Anja Marković – Firer muzej i Spomenički ljudi


Poštovani pośetioci, nakon nešto duže pauze, ponovo ste u prilici da čitate sjajne tekstove Anje Marković. Naravno, ako ste pročitali bar jedan njen tekst koji smo objavili u prethodnom periodu, onda znate o kome se radi, jer se njeni tekstovi ne zaboravljaju.

Pauza u objavljivanju tekstova Anje Marković na portalu Montenegrina, nije bila i pauza u njenom radu. Naprotiv, Anja je vrijedno radila i uspješno završila magistarske studije, na čemu joj redakcija Montenegrine čestita.

Uobičajeno je da u uvodnom dijelu damo kratke napomene o sadržaju objavljenog priloga. Ovaj put, uvod u sadržaj rada dala je sama autorka, pa nama preostaje da vam preporučimo još jedno divno druženje sa Anjom Marković i njenim izvanrednim tekstovima.


Cijeli kulturni svijet

Uslijed pandemije cijeli svijet je najednom stao – u roku od jednog dana naši životi su se iz korijena promijenili. Gotovo sve je zatvoreno. Rade samo oni koji moraju. Oni koji ne moraju zaključali su svoja vrata i sada poslušno, svjesni rizika i opasnosti, sjede kod kuće i iz iste rade. Bar onoliko koliko mogu. U ovom novom poretku, gdje su bioskopi, muzeji, galerije, pozorišta i biblioteke zatvoreni, pomislilo bi se, pa eto, kultura nam i ne treba toliko. Ali ipak bih rekla, nikada više nijesmo #živjelikulturu no što je slučaj sada. Za neke je ovo ubijanje dokolice, a za neke konačno dovoljno vremena da se pročitaju sve knjige i odgledaju svi filmovi koje smo željeli a nijesmo imali vremena. Konačno dovoljno vremena da pogledamo sve (virtuelno) na šta nijesmo mogli stići ili smo zaboravili otići. Ma da pogledamo i sve što nam do sada nije bilo dostupno jer smo u različitim državama ili na različitim kontinentima.

Kao neko ko radi u kulturi, ne mogu biti ponosnija na sve moje kolege i sve kulturne institucije u Crnoj Gori koje su se, kao i mnoge škole, učitelji i profesori, u ovoj situaciji našli zatečeni – ali ne i bez odgovora i rješenja. Čast mi je, što sam kao i mnoge moje kolege, zasukala rukave i uradila što sam mogla. Računaću i ovaj tekst kao moj mali doprinos svima onima koji su gladni umjetnosti u ovom, pomalo hektičnom, a pomalo letargičnom, životu u kući.  

Radeći na magistarskoj tezi, dotakla sam se i jednog perioda koji je takođe ujedinio brojne kulturne radnike – Drugi svjetski rat. U okršajima koji su odnosili živote, činilo se kao da će upravo u tim dvobojima najviše stradati upravo ona – kultura. Ne učeći mnogo o tome u školama, a i kasnije na fakultetu, istraživajući došla sam do, za mene nevjerovatnog, otkrića – da nam ne bi mnogo toga ostalo da nije bilo kako je bilo i da su za to zaslužni brojni heroji i herojine, upravo moje kolege, moji prethodnici.

Situacija sa Koronom me u mnogome asocirala na Drugi svjetski rat, bar onako kako ga ja doživljavam – mnogo žrtava, vanredno stanje, otežane komunikacije, strašne slike i scene iz svijeta, panika i strah… Ovim iskazom ne želim umanjiti strahote Rata već iplicirati na slična osjećanja beznađa. Iako niko ne ruši muzeje i niko ne drži oružje, vjerujem da se svi osjećaju kao da se borimo. Naša borba možda jeste od kuće, ali vjerujem da nije bez značaja, uostalom, svima nam teško pada. Svi radnici u kulturi iz svih djelova svijeta su se ujedini i doskočili svojom kreativnošću i sredstvima da kultura nastavi da živi – snimljene su mnoge emisije, virtuelni obilasci muzeja, otvorene mnoge online biblioteke… Kultura uvijek pronađe načina. Velika sreća je što danas posjedujemo internet koji nam je u mnogome olakšao da se povežemo sa publikom i ljubiteljima umjetnosti, ali i među sobom. Te evo moga skromnoga doprinosa o tome kako su neki sačuvali kulturu i umjetnost u mnogo težim i mnogo opasnijim vremenima, kao neko malo ohrabrenje i napomena da smo i gore prošli, pa će i ovo proći. Ono što me pisanje i istaživanje na ovu temu naučilo jeste da kada god pomislimo da nam kultura ipak nije najneophodnija, ispadne da upravo ona jeste najveće nadahnuće za nastavak borbe. Kroz tekst i napomene naći ćete filmove i knjige na ovu temu, i možda će Vam dobro doći da proširite svoje liste “za pročitati i pogledati” za koje vjerujem da se svima rapidnom brzinom samanjuju uslijed previše “nakucanih” sati u kući.  

KLIKNITE NA FOTOGRAFIJU DA OTVORITE TEKST
“FIRER MUZEJ I SPOMENIČKI LJUDI”


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


5 × 1 =