U sklopu crnogorsko-hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo Božidara Petrača.
Priredio: Božidar Proročić
Božidar Petrač rođen je 21. srpnja 1952. u Zagrebu. Osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu. Završio je studij komparativne književnosti, talijanskoga jezika i književnosti i francuskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu i bio je lektor hrvatskoga jezika na Jagiellonskom sveučilištu u Krakovu. Godine 1989. uključio se u politički život. Bio je zastupnik u Saboru RH; savjetnik Predsjednika RH; glavni urednik hrvatskoga dnevnoga lista „Vjesnik“; glavni urednik nakladničke kuće „Alfa“; izvršni urednik Vrhova svjetske književnosti; začetnik i urednik biblioteke Hrvatska katolička baština XX. stoljeća, urednik biblioteka u AGM-u i Kršćanskoj sadašnjosti; predsjednik Društva hrvatskih književnika (2011. – 2017.); član uredništva Stoljeća hrvatske književnosti MH; književni tajnik Matice hrvatske. Prevodi s francuskoga i talijanskoga jezika. Uz autorske knjige priredio je i niz knjiga hrvatskih i stranih književnika. Godine 2007. dobio je nagradu „Julije Benešić“, 2008. nagradu „Rikard Jorgovanić“, a 2017. Nagradu Grada Zagreba za književnost.
CEDULJICA O BLAGU
Zagrljajem siromaštva
grliš i grličeš
blago skriveno u njivi svijeta i ljudskih srdaca
kupuješ
poniznošću i krjepošću vjere
skrovitu slatkoću
od početka stvari pridržanu
blago skriveno u njivi
nepropadljivo
dragocjenost
biser
veličina koja kraja ne poznaje
USKA VRATA
Čitajući Tužaljke odjekuju tvoje mi riječi
dok smo o Kraljevstvu zborili
K zemlji djevice obaraju glave pripasavši kostrijet
mladići glave prahom posiplju
jer kako je pisano
tijesan je put i uska su vrata
kojim se ide i kroz koja se u život ulazi
Sjedeći na tvrdu drvetu
Sjedeći na tvrdu drvetu gledah te prozirnu i bijelu
posutu sjajnom mjesečinom
snivaš u mekoj mahovini noći
san tvoje je lahoran i blag
mir kraljuje ponad tvoga tijela
nebom svijetle mirijade zvijezda
pada kiša Lovrinčevih suza
Kako li si znala ponor mojih mračnih staza
prevrtljivost mojih misli
ustrajno moleći za moju uzdržljivost
Drhtavi mi prsti tražili su
tvoju mudrost i ljepotu bez mana
dok me otrovi razni razdirahu stalnim navikama
hvatahu se potajice sve za srce moje puti i želja
bez kraja
Ježuri se koža pod okriljem brata Mjeseca
izranjana bodljama ovoga svijeta
misao drhturi hoteći se kloniti sve zloće
Uza te zaspalu, prozirnu i bijelu
uza san tvoj miran i blag
zaspah i ja u sjeni Mjesečeve svjetlosti
Zorom
uz pjev ptica trgne me oda sna nježni dodir svile
ugodan miris i šapat tvoje jutarnje molitve
CEDULJICA S MOLITVOM
Da naučim brojiti dane
da mudro srce steknem
da iskreno znadem reći
hvala ti što si me stvorio
Gospodine, samo riječ reci
samo reci riječ
Da mognem razumjeti Početak
da prihvatim zahvalno Svršetak
da ponizno prigrlim sestricu Smrt:
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti
Samo riječ reci
reci samo riječ
Da nadam se novomu Početku
da ne ću zauvijek umrijeti
da vjerujem uzdano i čvrsto
jer tvojima život se mijenja
ti života ne oduzimaš
Gospodine, samo riječ reci
samo reci riječ
iako nisam je dostojan
Samo reci riječ
Poškropi me izopom
samo reci riječ, i bit ću bjelji od snijega
Samo reci riječ
CEDULJICA O NJEGOVOJ VOLJI
Teško se misao uspinje k istini jer svoje tlapnje
slijedi
u žuboru nedokučiva života
Ne će tako do izvora svoga bitka doći
obmanjuje se radije i taštinom krijepi
doprijeti do svrhe tako nikad ne će
Usalilo se srce, izgubila se miso
gledajući ne vide, slušajući ne čuju i ne razumiju
Oslobodi nas obmana i tlapnja
strpljivosti i poniznosti nas uči
naš mir u Njegovoj je volji
U Njegovoj volji sve se želje smire
CEDULJICA O ZNAKU
Htjeli bismo vidjeti znak
priželjkujemo čudesa i znamenja
ne podnosimo tvoj muk
Ledena je tvoja šutnja
grize nas tvoje ravnodušje
Samo znak jedan
samo znak daj nam
da znamo da jesi
Samo znak
daj nam da jesi
Da imate vjere poput zrna gorušičina
Samo znak
nam jedan daj
samo znak da jesi
Tko uzvjeruje
Htjeli bismo vidjeti znak
da granit postane čipkom
teški damast svilom
kamen da postane kruh
bronca da zlatom sja
Blaženi koji ne vidješe
Samo jedan znak nam daj.
Foto: tportal.hr
Be the first to comment