Danilo Ivezić:
Jubilej Miodraga Mija Adžića (2009)
– Majstor scene
„…Scenografija može dočarati čitav teatarski svemir, ona je građenje svijeta pozornice, ona određuje mehanizam izvedbe. Scenografija određuje međusobni položaj glumaca, njihove nastupe i odlaske, ali ne smije prevladati. Ona mora potonuti u podsvijest gledatelja…“
Teo Otto
Miodrag Mijo Adžić je umjetnik koji je u više od četiri decenije profesionalnog stalnog angažmana u HNK-Split postavio scenografiju za preko dvjesta predstava, a tokom rada u brojnim kazalištima u bivšoj Jugoslaviji i svijetu, na televiziji i filmu, za još stotinjak projekata. Postavio je gotovo cjelokupni klasični repertoar koji igraju velike kazališne kuće, kao i kompletnu hrvatsku kazališnu baštinu drame, opere i baleta, čime je postao dio povijesti HNK-Split. Radio je s najvećim imenima glumišta, režiserima, kompozitorima. Predstava Eduarda De Fillippa „Šjora File“ je preko dvjesta puta izvedena sa scenografijom Mija Adžića što predstavlja svojevrsnu posebnost. Posebnost je i u činjenici da je postavio šest uzastopnih premijera Gotovčevog „Ero s onog svijeta“, s različitim redateljima na sceni HNK-Split – N. Rojom, T. Kuljišem, D. Savinom, M. Štambukom i M. Carićem- prvi nedugo nakon završetka studija scenografije 70-tih godina i zadnji 1989. sedam godina nakon Gotovčeve smrti.
Svoje impresivno umjetničko stvaralaštvo, Mijo Adžić, predstavio je javnosti Crne Gore retrospektivnom izložbom u Plavom dvorcu na Cetinju kojom je obilježio 45-tu godišnjicu umjetničkog rada i stvaranja. Organizatori izložbe su bili Prijestonica Cetinje, Narodni Muzej Crne Gore, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Crnoj Gori, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Crnogorsko-hrvatsko društvo prijateljstva „Ivan Mažuranić“ Cetinje, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika i Ministarstvo kulture, medija i sporta Crne Gore, a izložba je otvorena u čast Dana državnosti Republike Hrvatske, 22. 6. 2009.
U okviru izložbe javnosti je, 24. 6. 2009. u Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici, predstavljena i reprezentativna monografija Mija Adžića: „Retrospektiva kazališne scenografije 1964.- 2004.“, posvećena jubileju.
Četrdeset pet godina stvaralaštva i prvi put u svojoj matičnoj državi. Kuriozitet je da Mijo Adžić niti jedan projekt, scenski i likovni, nije realizirao u Crnoj Gori. Razlog prema njegovim riječima leži u vlastitoj pogrešci i prezauzetosti zbog koje nije mogao odraditi i ispuniti ponuđene termine. Ostaje vjera da će umjetničku karijeru krunisati barem jednom predstavom u nekoj od crnogorskih pozorišnih kuća.
Mijo Adžić je autor velikog broja pozorišnih plakata, kostimografskih rješenja, likovnih dekoracija te više projekata ekskluzivnih interijera. Uz scenografiju i arhitekturu intenzivno se bavi i slikarstvom. Na pitanje koliko mu je slikarsko iskustvo pomoglo u scenografskom poslu sam autor kaže: „Neizmjerno! Slikarstvo, arhitektura, književnost i dramaturgija su umjetnosti koje su bliske i proizlaze jedna iz druge. Ovom retrospektivnom izložbom upravo sam htio pokazati što znači kad je netko, kao što je moj slučaj, istodobno scenograf, arhitekt i slikar. Kad slikarski osjećate kolorit, kad ga stavite na pravu arhitekturu, s pravom režijom, kostimom i izvedbom, sigurno ste napravili dobru predstavu.“
Rođen 1938. godine u Danilovgradu, svoje odrastanje i dječačke uspomene veže za Cetinje gdje 1947. nastavlja osmogodišnje školovanje započeto na selu Bioču. Cetinje i susreti s crnogorskim slikarima (Milunović, Lubarda, Orahovac, Božović, Poček) bitno određuju daljnji životni put Mija Adžića, koji 1955. upisuje umjetničku školu u Herceg Novom. Snimanje filma „Lažni car Šćepan Mali“ 1956. je njegov prvi kontakt sa scenografijom, kaširanje detalja scenografije koju je radio veliki crnogorski slikar Milo Milunović. 1958. godine Mijo dolazi u Split, nastavlja školovanje na Školi primijenjenih umjetnosti. Kao jednom od boljih učenika kontakt s Narodnim kazalištem omogućuje mu tadašnji direktor škole i to ga definitivno usmjerava ka scenografiji. 1961. godine kao stipendista grada Splita odlazi u Beograd na studij pozorišne i filmske scenografije na Akademiji primijenjenih umjetnosti. Kao student postavlja svoju prvu profesionalnu scenografiju s legendom hrvatskog glumišta Titom Strozzijem, J. P. Sartre „Zatočenici iz Altone“. Iste godine izlaže i svoje radove na izložbi Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske i tako počinje njegova profesionalna slikarsko-scenografska odiseja. Usporedo sa studijem scenografije i slikarstva pohađa i Arhitektonski odsjek što će mu u mnogome pomoći u kasnijim scenografskim projektima. Nakon diplome na Akademiji dobija stipendiju za specijalizaciju pozorišne i filmske scenografije u Parizu. Pariški dani su prema riječima Mija Adžića bili nešto najdragocjenije za njegovu pozorišnu budućnost kao i za ukupan pogled na umjetnost. 1968. godine se vraća u Split i preuzima mjesto stalnog scenografa opere, drame i baleta u HNK.
LEGENDA SPLITSKOG TEATRA
Četrdeset godina uloženih u splitski teatar, susreti s velikanima glumišta i predstavama – u velikom rasponu, od klasika do pučkog teatra – rad u baroknom građanskom pozorištu i na otvorenoj ambijentalnoj sceni kao što je Carrarina poljana, mogu evocirati stvarne vrijednosti umjetnika koji je nadasve srođen sa splitskim pozorištem i
mediteranskom ambijentom.
„Kad jedna zajednica kao što je Hrvatsko narodno kazalište ima takvog umjetnika da je povijest njegovog rada i njegovo životno djelo do te mjere postalo sastavnim i nerazdvojnim dijelom umjetničke povijesti kazališta, onda je ona ponosna što ga je među svojim redovima uspjela zadržati punih četrdeset godina…“ riječi su Milana Štrljića, Intendanta HNK Split, izrečene u povodu četrdesete obljetnice umjetničkog rada na sceni HNK i gradu Splitu.
„…Preko četrdeset godina kontinuiranog i intenzivnog scenografskog djelovanja Miodraga Mije Adžića značajno je obilježilo splitsku kazališnu povijest, a događajima na lokalnoj i regionalnoj sceni (s proširenjima zahvaljujući individualnim i kolektivnim gostovanjima) dalo neizbježan i prepoznatljiv likovni pečat…“, piše akademik Tonko Marojević u „Prolegomeni za scenografiju Mija Adžića“.
Obilježavajući četrdesetu godišnjicu rada, 2004. godine, Mijo Adžić je u dva mjeseca postavio pet scenografija, što je svojevrsni rekord, jer je na početku svoje karijere tada kao mladi scenarist HNK-Split u četiri mjeseca postavio pet scenografija.
50.-to, jubilarno, Splitsko ljeto 2004. je započelo otvaranjem retrospektivne izložbe „istaknutog umjetnika, scenografa HNK, akademskog slikara Mija Adžića“ u povodu četrdesete godišnjice stvaralaštva, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Izložba je otvorena u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u renesansnoj palači Milesi.
„…Scenograf ne smije pripadati nijednom stilu. To je vrlo bitna komponenta. Scenograf pripada svim stilovima, svim vremenima i svim epohama. Ima puno ličnog ali to se ne može podvesti pod stil. Postoje određeni segmenti koje scenograf uvijek provlači, neki predmeti koji se mogu ponoviti u više predstava. I kada radite jednog Aristofana ili suvremeni balet ili neosecesijsku predstavu, morate se prilagoditi vremenu. Scenografija mora odražavati boju, kolorit i epohu vremena u kojem se predstava dešava. Scenografija ne smije biti pretenciozna, ona ne smije biti nametljiva, ali iznad svega mora biti funkcionalna. Kad predstava krene scenografija mora polako tonuti, nestati, da bi glavnog aktera, glumca, izvukla na površinu. Što se postiže raznim efektima. Scenografija je vrlo delikatna, ona u sebi integrira sve grane umjetnosti od arhitetkure, slikarstva, režije, dramaturgije, muzike…“ kaže, autor, Mijo Adžić.
Mijo je dobitnik velikog broja nagrada i stručnih odlikovanja za scenografiju i slikarstvo, među kojima su: Nagrada osječkog anala opere i baleta (1978); Nagrada ljubljanskog anala (1978); Specijalna nagrada Smotre hrvatskog glumišta (1974); Dani satire Zagreb (dvaput za predstavu u cjelini); Međunarodna nagrada za TV dramu „Buža“ /BiH; Mnogobrojne otkupne nagrade na izložbama Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti (slikarstvo) (1964- 2004); Izvedbeni projekt plakata „Victory“ Zbora hrvatskih umjetnika (1991). Njemu osobno najdraže su: Odličje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (2003) kojim ga je odlikovao predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, Medalja Grada Splita (2003), priznanje Vatikana „Povelja na pergamentu“ Sv Oca Pape Ivana Pavla II za „Projekt oltara“ na splitskoj rivi u čast 1700 godišnjice grada Splita (2004), nominacija za životno djelo „Nagrada Vladimir Nazor“ (2004). Uručujući mu odličje Reda Danice s likom Marka Marulića predsjednik Stjepan Mesić je, između ostalog, rekao: „…Odlikovanja se dodjeljuju za vrijeme, talent, trud i napore koje ste uložili u svakodnevni rad koji je na kraju donio iznimne rezultate…“
Prema izvodima iz osvrta stručne pozorišne kritike, (P. Brečić, J. Foretić, A. Kudrjavcev, N. Turkalj, M. Barbieri Jelača, Ž. Rapanić, J. Mirošević i M. Grgić) Mijo Adžić pripada, vrhu scenografskih stvaralaca.
Osvrćući se na svoj pređeni put Mijo kaže: „Sve što sam postigao, danas me u osmoj deceniji života, čini veoma ponosnim. Nikad se nijesam pokajao, što sam ovaj put izabrao. NIKAD SE NIJESAM UMORIO OD SVOJE UMJETNOSTI!“
SCENSKI PROJEKTI:
1964- 2004. „ZATOČENICI ALTONE“- J. P. Sartre, „TRUBADUR“- G. Verdi, „BANOVIĆ STRAHINJA“- B. Mihiz, „ZRINJSKI“- I. pl Zajc, „FILOMENA MARTURANO (Šjora File)“- E. de Filippo, „ELEKTRA“- D. Kiš, „TALENTI I OBOŽAVATELJI“- Ostrovski, „ORFEJ I EURIDIKA“- W. Gluck; „ŽIVOT GALILEJEV“- B. Brecht, „LIBAR MARKA UVODIĆA“- M. Uvodić, „ROKO KRVOLOK“- M. Smoje, „ERO S ONOGA SVIJETA“- J. Gotovac (šest inscenacija), „BOG KURT“- A. Moravija, „PRAH“- R. Marinković, „ROĐENDAN“- H. Pinter, „RAVNODUŠNI LJEPOTAN“- J. Cocteau, „ĆELAVA PJEVAČICA“- Ionesco, „ŽENSKI ORKESTAR“- J. Anouilh, „NA TRI KRALJA“- W. Shakespeare, „PRAH I PEPEO“- R. Marinković, „CARMEN“- P. Meromé (balet), „VIR“- J. F. Pločar, „PJERO MUZUVIJER“- Nepoznat autor, „KROĆENJE GOROPADNOSTI“- W. Shakespare, „VUČJAK“- M. Krleža, „PRODANA NEVJESTA“- B. Smetana, „PRLJAVE RUKE“- J. P. Sartre, „DRUGI LIBAR MARKA UVODIĆA“- M. Uvodić, „SVETA IVANA“- B. Shaw, „KONZUL“- C. Menoti, „ŠPANJOLSKI CAPRICCOP“- R. Korsakov, „SINFONIJSKI TRIPTIH“- P. Konjović, „KIDAJ OD SVOJE ŽENE“- R. Cooney, „TASO GALE“- Fribez-Dettoni (balet), „FALSTAF“- G. Verdi, „DON PASQUALE“- G. Donizetti, „GISELLE“- A. Adam, „GRBAVAC“- S. Mrožek, „CARMEN“- G. Bizet (opera), „MIRANDOLINA“- C. Goldoni, „ADEL I MARA“- J. Hatze, „NA TRI KRALJA“- W. Shakespeare, „TANGO“- S. Mrožek, „RODOLJUPCI“- J. S. Popović, „AUDIJENCIJA“- V. Havel, „LAŽNO POVJERENJE“- P. Marivaux, „TRAGEDIJA MOZGOVA“- J. P. Kamov, „BUŽA“- Ž. Jelić (TV), „POBUNA NA BRODU CAINE“- H. Wouk, „MALI TRG“- M. Grgić, „ŠIMUN DUNDURILO“- P. Kanavelić, „KRALJ BETAJNOVE“- I. Cankar, „SPLITSKI CABARET (1970)“, „DIONDA I ENEJ“- H. Purcell,, „BETLEHEMSKA ZVIJEZDA“- M. Vetranović, „HRVATSKI SABOR“- B. Pavlović, „KRALJ TOMISLAV“- D. Bobić, „KOMORNI TRIO“- O. Jelaska (opera), „POKVARENJAK“- R. Cooney, „IZGUBLJENI ZAVIČAJ“- S. Novak, „KRISTOVO USKRSNUĆE“- C. Orff, „THE SHOW- BORIS DVORNIK“- (40 GODINA UMJETNIČKOG RADA), „kako te mogu čuti“- r. Anderson, „FLINT“- D. Mercer, „COPPELIA“- L. Delibes, „PIAZZETTA“- C. Goldoni, „POKVARENJAK“- R. Cooney, „ROMEO I JULIJA“- P. I. Čajkovski, „BALLABILE“- S. Bombardelli, „KAP. JOHN PIPPLETON“- D. Radović, „RIGOLETTO“- G. Verdi, „SVATKOVIĆ“- H. von Hofmannsthal, „PRIČA O ZLOČINU“- V. Kljaković, „SPEKTAKL- MEDITERANSKE IGRE“, „AMERIKANAC U PARIZU“- G. Gershwin, „RIBARSKE SVAĐE“- C. Goldoni, „MONADA“- M. Kundera, „MARIA GOLOVIN“- C. Monetti, „DRAMSKI PRIZOR SPLITSKE KATEDRALE“- J. Bajamonti, „MALE LISICE“- L. Helman, „OHRIDSKA LEGENDA“- J. Hristić, „GRČKE PASIJE“- N. Kazantzakis (TV), „LABUĐE JEZERO“- P. I. Čajkovski, „GIOVANNI“- Ž. Jeličić (TV), „CRO PATRIA“- (TV), „MOJ KUMPANJO“- M. Smoje, „GIANNI SCHICCHI“- G. Puccini, „ŠKOLSKI DRUG“- J. Simmel, „SQUARE“- J. Zlodre, „CAVALLERIA RUSTICANA“- P. Mascagni, „I PAGLIACCI“- R. Leoncavallo, „TARAMPESTA I MOTOTOR“- A. Šoljan, „NABUCCO“- G. Verdi, „MAČKE“- J. Pashova, „NE OSTAVLJAJ ME SAMOG“- A. Nikolaj, „LJUBAV I MIR“- TV spektakl, „PJACETA“- Gerić, „DODJELA NAGRADE GRADA SPLITA“- 12 godina, „PROSLAVA GRADA SPLITA“- 20 godina, „POVRATAK“- J. Hatze (2003), „I PAGLIACCI“- R. Leoncavallo (2003), „NEVAŽNE PRIČE“- T. Jurkić, „PLES KADETA“- J. Strauss ml.,„CHOPINIANA“- F. Chopin.
Tekst Danila Ivezića “Jubilej Miodraga Mija Adžića (2009) – Majstor scene” – objavio je LJETOPIS CRNOGORSKI Zagreb, br. 4. god 2008/2009. Izdavač Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske.
