Prema raspoloživim, ali nepotpunim procjenama, izvan Crne Gore živi oko 600.000 ljudi našeg porijekla, kazao je u intervjuu za CdM istraživač istorijskih, migracionih i društvenih kretanja Crnogorac u Južnoj Americi i pomoćnik direktora Uprave za dijasporu Gordan Stojović.
Podsjećamo prema podacima dobijenim na Popisu 2011. u Crnoj Gori ima 620.029 stanovnika, što znači da van granica naše države „živi“ još jedna Crna Gora.
„Zajednice naših ljudi prisutne su u gotovo svim djelovima svijeta, od Australije, preko Južne Afrike do Kanade, a zemlje sa najvećom koncentracijom našeg iseljeništva su Sjedinjene Američke Države SAD, Turska, Argentina i Srbija. Pored navedenih značajan broj naših isljenika živi u Njemačkoj, Luksemburgu, Danskoj, Italiji, kao i drugim evropskim zemljama“, rekao je Stojović.
On je istakao da su migracije proces koji traje od nastanka čovječanstva do danas, nekada je manje, a nekada više intenzivan i kao takvog neophodno ga je uvijek procesno sagledavati.
Prema njegovim riječima Crna Gora kao jedna od visokomigratornih zemalja Mediterana u istoriji je prošla kroz nekoliko jakih talasa iseljavanja stanovništva.
Inače, kako je Stojovići stakao za CdM, tokom dvadesetog vijeka migracije iz Crne Gore bile su najintenzivnije sa periodičnim razlikama u pravcima iseljavanja, brojnosti i etničko-religijskoj strukturi migrantskih talasa.
Popis iseljeništva komplikovan proces
Stojović je pojasnio da je popis iseljeništva veoma komplikovan i dogotrajan proces koji zahtjeva interesorski pristup u koji moraju biti uključene sve relevantne naučne i druge institucije. U mnogim zemljama postoje instituti koji se decenijama bave praćenjem ovih procesa, pa i pored toga brojnost posebno pripadnika druge, treće, četvrte generacije je izveden na osnovu proračuna.
„Kada je konkretno riječ uopšteno o načinu popisivanja iseljeništva stvari se posebno komplikuju nakon druge generacije koja stasa u zemlji prijema, i tim slučajevima metode određivanja samo u iznimnim slučajevima nijesu aproksimativne. Nakon obimnih istraživanja koje podrazumjevaju detaljno prikupljanje i popisivanje podataka o emigrantima koji su ušli u određenu zemlju čak i preko stotinu godina u nazad, bilo da je riječ o zvaničnim imigracionim službama zemalja prijema, crkvenih ahriva i drugih baza podataka te njihovih upoređivanja jedini način da se dođe do što preciznijeg ukupnog broja potomaka svih generacija emigranata iz jedne u drugu zemlju su metode koje se kasnije izvode proračunima i formulama“, rekao je Stojović.
Gdje živi najviše naših iseljenika
„Iako je veoma teško odrediti tačan broj potomaka svih doseljenika iz Crne Gore od početka 19. vijeka u Nju Orelansu, i sredine 19. vijeka u Kaliforniji, procjenjuje se da u SAD-u živi oko 150.000 crnogorskih iseljenika i njihovih potomaka u šta su uračunate novije migracije od druge polovine 20 vijeka. U Turskoj je taj broj na osnovu raspoloživih procjena najmanje 150.000, u Argentini i okolnim zemljama (Bolivija, Čile, Urugvaj, Peru i Paragvaj) se do sada baratalo sa podacima koji se kreću oko 50.000 u šta do sada nijesu bile uvrštene neke argentinske provincije, posebno one na jugu ove zemlje“, naveo je Stojović.
Nove procjene izvršene u saradnji sa predstavnicima naših zajednica u provinciji Santa Fe, unutrašnjem dijelu provincije Buenos Ajres i provincijama u južnom dijelu ove zemlje govore o tome da je taj broj znatno veći, te da realan broj ukupnih potomaka kako sa ženske tako i sa muške strane se kreće do brojke od oko 70.000 potomaka, dok neke procjene ljudi koji se bave ovom materijom u Argentini govore i o nešto većim brojkama.
On je naglasio da u Republici Srbiji, prema zadnjem popisu, ima 38.527 građana koji su se nacionalno izjasnili kao Crnogorci. U zemljama bivše SFRJ živi još oko 10.000 građana koji su se na posljednjim popisima izjasnili kao Crnogorci (Hrvatska 4.926, Slovenija 2.667 i Makedonija 2,003).
Značajne zajednice naših ljudi žive i u zemljama na jugu afričkog kontinenta, posebno u Južnoafričkoj Republici JAR i Namibiji, kao i u zemljama koje izlaze na karibsko more poput Venecuele, Meksika…
Naši iseljenici u Argentini
Gordan Stojović je naveo da danas u Republici Argentini ima svega desetak ljudi rođenih u Crnoj Gori.
„Ovo naglašavam zbog toga što danas možemo govoriti samo o potomcima naših emigranata i ukupan broj ljudi našeg porijekla u Latinskoj Americi se odnosi isključivo na drugu, treću, četvrtu, petu i itd. generaciju Argentinaca koji vode porijeklo iz Crne Gore“, istakao je on.
Druga, kako je rekao, veoma važna, činjenica je da masovnije migracije prema toj zemlji i uopšte prema Latinskoj Americi prestaju početkom pedesetih godina prošlog vijeka.
„Procjene o broju potomaka crnogorsskih deseljenika u Latinskoj Americi variraju. Današnje procjene rađene u posljednjih desetak godina govore o najmanje 50.000 potomaka, dok najnoviji podaci pružaju solidan osnov da možemo baratati sa podatkom od preko 70.000 potomaka kako sa muške tako i sa ženske strane“, pojasnio je Stojović.
On je najavio da nas narednih godina očekuje veliki posao u definisanju što je moguće preciznijeg broja potomaka naših iseljenika u Latinskoj Americi i u taj proces osim institucija iz Crne Gore i predstavnika naših zajednica u zemljama Latinske Amerike, rodoslovnih društava u Latinskoj Americi, a prije svih instituta specijalizovanih za istraživanje migracija kao što je renomirana u toj oblasti CEMLA ( Centro de Estudios Migratirios Latinoamericanos) iz Buenos Ajresa.
O otvaranju Ambasade Crnu Gore u Argentini
Stojović smatra da će otvaranje Ambasade Crne Gore u Argentini poboljšati položaj crnogorske zajednice u Južnoj Americi.
„Otvaranjem Ambasade u Argentini će biti omogućeno podizanje nivoa saradnje i ukupnih odnosa sa našom zajednicom ne samo u Argentini već i u susjednim zemljama gdje postoje brojne zajednice potomaka naših iseljenika na mnogo veći nivo sa ciljem institucionalizacije tih odnosa nakon više od stotinu godina od dolaska prvih iseljenika iz Crne Gore u Republiku Argentinu. Taj čin predstavlja i značajan input ka daljem jačanju organizovanju crnogorske zajednice, čvršćem povezivanju sa zemljom odakle su im došli preci, razvoju institucija u dijaspori, obnovi pokidanih veza kao i valorizaciji brojnih resursa u našem isljeništvu u Republici Argentini koji su do sada bili gotovo neiskorišćeni. Sa druge strane otvaranje Ambasade u Republici Argentini otvara i brojne druge mogućnosti prije svega ekonomske saradnje kako sa Argentinom tako i sa zajedničkim tržištem Južne Amerike, MERCOSUR-om, čije su dvije članice Argentina i Brazil ujedno i članice G20“, ocijenio je on.
Vrijeme čini svoje
Odgovarajući na pitanje da li dijaspora prati i dešavanja između Mitropolije ctnogorsko primorske i Crnogorske pravoslacvne crkve Stojović je kazao da je opšte pravilo ne samo u našem iseljeništvu, već i u drugim zemljama da se svi društveni procesi u matičnoj zemlji ili zemlji porijekla manje ili više reflektuju i na zajednice koje žive u drugim zemljama.
„Često se dogodi da se ti procesi reflektuju sa zakašnjenjem i na način prilagođen društvenim specifičnostima u kojima žive pojedine iseljeničke grupe“, rekao je Stojović.
On je primjer naveo da je SFRJ veoma temljno radila na izgradnji jugoslovenskog identiteta posebno u starim iseljeničkim zajednicama, te da se u nekim slučajevima tek deset ili više godina nakon raspada SFRJ realnost nepostojanja nekadašnje zajedničke države svih južnoslovenskih naroda počelo sa prihvatanjem i primjenom realnog stanja.
„Odnos SPC – MPC i CPC u Crnoj Gori i tek kako se na specifičan, tamošnjim okolnostima prilagođen način reflektuje na onaj dio potomaka naših iseljenika koji je i dalje zadržao pravoslavlje. To se posebno može osjetiti u Provinciji Ćako gdje je najveći broj potomaka naših iseljenika i danas pravoslavne vjeroispovjesti. Međutim vrijeme je sa druge strane učinilo svoje, Argentina kao zemlja sa izrazito katoličkom većinom i izuzetno izmješanim stanovništvom u njihovoj verziji „melting pota“ učinila je da veliki broj potomaka naših iseljenika bez obzira iz kojeg su djela Crne Gore ili koje su porodice prihvate katoličanstvo“, ispričao je Stojović za CdM.
Kao primjer on je naveo poznatog argentinskog Kardinala pokojnog Emilia Ognjenovića koji je bio porijeklom iz Pive, kao i mnoštvo drugih potomaka crnogorskih iseljenika u Argentini i drugim zemljmama Latinske Amerike koji su katolički sveštenici.
„No bez obzira i na jezik koji se često izgubio već u drugoj generaciji i najčešće promjenu religije koja je posebno prisutna u trećoj generaciji, crnogorskih identitet i svijest o porijeklu je izuzetno dobro sačuvan kod velike većine potomaka naših iseljenika u Latinskoj Americi“, ocijenio je Stojović.
Iseljeništvo traži partnerski odnos
Na pitanje šta dijasopora zamjera matici Stojović je naveo da iseljeništvo što je potpuno normalno, traži mnogo veće prisustvo, uključivanje i brigu matične zemlje kao i rad na svim poljima od zajedničkog interesa.
„Ja nikada niti jedan zahtjev ne mogu shvatiti kao „zamjeranje“ jer kako po našem tako i na osnovu iskustava drugih zemalja iseljeništvo prije svega traži partnerski odnos. Sve što se dešava u iseljeništvu tiče se i nas samih, ali i obrnuto, naprosto radi se o prirodnoj potrebi, ali i obavezi da matična država stalno radi na jačanju mehanizama saradnje i očuvanja identiteta, kulture, običaja, jezika i itd. Iseljeništvo je ono koje svojim djelovanjem, pozitivnim odnosom prema zemlji porijekla, organizovanošću i zahtjevima pomaže u oblikovanju načina i razvoja saradnje, a to je proces koji traje u kontinuitetu i neophodno ga je stalno nadograđivati“, istakao je on.
Stojović je istakao da je iseljeništvo važna spona u odnosima kako sa susjednim, tako i sa dalekim prekomorskim zemljama.
„To je jedan od još uvijek nedovoljno iskorišćenih potencijala Crne Gore koji imaju dobru perspektivu i mogućnost da stvore dodatne pozitivne efekte ne samo u unaprijeđenju odnosa sa regionima u svijetu gdje živi značajan broj ljudi porijeklom iz naše zemlje već i u osnaživanju ekonomskih, kulturnih i drugih potencijala u našoj zemlji“, smatra on.
Država poboljšala saradnju sa iseljenicima
U proteklom periodu napravljeni su temeljni koraci na unaprijeđenju saradnje Crne Gore i dijaspore.
„Značaj, te kompleksnost i slojevitost našeg iseljeništva u cjelini stvorila je potrebu za podizanjem nivoa i kapaciteta saradnje Crne Gore sa iseljeništvom u cjelini, jačanju, obnovi i uspostavljanju veza kao i saradnje sa mnogim iseljeničkim grupama porijeklom iz Crne Gore širom svijeta. U skladu sa zaključcima Vlade Crne Gore o transformaciji Centra za iseljenika i formiranju posebne Uprave za dijasporu pri Ministarstva vanjskih i evropskih integracija MVPEI ispunjen je jedan od najvažnijih uslova za nastavak uspješne realizacije Strategije saradnje sa dijasporom kao i Akcionog plana koje je Vlada Crne Gore usvojila krajem 2010. godine”, istakao je on.
Stojović je pojasnio da će se Zakonom o dijaspori urediti odnosi i saradnja Crne Gore sa iseljeništvom- dijasporom, prioritetna pitanja saradnje, način ostvarivanja i jačanja te saradnje, sredstva u funkciji unapredjivanja saradnje, nosioci, nadležnosti i međusobni odnosi institucija od državnog do lokalnog nivoa, zaštita prava i interesa, kao i druga pitanja od značaja za dijasporu.
„Nakon postupka javne rasprave u koju će, pored zakonom predvidjenih nosioca saradnje od državnog do lokalnog nivoa, biti uključene i asocijacije naših ljudi širom svijeta, realnim se očekuje njegovo usaglašavanje i donošenje tokom IV kvartala ove godine. Pored navedenog nedavno je konstitutisan i Savjet za saradnju sa dijasporom, što je bila još jedna od obaveza iz Strategije saradnje sa dijasporom kao i Akcionog plana koje je Vlada Crne Gore usvojila krajem 2010. godine“, zaključio je Stojović za CdM.
Prilog pripremila Aleksandra Obradović, a preuzet je sa www.cdm.me
