Crna Goro….
Domovino moja…
O mučenice sveta…
Besmrtna djeca tvoja
Rezaše besmtna slova…
Slova, koja ne briše
Konopac, glad i muka,
Niti neprijateljska,
Niti nebratska ruka;
Ni munje, ni gromovi,
Ni plamen žive vatre…
O, mila Domovino,
Ne može to da te satre!
No, dok se od strašne huke
Još glas gusala čuje,
Evo ti posljednja pjesma
Duše, koja boluje!
Tebi, o Crna Goro,
Gnijezdo narodnih muza:
Tebi, posljednji poljubac,
Tebi posljednja suza!…
…I u tom novom hramu
Živjet ćeš, Crna Goro,
Iz toga toplog hrama
Sinut ćeš, rujna zoro.
Od sjajnog blijeska tvoga
Pobjeć će crne ptice,
Razmać se oblaci gusti,
Sakrit se kukavice…“
Stranica Crnogorskog glasnika iz 1923. godine na kojoj je objavljena pjesma.
Kliknite za uvećani prikaz
