Dr. Natasha R. Margulis – Crnogorski Dan u Njujorku

 

Dr. Natasha R. Margulis
(Assistant Professor of European History,
University of Pittsburgh at Greensburg)

 

Crnogorski Dan u Njujorku

 

 

Crnogorski dan u Njujorku održan je 11. oktobra 1918. kada su, širom gradova SAD, priređene svečanosti u čast saveznika.

Kraljevini Crnoj Gori je, kao najmanjoj saveznici, pripao najveći američki grad!

O ovom događaju pisao je Radoslav Rotković (Ilustrovana istorija crnogorskog naroda, Podgorica, 2005.), kao i Vladimir Jovanović (Ovacije Kraljevini Crnoj Gori u Njujorku 1918. –www. montenegrina.net)

Ovdje ćemo prirediti originalni napis iz Glasa Crnogorca broj 58 iz 1918. godine.

 

 


Crnogorski Dan u Njujorku, 11. oktobar 1918.

 

“11. oktobra po n. svečano je održan crnogorski dan u Njujorku.
Na poziv glavnog priređivačkog odbora, svečanosti je prisustvovao naš izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar g. general A. Gvozdenović, sa osobljem Kr. Poslanstva: g. sekretarima Đ. Matanovićem i A. Prljom, i poručnikom g. J. Šaulićem.

 


Crnogorski Dan u Njujorku, 11. oktobar 1918.

 

G. poslanik je održao govor na engleskom jeziku kod spomenika Slobode (Altar of Liberty), gdje je i svečanost obavljena, uz prisustvo stotine hiljada duša. Cijela svetkovina protekla je veoma svečano. Američki predstavnici doveli su g. poslanika i osoblje u automobilima, koje je pratila četa vojnika i moranara, a po tom su ih otpratili na svečan ručak, priređen njima u počast. Prije toga je na spomeniku Slobode bio istaknut crnogorski barjak.

 


General Anto Gvozdenović drži govor u Njujorku

 

Svečana povorka prošla je veličanstvenom ulicom, Petom Avniom, kroz nepreglednu masu njujorškog građanstva, i zaustavila se pred visokom tribinom, okićenom crnogorskim zastavama. Tu je muzika pozdravila naš barjak sviranjem himne, za koje su vrijeme prisutni oduševljeno pozdravili Crnu Goru.

 


Crnogorski Dan u Njujorku, 11. oktobar 1918.

 

Na svečanom objedu u Belmont Hotel, kome su prisustvovale odlične zvanice iz prvih krugova njujorškog društva, održane su i zdravice u kojima je nazdravljeno Crnoj Gori, Nj. V. Kralju i herojskom narodu našem – the like heroic people. – Predsjednik priređivačkog odbora pročitao je tom prilikom čuvenu pjesmu velikoga engleskoga pjesnika Tenisona koja je izazvala neopisano oduševljenje.

Pjesma glasi:

Montenegro

They rose to where their sovrain eagle sails
They kept their faith, their freedom, on the height
Chaste, frugal, bold, armed by day and night
Against the Turk; whose inroad nowhere scales

Their he headlong passes, but his footstep fails,
And red with blood the Crescent reels from fight.
Before their dauntlees hundreds, in prone flight
By thousands down the crags and thro’ the vales.

O smallest among peoples! rough rock-throne
Of Freedom! warriors heating back the swarm
Of Turkish Islam for live five hundred years

Great Tserna-gora! never since thine own
Black ridges drew the cloud and brake the storm,
Has breathed a race of mightier mountaineers.

 

 

Sjutra dan su svi ambasadori i strani ministri bili pozvani na izlet koji je priređen na veliko američko brodogradilište gdje se puštao u more nov ogroman parobrod. Poslije toga je g. general Gvozdenović u Hotel Waldorf primio dopisnike glavnih njujorških listova koji su željeli da raspitati se o Crnoj Gori. Njegov intervju, propraćen toplim simpatijama za našu domovinu, objavljen je u njujorškim listovima. Ilustrovani listovi donijeli su sliku g. Gvozdenovića i kr. generalnog konsula g. V. Friderik Diksa.

U intervjuu, objavljenom u njujorškim listovima, g. Poslanik se izrazio ovako:

U člancima američkih listova o Crnoj Gori više puta sam opazio takva obavještenja, koja su u stanju dati vrlo netačnu sliku o mojoj otadžbini. To je svakako posljedica toga, što Crna Gora nije dosad imala svoga službenoga predstavnika u Sjedinjenim Državama.

Borbe koje je Crna Gora imala da izdrži tokom istorije, u cilju oslovođenja svoje braće iz otomanskog ropstva, zatim od Austrije, odredile su unaprijed dužnost mojoj otadžbini, koje se ona nikako nije mogla odreći.

Vjerna svojim petstogodišnjim tradicijama, Crna Gora je, mada izmožedena blakanskim ratovima 1912. i 1913. i mada je za očuvanje svjetskog mira žrtvovala Skadar, pord svijih krvavih žrtava, – bez oklijevanja stupila u rat i pritekla u pomoć Srbiji.

Ostavljena sama sebi, poslije borbe id 18 mjeseca, bez hrane, bez municije i bez modernog oružja, Crna Gora je podlegla pred nadmoćnošću neprijateljskom pošto je obezbijedila ostupnicu junačkoj srpskoj vojsci.

Crna Gora s pouzdanjem gleda u oslobođenje i ujedinjenje svih Jugoslovena, kao i ostvarenje njihovih vjekovnih želja; ona s puno uvjerenja očekuje veliki dan kada će trijumfovati ona besmrtna načela Pravde i slobodnog samoopredjeljenja narodnog, kao što ih je objavio predsjednih Vilson.

Moj narod je danas u veoma teškom stanju; opšta glad je ovladala u našoj zemlji i tamani nam djecu, uzdanicu našeg naroda. Niko im ne donosi pomoć. Oni su potpuno napušteni u svojim planinama.

Ja se nadam da veliki američki narod, čiji su sinovi počinili čuda od junaštva na bojnim poljima, narod koji je svoje rodoljube pokazalo takvim ogromnim upisom u četvrti državni zajam Slobode, neće zaboraviti moju otadžbinu, koja je zaista dostojna njegove velikodušne pomoći.”

”Glas Crnogorca”, 46/1918, 58, 4. Crnogorski dan u Njujorku

 Fotografije korišćene u ovom tekstu su iz priloga “Ovacije Kraljevini Crnoj Gori u Njujorku 1918”, novinara Vladimira Jovanovića, a poslali su ih Montenegrini gospoda Vladimir Jovanović i  Baćko Kraljević.