Faruk Međedović – Pjesma “Dašak Tibeta u Bremenu”

BILJEŠKA O AUTORU

Međedović Faruk je rođen u Bijelom Polju, 1957 godine. Studije pravnih nauka je završio na sarajevskom  Pravnom Fakultetu. Nakon diplomiranja, izvjesno vrijeme je obavljao poslove pravnog referenta, u sveznoj upravi carina u Beogradu. Početkom devedesetih godina, prošloga vijeka, u rodnom Bijelom Polju, kao osnivač i direktor kulturnog centra “Avdo Međedović – Milman Parry”, bio je ujedno i organizator internacionalnih    književnih susreta “Avdo Međedović”. U, isto vrijeme, bio je predsjednik ogranka Federalističkog zelenaškog pokreta za Bijelo Polje. Od 1997. godine, živi i radi u saveznoj njemačkoj pokrajini Bremen. Angažovan je u saveznom odjelu za strance. 

Prozu, eseje i poeziju, objavljivao je do sada, na njemačkom, kao i u “Avliji”, u Crnoj Gori i u zagrebačkom Beharu. Na njemačkom jeziku objavljen je roman pod naslovom “Der Letzte Schrei Satans” u prijevodu na crnogorski “Poslednji Krik Sotone”. Za par mjeseci izdavač iz Londona “Olympia Publisher” će na engleskom objaviti njegov novi roman “Opasna igra s Homerom”.

Dašak Tibeta u Bremenu

Pjesma je posvećena u stvarnosti  umjetnici, koja potiče iz tibetanskog grada Lhasa, jednoj od najvažnijih naseobina na Tibetu. Lhasa važi  kao ,,Mjesto Bogova,, i kao značajan religiozni centar budizma  i sjedište Dalai Lame i Panchen Lame. Imao sam čast da je pratim  na par njenih međunarodnih izložbi: Mois de la Photo u Auxerreu, Francuska, Praški bijenale, Muzej umjetnosti u Seattleu i Muzej Victoria i Albert u Londonu.

U dvoranama Umjetničkog sveučilišta

u Bremenu,

gdje boje plešu i teče kreativnost,

ona je  prela

niti prošlosti i budućnosti.

Njezino ime je Yamyang

i njezine oči su  nosile mudrost

tibetanskih planina

i živost kineskih tržinica.

Yamyang,

iz svetog grada Lhase,

šetala je  uskim ulicama

Bremena

u kojima molitvene zastave

vijore na vjetru,

a zrak miriše na tamjan.

Njezine ruke,

označene znakovima molitve,

držale su kist

dok je na platnu

slikala svoje snove.

Činilo se da je bogovi neba promatraju

dok je miješala boje i povlačila linije.

Njezina je umjetnost

bila ples između svjetova.

U predavaonicama umjetničke akademije,

okružena kolegama studentima

iz cijeloga svijeta,

inspirirala se pričama svojih predaka.

Dinastija Tang živjela je u njezinim potezima,

Ratnici od žada plesali su na njezinim platnima.

Yamyang je tako spajala drevne legende

s živopisnom energijom sadašnjosti.

Böttcherstraße u Bremenu

postala je njezin drugi dom.

Ovdje,

između drevnih kuća i karijola,

pronašla je svoju muzu.

I dok je Weser tekao kroz grad

poput srebrne niti,

Yamjang bi pustila  svoje misli

da plove na valovima.

Slikala je mostove koji povezuju kulture

i zmajeve koji su letjeli iznad rijeke.

Njezina remek-djela

nastala su u ateljeima umjetničke škole.

Tradicija Tibeta stopila se

s modernim tehnikama kineskog slikarstva.

Yamyang je slikala jakove

koji migriraju preko visoravni

i pande koje se igraju

među stablima bambusa.

Njena umjetnost bila je dijalog

između planina i oblaka,

između hramova i ulica.

A kada bi sunce zašlo nad Bremenom,

Yamyang je sjedjela na prozoru

i gledala u svjetla grada.

Ruke su joj počivale na bloku za crtanje

i misli su joj odlutale natrag u Lhasu.

Bogovi su joj šaputali

da umjetnost ne poznaje granice,

da potezi kistom nadilaze vrijeme

i da djevojački snovi mogu promijeniti svijet.

Tako  je Yamyang oslikala svoju priču

na platnu vremena.

Djevojka iz Lhase

koja je u Bremenu otkrila

boje svijeta

i na svojim slikama

oživjela bogove.

Njezina je umjetnost dar čovječanstvu,

odjek planina i šapat zvijezda.

A ako prošetate ulicama Bremena,

mogli biste osjetiti dašak Tibeta –

u grafitima na zidovima,

u zvucima uličnih svirača

i u očima umjetnika

koji svoje snove dočaravaju na platnu.

Jednom sam zamolio

Yamjang

da mi objasni značenje

svog imena.

I otkrila mi je

da ju je ime po rođenju dao

niko drugi 

nego tibetanski bog-kralj,

dobitnik Nobelove nagrade za mir

i duhovni učenjak Dalaj Lama,

te da njezino ime znači

“nježan glas” ili “melodija”.

Imalo je u Yamyang

nečeg mističnog

ujedno i mitskog.

Ona je  nosila

tradicionalnu

kinesku Qipao haljinu

od lagane svile,

profinjenu,

elegantanu i

u isto vrijeme mekanu,

s fantastičnim motivima.

Elegantna i nježna

haljina,

čedna i senzualana,

blistala je na Yamyang

vitkom tijelu

i naglašavalo

svu  gracioznost

i ljepotu

njenog vrata,

liniju njenih leđa

i njezinih nogu.

Nosila je

lijepe

naušnice od legure,

koja je sjala u bojama duginog luka,

ogrlicu

s dragim kamenjem

i molitveni privjesak

sa sto osam drvenih perli.

Na njezinoj ruci

svjetlucao je

dijamantni prsten.

Imala je

elegantan hod,

savršeno oblikovana stopala

u obliku

mladog mjeseca.