Crnogorske ćirilske inkunabule predstavljaju osobenu vrijednost evropske kulture
Matica crnogorska je u Centru za kulturu u Danilovgradu otvorila izložbu „Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka“. Prisutne je na samom početku pozdravio predsjednik Matice crnogorske Ogranak Danilovgrad Veselin Popović.
– Broj sačuvanih dokumenata iz ovog perioda u Crnoj Gori je mali. Do toga je došlo zbog uticaja stranih zavojevača, nekada i nepogoda, otuđivanja ali i nebrige od strane onih koji su morali da budu odgovorniji prema crnogorskoj kulturnoj baštini, pismenosti i književnosti u najstarijoj prošlosti. Ipak, ostalo je svjedočanstvo, što se najbolje vidi iz činjenice da je daleke 1494. godine u štampariji Crnojevića štampan „Oktoih“. Da bi se na pravi način shvatio značaj ovog događaja treba znati da se to odigralo odmah po otkriću Amerike i 40 godina poslije prve Gutenbergove štamparije – istakao je Popović.
Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović ponovio je još jednom da nastanak štampe na crnogorskom prostoru, „te značajan broj štampara koji potiču sa ovog podneblja i koji su djelovali u Crnoj Gori i izvan nje, s kraja XV i početka XVI vijeka, zauzima posebno mjesto kada je u pitanju crnogorska kulturna baština, naročito ona srednjovjekovna, koja počiva na uspješnoj sintezi istočne i zapadne tradicije.“
– Upravo na primjeru pojave i razvoja crnogorskog srednjovjekovnog štamparstva prepoznajemo takvu matricu, s obzirom da u referentnoj literaturi i dalje egzistira naučna hipoteza da su umijeće štampe majstori iz Crnojevića štamparije savladali kod Andrije Paltašića Kotorinina, prvog poznatog štampara sa crnogorskog prostora, koji je u Veneciji krajem 70–tih godina XV vijeka započeo pečatanje knjiga na latinskom i grčkom jeziku. U istorijskim izvorima na tako malom geografskom prostoru, od Crnogorskog primorja do basena Skadarskog jezera, pojavljuje se krajem XV i početkom XVI vijeka veći broj lica koja su se bavila štamparskom djelatnošću. Mišljenja smo da postoji objektivni razlog da predmetna izložba treba da inicira dublja promišljanja i istraživanja, tj. nauka treba da pruži adekvatan odgovor u pogledu pismenosti ondašnjeg društva na razmeđi XV i XVI stoljeća. Hrišćanski identitet na crnogorskom prostoru tokom medievalne faze naše istorije širio se, između ostalog, na narodnom, tj. staroslovenskom jeziku, prvo putem manuskripta nastalim u brojnim manastirskim odnosno samostanskim skritorijumima, a kasnije štampanim izdanjima, čije autorstvo direktno ili indirektno vezujemo sa ličnostima sa crnogorskog prostora – rekao je Jovović.
Prema njegovim riječima, ovu izložbu trebamo sagladati i u jednom širem kontekstu, „kroz djelovanje slovenskih prosvjetitelja Ćirila i Metodija, koji su omogućili da uprkos protivljenju Rima i Carigrada slovenskih jezik bude jedan od službenih jezika tada jedinstvene Hrišćanske crkve, a nakon raskola 1054. godine jedinstveni staroslovenski jezik, koji je vremenom dobijao varijacije, odnosno zasebne redakcije, opstao je u bogosluženju u Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi, čiji su knjige u skriptorijama, a potom u štamparijama nastajale na glagoljici i ćirilici.“
– Upravo, ova izložba je bila povod da se prisjetimo zajedničke, kako staroslovenske tako i hrišćanske baštine Crne Gore, gdje publika ima priliku da se direktno upozna sa crnogorskim ćirilskim inkunabulama nastalim do kraja XV vijeka, koje predstavljaju osobenu vrijednost evropske kulture. U tom kontekstu želimo apostrofirati činjenicu da među slovesnkim narodima samo Česi, Hrvati, Crnogorci i Ukrajinci imaju inkunabule, što je bitan indikator kulturnih dometa naših predaka – objasnio je Jovović.
Izložba „Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka“ obišla je u jubilarnoj godini Češku, Srbiju i većinu crnogorskih gradova, a ovom u Danilovgradu Matica crnogorska zaključuje obilježavanje 530 godina crnogorskog štamparstva.
Be the first to comment