Anastazija Miranović: Filip Vučković – intimistički portreti zaboravljenog slikara

U organizaciji Narodnog muzeja Crne Gore, 29. januara 2021. godine, otvorena je izložba jednog od prvih školovanih crnogorskih slikara s početka 20. vijeka, Filipa Vučkovića (1888-1961). Izložba je otvorena na šezdesetogodišnjicu smrti umjetnika, u Njegoševom muzeju – Biljardi na Cetinju,

Izložbu je otvorila i o umjetničkom djelu Filipa Vučkovića govorila istoričarka umjetnosti, direktorica Narodnog muzeja, dr Anastazija Miranović.

Autorski tekst dr Anastazije Miranović, koji je objavljen u katalogu koji je štampan povodom otvaranja izložbe, objavljujemo integralno. Zahvaljujemo se gosp. Miranović, koja je omogućila objavljivanje teksta.


FILIP VUKČEVIĆ – INTIMISTIČKI PORTRETI ZABORAVLJENOG SLIKARA

Izložba umjetničkih radova Filipa Vučkovića nastala je u želji da podsjetimo na nezaobilazne crnogorske „međaše“ likovne misli, koji su temeljili put kasnijim velikanama crnogorske likovne umjetnosti, bez kojih ona svakako ne bi bila to što jeste. Poput Janka Brajovića, znamenitog crnogorskog vajara, koji je stvarao i živio u „dalekom svijetu“, svijetu koji ga je više znao i cijenio od domaćeg, zavičajnog i Filip Vukčević je nepravedno zaboravljen, površno i rijetko pominjan u  sporadičnim stručnim opservacijama koje su se bavile generalnim ili tematskim presjecima ovdašnje likovne scene prve polovine dvadesetog vijeka.

Izložba na Cetinju (u Njegoševom muzeju-Biljardi), obuhvata 48 radova (manjeg formata), rađenih u tušu, akvarelu i ulju, u vlasništvu Vukčevićeve porodice, kojoj se ovim putem zahvaljujemo na ustupanju povodom date ekspozicije.

Autoportret, ulje na platnu, 26×20,5cm

 Filip Vučković pripada malom broju crnogorskih, školovanih umjetnika s početka dvadesetog vijeka. Završio je prestižnu, minhensku umjetničku Akademiju  (Kraljevska Bavarska akademija likovnih umjetnosti – Koniglich Bayerische Akademie der bildenden Kunste). Takođe, dvije godine provodi i u Parizu u Školi lijepih umjetnosti ( L’ Scole Nationale des Beaux-Arts). U pojedinim navodima pominje se Vučkovićeva edukacija i u Veneciji, na tamošnjoj umjetničkoj Akademiji, koju, po istim, završava 1924. U Parizu, 1919. na izložbi jugoslovenskih umjetnika bio je jedini učesnik/predstavnik iz Crne Gore, u plejadi, tada, najistaknutijih jugoslovenskih umjetnika – Ivana Meštrovića, Vlaha Bukovca, Save Šumanovića, Rista i Bete Vukanović itd. Studijski proputovao Evropu i ostavio o njoj vrijedne likovne zapise. Edukovao generacije likovnih umjetnika.

Autoportret, tuš-olovka, 31x24cm

Uzevši rečeno u obzir, čudi činjenica da se njegovom umjetničkom stvaralaštvu nije do sada posvetila veća pažnja od strane stručne javnosti.

Rođen u Skadru, davne 1888.godine, Vučković na zavičajnom Cetinju završava osnovno obrazovanje, a Gimnaziju pohađa/okončava u Skoplju. U Beogradu 1909.upisuje Umjetničko – zanatsku školu, i kao jedan od njenih najboljih đaka izlaže svoje crteže i akvarela na godišnjoj izložbi 1911. Već tada zapaža se Vučkovićev talenat i sklonost ka samostalnim promišljanjima i tehničkim rješenjima iskazanog. Dalji edukativni put vodi ga u Minhen i tamošnju Akademiju umjetnosti, koju  s uspjehom završava u klasi poznatog njemačkog umjetnika Petera Halma. U godinama koje su prethodile Prvom svjetskom ratu, minhenska Akademija, iako, sklona tradicionlanom akademizmu, među prvima otvara put novim umjetničkim stremljenjima – ekspresionizmu, kubizmu, apstrakciji…. Naravno, na sve te društveno-političke i kulturno-umjetničke mijene nije ostao imun mladi umjetnik, koji se, sticajem datih okolnosti, našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Vukčević dosta putuje, apsorbuje i submlimira uticaje, koji neposrednu i snažnu refleksiju imaju u njegovom djelu, uglavnom predjelima s arhitekturom-vedutama, pejzažima, starim gradovima, portretima, autoportretima, aktovima i sl. Osjeća se postepeno oslobađanje od duha akademizma i nagovještaji ekspresionističkih iskaza. Te su godine obilježene vrlo plodotvornom produkcijom.

Akt, ulje na platnu

Tridesetih godina vraća se na Cetinje, gdje se samostalnom izložbom radova 1933.godine, premijerno predstavlja pred najzahtjevinojom, domicilnom publikom, kao već oformljen umjetnik. Tematski vezan za uobičajeni akademski prosede  – portret, akt, pejzaž, gradske vedute i sl..stilski ostaje dosljedan sebi, što je zapaženo na samom početku Vučkovićevog umjetničkog školovanja. Kontinuirana i permanentna edukacija u obrazovnim institucijama, a ništa manje u evropskim muzejima i galerijama, kanališe  prikupljena i osvojena znanja u snažnu podršku Vukčevićevom zapaženom talentu i senzibilitetu, u stameni osolonac njegovom samopouzdanju za vlastita likovna promišljanja i iskaze. Nema kod Vukčevića naglih iskoraka, sve ide i slijedi postupnost, u obrazovanju, u iskazu, maniru. Blage tonske modulacije, uglavnom zemljanih tonova, postepeno ustupaju prostor oslobađanju boje i forme, akcentovanim prodorima svjetlosti i većoj izražajnoj ekspresivnosti. Neminovno, duh epohe i akademskog obrazovanja u centrima ondašnje umjetnosti očitavao se u Vukčevićevom stvaralaštvu. Ipak, ovaj talentovani umjetnik je uvijek ostajao privržen sebi, svom osjećaju, ne dozvoljavajući da ga akademizam sputa u finim, poetizovanim iskazima, ekspresijama viđenog i proživljenog.

Moglo bi se reći da čitav stvaralački opus Filipa Vučkovića predstavlja intimistički portret jedne epohe – portrete ljudi, mjesta, predjela, atmosfere. U crtežima tušem to su u dahu rađeni krokii, u portretima gradskih partija nerijetko kubistički nemir gradi fasetirana lica starih zdanja, dok su lirski nadahnuti akvareli, okupani svjetlošću  mediteranskih sazvučja. Ljudski portret/autoportret je nenametljivo snažan, karakterno, čvrsto inpostiran, manirski gotovo skulpturalno tretiran, s fino modeliranim, iznijansiranim, psihološkim karakterizacijama.  U svim tim različitim žanrovima, motivima, tehnikama, Filip Vučković ostaje konzistentan  i dosljedan vlastitom umjetničkom Vjerujem, onom inrospekcijskom pogledu u suštinu stvari, pojava i stanja. Titrajne nemire duše naljepše iskazuje u svojim akvarelima, dok se u crtežima (uglavnom tušem) dominantno ispoljava nervatura, stav, racio.  

Filip Vukčević je nepravedno zaboravljen crnogorski umjetnik. Nadamo se, da smo ovom izložbom uspijeli pobuditi interesovanje javnosti, prije svega one stručne, da ispod koprena crnogorske istorije umjetnosti otkrije vrijednost autentičnog, referentnog umjetničkog djela koje decenijama čeka adekvatnu valorizaciju.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


nine − 6 =