2. oktobra 2019 godine, u gradu Elbasan je održana konferencija sa naslovom “Ambasadori za Mir”, organizovana od strane Federacije Univerzalnog Mira.

Na konferenciju je bila prisutna i zamjenica Ambasadora Crne Gore u Republici Albaniji, gospođa Vesna Radonjić. Poslije uvodne riječi predśednika ove organizacije gosp. Gaco Apostoli, organizatori su nagradili predśednika ZCGA, gosp. Marinka Ćulafica titulom “Ambasador Mira”, za njegov doprinos u promovisanju mira, ljubavi i tolerancije među narodima.


Marinko Ćulafić se obratio prisutnima i tom prilikom kazao:
“Postovani prisutni.
Kao prvo želim da izrazim zahvalnost organizatoru za poziv na konferenciju. Ośećam se lično veoma počastvovan, ali i kao predstavnik ZCGA da danas primam nagradu Ambasador Mira.
Kao sin politickog emigranta iz Crne Gore, i majke Albanke, jos kao đečak, a posebno kasnije kao student, posle 90 godina proslog vijeka, mucila me misao, i da je potpuno apsurdan onaj krhki mir u našem regionu, i mržnja koja je vijekovima bila prisutna na ovim prostorima izmedju naroda Balkana. Iskoristicu priliku da Vam ispricam jednu episodu iz mog zivota.
1991 godine, posle prijetnji koje sam dobio kao student, koji je aktivno ucestvovao u studentskom pokretu protiv diktature u Skadru, preselio sam se u Crnu Goru, potom sam se smjestio kod moje tetke u Peć na Kosovo, gdje sam se i zaposlio u jednoj njemačkoj fabrici. Mnogi Albanci sa Kosova nijesu se pozdravljali sa mnom jer se zovem Marinko Ćulafic Crnogorac, takodje je bilo i Srba i Crnogoraca, koji nijesu komunicirali sa mnom, samo zbog toga sto dolazim iz Albanije, i sto mi je majka Albanka. Ośećao sam se veoma konfuzno i cesto sam se śekirao zbog ovakvih situaciju. Od tog vremena obecao sam, sam sebi da ću čitav svoj zivot pokušati da dam svoj skromni doprinos za promociju mira ,ljubavi i tolerancije izmedju nasih naroda.
Za mene Crna Gora je moja Otadzbina, Albanija je moja Domovina dje sam rodjen i odrastao. Grčka je moja druga Otadzbina, gdje sam ziveo 18 godina, stvorio porodicu u njoj, i ona je mjesto rodjenja moje đece. Vjeruj te mi da se osecam ponosan kao porodica zbog toga. Na kraju citiracu cu Dismond Tutu, dobitnika Nobelove nagrade za mir 1984 godine: Uradimo jednu malu dobrotu na mjesto gdje zivimo, i spajanjem svih tih dobrota, mozemo da preokrenemo svijet!”

Be the first to comment