Faruk Međedović – Pjesma “Za Belog, mog vjernog psa i za sve pse koji pate”

BILJEŠKA O AUTORU

Međedović Faruk je rođen u Bijelom Polju, 1957. godine. Studije pravnih nauka je završio na sarajevskom  Pravnom Fakultetu. Nakon diplomiranja, izvjesno vrijeme je obavljao poslove pravnog referenta, u sveznoj upravi carina u Beogradu. Početkom devedesetih godina, prošloga vijeka, u rodnom Bijelom Polju, kao osnivač i direktor kulturnog centra “Avdo Međedović – Milman Parry”, bio je ujedno i organizator internacionalnih književnih susreta “Avdo Međedović”. U, isto vrijeme, bio je predsjednik ogranka Federalističkog zelenaškog pokreta za Bijelo Polje. Od 1997. godine, živi i radi u saveznoj njemačkoj pokrajini Bremen. Angažovan je u saveznom odjelu za strance. 

Prozu, eseje i poeziju, objavljivao je do sada, na njemačkom, kao i u “Avliji”, u Crnoj Gori i u zagrebačkom Beharu. Na njemačkom jeziku objavljen je roman pod naslovom “Der Letzte Schrei Satans” u prijevodu na crnogorski “Poslednji Krik Sotone”. Za par mjeseci izdavač iz Londona “Olympia Publisher” će na engleskom objaviti njegov novi roman “Opasna igra s Homerom”.

Po zelenim livadama

gdje cvijeće cvjeta,

Beli,

moj vjerni prijatelj,

trčao je tako hrabro.

S blistavim očima i zlatnim srcem,

bio je najbolji prijatelj

kojeg ste ikada mogli pronaći.

Kroz šume,

preko polja,

s rukom u šapi

otkrivali smo svijet bez muke.

Tvoj lavež,

tvoj smijeh,

tvoj odani pogled,

uspomene su koje nikada neću zaboraviti.

A danas

U Bijelom Polju,

toplom i vedrom,

vidio sam tako tužne scene.

Psi, gladni, žedni, sami,

na prašnjavim ulicama,

na suncu.

Otrcani i tužni,

molećivi pogledi,

niko da im da jesti.

Danju i noću,

na svakom uglu,

na svakom putu leži njihova patnja.

Novorođenčad,

izgladnjeli,

umiru od gladi i žeđi,

ispred restorana gdje se gosti

bogatim gozbama goste

i dahću.

Ni zalogaja,

ni kapi za vjernog prijatelja,

čovjeka i psa,

nekada tako ujedinjene.

Ali ovdje,

u ovom vrućem gradu,

ljudi su zatvorili srca i siti su.

Čovjek je psu

postao nečovjek.

Pjesma tuge,

pjesma bola,

za pse koji pate bez kruha.

Neka ih milost nađe jednog dana

i čovjek i pas se ponovno ujedine.