Foto esej
Dušan Stijović
Stara kuća
Dušan Stijović, diplomirani pravnik. Rođen je 1955. godine u Andrijevici.
Živi i radi u Beranama.
Izlagao je na više samostalnih i kolektivnih izložbi.
Fotografije je objavljivao u više jugoslovenskih časopisa.
Koautor je, sa Šćepanom Vukovićem, knjige “Varoš i zvijezde”.
STARA KUĆA
Jednog dana povuče me želja da, pred veče, obiđem staru kuću. Ne znam šta sam tražio. Prođoh kroz sobe i ne opazih nikoga. Izađoh iz kuće ne znajući kuda da pođem. Po navici zaključah vrata.
Svratih kod komšije da popijem kafu. Sa njim i njegovom ženom pričao sam o sušnom ljetu i kako će rod na njivama biti prepolovljen. Dok sam sjedio sa njima sjetih se stihova iz pjesme Dušana Matića „Pisano u svtanje“:
„Ne lupaj na vrata stare kuće.
Kuće više nema.
Nema više ko da dočeka tvoje kucanje na vratima.
Samo tišina iza koje opet samo je tišina.
Ni na dovratnik se ne nasloni.
Ni dovratnika nema.
Al klupa je ostala iz detinjstva.
Sedi. Prašnjavi mantil svoj otrcani skini. Putu je svakom tu kraj.
Čekaju još samo dani ko starački štap da hodaš potom u krug.
Kao na slici Van Goga…“[1]
[1] Tajni plamen, Dušan Matić, „Pisano u svitanje“ , Beogradski izdavačko – grafički zavod, Beograd 1976, strana 71
KLIKNITE NA FOTOGRAFIJU ZA UVEĆANI PRIKAZ