U sklopu crnogorsko-hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam Dunju Detoni Dujmić.
Priredio: Božidar Proročić
Dunja Detoni Dujmić, pjesnikinja, esejistica, književna kritičarka i leksikografkinja, rodila se u Križevcima, živi u Zagrebu gdje je završila studij književnosti i doktorirala. Autorica je dviju knjiga književnopovijesnih studija i eseja o stvaralaštvu hrvatskih književnica od početka 19. st. do 2010. godine: Ljepša polovica književnosti (1998.) te Lijepi prostori (2011.); Nagrada za esejistiku Žvane Črnja). Objavila je četiri monografija o hrvatskim piscima i pojavama (F. Galović, D. Šimunović, T. Ladan, „Krugovi“) te sedam pjesničkih zbirki: Hajon (1993.), Zbirka listova (1993.), Bluzeri (2006.), Tiha invazija (2010.; Nagrada Tin Ujević), Bili smo Istok i Zapad (2014.), Svjetski dan samoće (2018.), Nebeski grafiti (2019.). Za knjigu književnokritičkih prikaza i interpretacija suvremene hrvatske proze – Mala noćna čitanja (2017.) – dobila je Nagradu Julije Benešić. Znanstvenim i stručnim radovima te esejima javlja se u domaćim i stranim književnim časopisima i zbornicima. Za leksikografski rad primila je Nagradu Kiklop i Strossmayerovu plaketu.
ŠTO NAM JE PREOSTALO
Naše su more poslali u rezalište,
Ostade samo šutljiv ocean sa zbirkom
Ribljih kostiju, izbuljenim roniocima što lutaju
Podvodnom stazom među sinjim ribaricama,
Puknutim jedrom do krvi otisnutim u kamenu,
Užadi s brodova što su otpuzala iza obzora,
S kopljima smrznutih koralja,
Lijepom Janjom rasplinutom u mreži,
Malim dječjim tijelima što na svaki udarac vesla
Izlete iz kuće u očekivanju,
Nekako sjetno i prokleto nevino.
Tiha invazija, DHK, Zagreb, 2010: 34
GOLUB U SUPERMARKETU
Mislim da me kane smrskati na vratima supermarketa
Ili možda baciti lakim pokretom kovanice u optjecaj
Prije negoli poskoči kurs ili se prevrnu cijene,
A slova postanu brojevi, svjetla se pretoče u sate,
No mogu me i ukrasti poput blistava pladnja,
I skriti iz rešetaka i bižuterije u slijepe TV ekrane.
Odjednom, čitav mi kontinent čestita, wow!
Dobili ste nagradnu igru,
Tamo na polici u šutnji na vas čeka rasprostrta roba
Koju smo samo za vas stvorili, zbrojite ju, umnožite,
Pristanite na razmjenu jezika i kodova,
To je zaliha koja vas može zauvijek promijeniti,
No ako joj se prohtije može vas zakucati u crnu
kutiju
Ili udariti jeftinim grafitom tamo gdje najviše boli.
Vidite, došlo je vrijeme kad treba otkriti
Mehanizam brzog kupovanja,
Onakvoga kojim skidate prašinu
Polako s napuštenih proizvoda,
I praznite police pokretom neke vjeverice,
Pa bez provjere nosite kući u naručju nepoznato biće.
Ipak, da mi je još jedan dan – bila bih golub u supermarketu,
Onaj što se pali i gasi pod svodom neke zračne mete,
I nikad ne kupuje, samo lepeće krilima.
Gost ukucan u svijet.
Bili smo Istok i Zapad, DHK, Zagreb, 2014: 51
SELSKA CESTA, ZID
Cesta ide od imena do imena, preko datuma i žrtvenika,
Od oca, sina, djeteta i smilja, zapisuje, zbraja, oduzima,
Ima smrti, ima rođenja, ne zna se čija je majka
ustala,
Što klizi obrazom, ruje cestom, pazi, zid!
Jesmo li svi na broju,
Stižemo li tamo gdje se ne naplaćuje mnogo,
Tamo gdje padaju godine, kotrljaju se u nedogled,
Zar samo tako, zar uvijek i jedino tamo, pitamo se
tada
Na travnjaku pokraj cvijetka, zazidani.
Selska cesta isparava, postaje stup soli pod naletom
juga,
U moru punom farova i ljudske boli,
Uza zid koji zna kako se vene i nervozno pada.
Sve ostalo je božji posao.
Bili smo Istok i Zapad, DHK, Zagreb, 2014: 61
LJUBAV NA TRAPEZU
Ona se uvukla u knjigu cirkuskog bestijarija
i zaplovila afričkom divljinom i zapalila pola zoološkog mora
pa se uselila među urođeničke kolibe što viore na
vjetru
pola ih pojela – pola poslala u pučku kuhinju
gdje se prodaju u bescjenje narukvice od bijeloga
ničega
i igrala se s krajem kao koncem od kojega se šiju
košuljice
šiju ih dječje ručice malih akrobata što se njišu na
trapezu
na valovima tsunamija i izvlače konope s lađa
pa kreću na put prema svjetskim cirkusima
i plivaju u ustima oceanskih narvala.
Zagreb, 2019.
LJUBAVNI THANATOS
Čekam da ona odustane
i ode s posla kući kao mačja roditeljica
kojoj svjetlucaju sjene i oči na crnom
baršunu
no smrt jača mišiće jer želi još i još
ljubavnih ćaskanja sve dok ne ispije zadnju kap
i strpa je u backpack da joj se nađe putem
oblivenim uspomenama koje je ispustilo srce
dok se pitalo
je li moguće
zaviriti u ljubav ili njezino središte
ispletene u mali osunčani vijenac smrti?
Zagreb, 2019.
Fotografija preuzeta sa: www.stav.com.hr/
Be the first to comment