Faruk Međedović – Pjesma “Molitva za Crnu Goru”


BILJEŠKA O AUTORU

Međedović Faruk je rođen u Bijelom Polju, 1957. godine. Studije pravnih nauka je završio na sarajevskom  Pravnom Fakultetu. Nakon diplomiranja, izvjesno vrijeme je obavljao poslove pravnog referenta, u sveznoj upravi carina u Beogradu. Početkom devedesetih godina, prošloga vijeka, u rodnom Bijelom Polju, kao osnivač i direktor kulturnog centra “Avdo Međedović – Milman Parry”, bio je ujedno i organizator internacionalnih književnih susreta “Avdo Međedović”. U, isto vrijeme, bio je predsjednik ogranka Federalističkog zelenaškog pokreta za Bijelo Polje. Od 1997. godine, živi i radi u saveznoj njemačkoj pokrajini Bremen. Angažovan je u saveznom odjelu za strance. 

Prozu, eseje i poeziju, objavljivao je do sada, na njemačkom, kao i u “Avliji”, u Crnoj Gori i u zagrebačkom Beharu. Na njemačkom jeziku objavljen je roman pod naslovom “Der Letzte Schrei Satans” u prijevodu na crnogorski “Poslednji Krik Sotone”. Za par mjeseci izdavač iz Londona “Olympia Publisher” će na engleskom objaviti njegov novi roman “Opasna igra s Homerom”.


MOLITVA ZA CRNU GORU

U sjenama kelnske katedrale,

gdje gotički tornjevi paraju nebo,

kleči mlada Crnogorka.

Ruke su joj sklopljene,

oči zatvorene,

a usne šapuću tihe molitve.


Njene oči,

duboke kao Jadranski ocean,

gledaju oltarnu sliku Djevice Marije.

Njena kosa crna kao durmitorske šume,

uokviruje njezino lice koje zrači nadom.


Moli se za svoju milu Crnu Goru,

zemlju gora i mora.

Ona moli za tvrđavu od stijena

što se ponosno uzdižu nad Jadranom,

za šume što šume na vjetru

i za bistra jezera

što svjetlucaju na suncu.


Svijeće trepere na laganom povjetarcu,

dok ona sklapa ruke i govori:

„O, sveta majko,

zaštiti moju zemlju,

Crna Gora,

okružena planinama i morem.”


I katedrala,

veličanstvena i uzvišena,

prima njenu molitvu,

nosi je.

Anđeli slušaju,

zvijezde svjetlucaju,

a Crna Gora osjeća njenu ljubav i odanost.


Riječi su joj tihe,

ali srce glasno vrišti.

Ona traži snagu za svoju domovinu,

da izdrži napade zavidnika,

da joj korijenje prodre duboko u zemlju

i da njena ljepota živi vječno u planinama.


Zvone zvona katedrale

i zvuk joj prodire u dušu.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


8 + one =