Faruk Međedović – Ambar djevojka iz grada bogova

BILJEŠKA O AUTORU

Međedović Faruk je rođen u Bijelom Polju, 1957 godine. Studije pravnih nauka je završio na sarajevskom  Pravnom Fakultetu. Nakon diplomiranja, izvjesno vrijeme je obavljao poslove pravnog referenta, u sveznoj upravi carina u Beogradu. Početkom devedesetih godina, prošloga vijeka, u rodnom Bijelom Polju, kao osnivač i direktor kulturnog centra “Avdo Međedović – Milman Parry”, bio je ujedno i organizator internacionalnih    književnih susreta “Avdo Međedović”. U, isto vrijeme, bio je predsjednik ogranka Federalističkog zelenaškog pokreta za Bijelo Polje. Od 1997. godine, živi i radi u saveznoj njemačkoj pokrajini Bremen. Angažovan je u saveznom odjelu za strance. 

Prozu, eseje i poeziju, objavljivao je do sada, na njemačkom, kao i u “Avliji”, u Crnoj Gori i u zagrebačkom Beharu. Na njemačkom jeziku objavljen je roman pod naslovom “Der Letzte Schrei Satans” u prijevodu na crnogorski “Poslednji Krik Sotone”. Za par mjeseci izdavač iz Londona “Olympia Publisher” će na engleskom objaviti njegov novi roman “Opasna igra s Homerom”.

Ambar djevojka iz grada bogova

U februaru 2023. sudjelovao sam u zanimljivom proučavanju okultnih disciplina koje se odvijalo u misterioznom Jean Houston Scholl na Garrison Institutu, slikovitom starom dvorcu u blizini New Yorka da bih se inspirisao za moj novi roman. Tamo sam upoznao Ambar, studenticu iz indijskog grada Amritsara, koja mi je dala ideju da posjetim njen grad i u njemu Zlatni hram i doživim pravo duhovno buđenje. U maju iste godine posjetio sam ovaj čarobni grad. Nadahnuo sam se mističnim ozračjem Zlatnog hrama u Amritsaru te sam u  tim trenutcima  i napisao   pjesmu o Ambar.

U zlatnim dvoranama Amritsara,

gdje se nalazi hram Sri Harmandir Sahiba,

sretoh Ambar,

samu ljepotu,

srce koje mami i nagrađuje.

Njene oči,

duboke kao sveto jezero,

odražavale su zlatnu svjetlost,

a njen osmijeh,

sladak poput jutarnje rose,

očarao me u trenu.

Ambar,

djevojka iz grada bogova,

s kosom crnom kao noć,

Vodila me je kroz utvrde hrama,

gdje se bude himne vjernika.

Četiri ulaza,

četiri pravca,

simbolizirali su jedinstvo i harmoniju.

I hodali smo ruku pod ruku,

u hramu ljubavi i magije.

Izlazak sunca iznad zlatnog krova,

spektakl tako božanstven,

Ambar i ja,

na brdu,

osjećamo se jedno sa svemirom.

Tajne Kama Sutre,

šaputala mi je na uho,

Bogovi su pjevali s nama

dok smo se gubili u ljubavi,

uzdižući se u jutarnjem zlatu.

U Amritsaru,

gradu Sikha,

Ambar šeta Zlatnim hramom,

Njen osmijeh sija kao zlatna svjetlost,

Koja se u blagim valovima igra

oko jezera nektara.

Ambar,

koja zna tajne izlaska sunca,

čiji zraci šapuću o Kama Sutri

tiho i nježno.

Njene oči,

duboke kao Amrit Sarovar,

Skrivene priče koje diraju u srce.

U uličicama Amritsara,

između dućana s pićem,

Ambar pleše,

kosa joj je poput svile,

Pjesma ljubavi koja pjeva zvijezdama.

A Zlatni hram sluša,

očaran i prostran.

Ambar,

djevojka iz grada Amritsara,

Njeno će ime odjekivati ​​u jezeru nektara,

A kad sunce izađe,

ono će  čuvati moju pjesmu

unutar zlatnih zidova hrama.

Napomena: Amrit Sarovar u gore pomenutom stihu  je sveta i povijesna cisterna za vodu koja se nalazi u gradu Amritsaru. Nazivaju ga još i “Bazen nektara” i jedna je od najznačajnijih znamenitosti sikhizma. Ima ogromno vjersko i povijesno značenje za Sikhe diljem svijeta.