Crnogorsko-hrvatska kulturna saradnja: Književnica Lidija Bajuk


U sklopu crnogorsko-hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam Lidiju Bajuk.


Priredio: Božidar Proročić


Lidija Bajuk radila je kao učiteljica, školska knjižničarka, glazbena urednica i profesionalna umjetnica. Doktorirala je na temu Odjeci slavenskog mita u nematerijalnoj kulturi Međimurja Zaposlena je u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva skladatelja i nekih drugih udruga. U Matici hrvatskoj volontira kao pročelnica u Odjelu za arheologiju i etnologiju. Objavila je 6 etno-albuma i 1 kantautorski, 7 zbirki pjesama, 4 knjige proze, 5 udžbenika za GK, 90-tak stručnih i znanstvenih radova. Vodi vlastite etno-edukativne radionice, sklada i pjeva za film i kazalište. Potakla je i suorganizirala više etno-projekata i terenskih etno-istraživanja. Bila je inicijatorica, autorica teksta, koordinatorica, scenaristica filma i supotpisnica prijedloga zaštite međimurske popevke na nacionalnoj i UNESCO-voj razini, inicijatorica Veste feste –festivala ženskoga tradicijskoga glazbovanja u Vrpolju kraj Trilja, su scenaristica nekoliko etno filmova. Nagrađivana je za književnost, glazbu i umjetničko stvaralaštvo (Grb grada Čakovca). U domovini i svijetu nastupala je više od tisuću puta.


ZORA-DJEVOJKA

Robinja sam mrkle noći.
Kada li ću k dragom moći?
Mladi Mjesec zvijezde vodi,
oko hiže lako hodi.
Srebrne mu duge kose,
nježna put i noge bose.
Daruje mi alem-kopče,
vani divlji vranac topče.
Mladi Mjesec gajde svira,
modre halje za me bira.
Namiguje sjajnim okom,
kud ja mišlju – tu on skokom.
Pa mi pjeva, pa se smije,
pa iz vrča vino pije.
Pleše, mami, orah nudi,
al’ u meni – Zora rudi.
“Hajd’ u kolo!” Sunce zove.
S oblacima vile plove.
Ja im mahnem, a konj rznu,
blijedi Mjesec sad se trznu.
Gasne noć u zlatnoj mreži,
Mliječnom stazom Mjesec bježi.
“Nisam tvoja, nađi drugu!
Sunce i ja smo u krugu.”

Iz pjesničke zbirke Vučica
(Meandar, Zagreb, 1999.)


EKVILIBRIJ

Ključaju eoni u vulkanskom grotlu
dok vibrira plazma iznad Atlantide.
Rađaju se zvijezde u božanskom kotlu,
meteori bruje svemirske etide.
Odjek prvog praska, od kvanta do kvanta,
u kapanju vode s vrha stalaktita,
kroz svjetlosnu prizmu zrnca dijamanta,
iz ljušture prazne davnog amonita.

Iz pjesničke zbirke Sandale na vodi
(Knjižnica i čitaonica Šenkovec, Šenkovec, 2000.)


GRINGITINO SRCE

gasnu meteori
dok starosjedioci kroje crninu
za noćno nebo bogote
po kojem kažiprstom
mokrim od sangrille
iscrtavam znakove plemena quimbaya
simon bolivar pokazuje mi
kako istovremeno preskakivati oblake
i okrajcima jalapeo paprika
gađati toreadore
kojima u nosnicama blješte smaragdi
ah opet ta amazonija
signoritina je sjekira zlatna
dovikuju konkvistadori
nezaustavljivo napredujući
hoja de ruta
iznenada
kosi hitac u moje srce
u drhtavo gringitino srce

Iz pjesničke zbirke Pipilotine pjesme
(Menadar, Zagreb, 2004.)


ZAVIČAJ

kad mačka u koroti
odskoči na nečiju vitrinu u predsoblju
sunce odluči osvojiti horizont
a mačka kao tigrica
jurne u bengaliju
gdje žene još njišu bokovima
dotaknute vjetrom
om oom
onim istim s kojim
bog ponekad zalazi u tajgu
da bi se razveselio vilinskim kosama
o djevačkaja djevačkaja
ti koja se umivaš u crnom moru
kraj kolibe na kokošjim nogama
u kojoj starica kotrlja zvijezde
i mrmlja
stablo je šuplje
stablo je šuplje
znaš li da ući u njegovo deblo i umrijeti
znači pomladiti vrijeme
zbog toga su mačkine zjenice
uspravne korablje
iz kojih o ponoć
ispadaju vede
sveznajući zaboravljeni gorostasi
da bi pučinom pramora
kroz neuronsku paučinu
isplutali iz plićine
gdje mi je zavičaj onijemio sva pitanja
a zvijer oglodala kosti


SCIENTIA SACRA

Usnula pod zemljom pet tisuća ljeta,
tu dočekah zlato, gloriju monstrance.
Gle, od iste tvari rađa se kometa,
bljesak prvog svjetla, sjaj protuberance!
Orion, Plejade, kalendar i ruže,
štapovi, terine, sjekire od bakra
svemirskim prostranstvom po orbiti kruže
u zjenici oka. Scientia sacra.
Zapleli se znaci sklupčani pred smrću
vučedolske slike sretnog mitskog doba.
Šušnu sveli gustiš na prašnjavu vrču.
Jarebica prhnu, k Veneri, iz groba.

Iz pjesničke zbirke Papirnati brod
(DHK, Zagreb, 2013.)


Fotografija: mnovine.hr

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


5 × 3 =