U sklopu crnogorsko-hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam Ljerku Car Matutinović.
Priredio: Božidar Proročić
Ljerka Car Matutinović je suvremena hrvatska pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica i prevoditeljica. Rođena je u Crikvenici. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je hrvatski i talijanski jezik s književnostima. Član je Društva hrvatskih književnika (1975.), Zagrebačkog centra Europskog društva kulture (sa sjedištem u Veneciji), i član Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Od 1961. objavljuje književne kritike, književne interpretacije i eseje; pjesme od 1965.; pripovijetke od 1975. u nizu časopisa i novina. Objavila je dvadeset zbirki pjesama, od kojih su tri na čakavskom narječju, četiri knjige za djecu, pet proza za odrasle, šest književno – kritičkih proza. Sa talijanskog jezika prevela je djela niza poznatih pisaca za djecu. Dobitnica je brojnih nagrada u Italiji i u Hrvatskoj. Pjesme Ljerke Car Matutinović prevedene su na desetak stranih jezika, a pripovijetke na engleski, talijanski i njemački jezik. Književnica živi i radi u Zagrebu.
ŠTO DA UČINIM S RIJEČIMA
Što da učinim s riječima što da učinim?
Da ih kao melem na ranu stavim da njima
nepoznate tješim da otklonim nevidljivu
bolest da otjeram umor svakodnevice
što da učinim, da ih među šake stisnem
jednu naspram drugoj sok blagotvorni
iz njih istisnem da budu piće za one koji
žeđaju i mana za one koji gladuju
da im pjevam o zvijezdama i ljubavi
o bljedolikom napuštenom mjesecu
je li riječ kriva, mora li biti kažnjena
što da učinim s riječima, da ih mrzim
da ih udaram do plača na zidove
pribijem, posvuda su riječi, s ekrana
svjetlucaju, nemoćno se kaju i znaju
da će ukoričene u knjigu opstati
kao drevna priča kojoj se ne zna kraj…
TREBA HRABROSTI
Treba hrabrosti da se izađe iz snova
hrabrosti da se u prazno zrcalo gleda
da se prazan okvir iz reda izbaci
za novi okvir i novu sliku
da se ne nasjedne nekom novom triku
treba hrabrosti da se nađe prava riječ
za pravdu i za istinu, za mržnju
i za ljubav, za osmijeh koji zaboravljamo
hrabrosti da budemo ono što nismo
i što ne želimo biti, dok pored nas
svijet prolazi poput puža plazi
ili nemilice brza gazeći sve živo
treba hrabrosti za godine koje nas
dotiču koje preko noći niču…
NA LICIMA DRUGIH
Na licima drugih vidimo kako život
prolazi kako trči mahnito i sumanuto
kako nevoljko plazi i puže kako nikog
ne mazi niti poklanja ruže, ne očekuje
niti čeka, samo u potaji snuje, smišlja
kako će neka meka nekome donijeti
suze i uze, a nekom će gipko priskočiti
pa zatim zakočiti da neće stići izbrojiti
ni sve mjesečeve mijene ni godišnja
doba i tako se ta priča valja do groba
kao potres kao potop kao pijavica…
Na licima drugih vidimo kako prolazi
i naš život, kako nam odnosi želje
kako nas bezdušno i lakoumno melje…
NEIZMJERNE SU MOGUĆNOSTI SVIJETA
Neizmjerne su mogućnosti svijeta
otvorene svima: tko voli nek izvoli
po izboru možeš se identificirati,
izjednačiti sa nekom zvijezdom
što posuta zvjezdanom prašinom,
star dust, začarano hoda crvenim
tepihom, red carpet, tako možeš
zaboraviti ono što nisi i što nećeš
biti, i ne kreći u svijet ako se ne kaniš
vratiti, jer doma je ipak najljepše
green green grass of home
odbaci negativne sentimente
čuvstvo osjećaja časti i ponos
oprosti onima koji su te povrijedili
tako se zarađuju rajske dveri
kad nismo baš ono što bismo htjeli biti…
VRIJEME ŠTO PREOSTAJE NAKON TEBE
Vrijeme što preostaje nakon tebe?
Što preostaje nakon isteka tvojeg vremena
koje se koprca, napuhuje i očima mahnito
prevrće koje laže mulja i sitničari koje za sebe
ne mari koje gluho ne odgovara na upite
vrijeme koje mite kojemu se ulaguju
pred kojim strahuju zbog kojeg samuju
nepostojano vrijeme što traži drzak aplauz
za tucet prevrtljivih gluposti za metar
sebičnih tuposti vrijeme koje je mjesec
prognalo a zvijezde nebom rastjeralo
vrijeme koje je izaželo dušu ko običnu tricu
vrijeme što sumanuto juri u kmicu
vrijeme koje pljuje po rođenom pragu
vrijeme koje je i svoju dušu prodalo vragu
Iz pjesničke zbirke „MJESEC NIJE NA PRODAJU“
Foto: en.m.wikipedia.org
Be the first to comment