Faruk Međedović – Pjesma “Rekvijem na grobu mučenika”


BILJEŠKA O AUTORU

Međedović Faruk je rođen u Bijelom Polju, 1957. godine. Studije pravnih nauka je završio na sarajevskom  Pravnom Fakultetu. Nakon diplomiranja, izvjesno vrijeme je obavljao poslove pravnog referenta, u sveznoj upravi carina u Beogradu. Početkom devedesetih godina, prošloga vijeka, u rodnom Bijelom Polju, kao osnivač i direktor kulturnog centra “Avdo Međedović – Milman Parry”, bio je ujedno i organizator internacionalnih književnih susreta “Avdo Međedović”. U, isto vrijeme, bio je predsjednik ogranka Federalističkog zelenaškog pokreta za Bijelo Polje. Od 1997. godine, živi i radi u saveznoj njemačkoj pokrajini Bremen. Angažovan je u saveznom odjelu za strance. 

Prozu, eseje i poeziju, objavljivao je do sada, na njemačkom, kao i u “Avliji”, u Crnoj Gori i u zagrebačkom Beharu. Na njemačkom jeziku objavljen je roman pod naslovom “Der Letzte Schrei Satans” u prijevodu na crnogorski “Poslednji Krik Sotone”. Za par mjeseci izdavač iz Londona “Olympia Publisher” će na engleskom objaviti njegov novi roman “Opasna igra s Homerom”.

Rekvijem na grobu mučenika

– Pjesmu sam posvetio nizozemskom monahu Heinrichu von Zütphenu, jednom od najvećih protestantskih učenjaka u povijesti nakon Martina Luthera. U Bremenu se zalagao za uvođenje reformacije, zbog čega je završio na lomači i  umro  okrutnom mučeničkom smrću. Njegovo nasljeđe živi, ​​a njegova poruka slobode i ljubavi i danas nadahnjuje. –


U tihoj zori,

gdje magle plešu,

leluja se časna sestra

blijeda i nježna,

njen veo leprša na blagom vjetru,

njene oči nose sjaj zvijezda.


Heinrich von Zütphen,

propovjednik slobode,

koji je stajao u vatri uvjerenja

Njegove riječi

još uvijek odjekuju

u starim zidinama,

Bremenskih katedrala.


Zvona zvone,

tužna pjesma,

Časna sestra

skrušeno stoji,

sklopljenih ruku,

Molitva joj se miješa

s rosom na travi,

Za mučenika joj suze teku.


Heinrich,

koji je tražio svjetlo,

koji je propovijedao istinu bez straha,

Njegov život je završio na lomači,

Ali njegov duh živi dalje,

u šapatu zvijezda.


Časna sestra šapuće njegovo ime,

usne dodiruju hladan kamen,

osjeća njegovu blizinu,

njegovu ljubav

i zna

da je on čeka na nebu.


Heinrich,

ti živiš u zvijezdama,

tvoja poruka slobode i ljubavi ostaje,

neka tvoj rekvijem zvuči u svemiru,

zauvijek,

i u srcima onih

koji istinu  traže.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


four × 5 =