Barski ljetopis – Održano muzičko-poetsko veče posvećeno Kseniji Cicvarić


Muzičko-poetsko veče posvećeno Kseniji Cicvarić održano je sinoć na Sceni u Starom Baru u okviru Barskog ljetopisa. Počelo je muzikom, onako kako su to i očekivali ljubitelji podgoričkog slavuja – Ksenije, a harmonikaš Ivan Peković izveo je instrumentalnu verziju kompozicije “Mlada Jelka ljubi Janka”. Nije slučajno što je za sam početak večeri odabrana ova numera, jer je “Mlada Jelka ljubi Janka” bila Ksenijina omiljena pjesma.

Selektor muzičkog programa ovogodišnjeg Barskog ljetopisa Vladimir Maraš istakao je da je u pitanju nekonvenconalan koncert s obzirom na to da se prepliće i sa književnim programom.

“Smatrali smo da tema prevazilazi ta žanrovska ograničenja koji svaki festival ima. Bila mi je čast i obaveza da ove godine uradimo mali dio onoga što kao društvo dugujemo jednoj od najpoznatijih ikona crnogorske muzike koja već četvrt vijeka nije sa nama”, istakao je Maraš.

“Odlučio sam da ovo veče bude promocija jedne divne knjige ‘Ksenija Cicvarić- život i pjesme’ autora Milorada Mića Miranovića. Ova knjiga je jedini obiman materijal gdje na jednom mjestu imamo podatke o njenom životu i radu”, otkrio je Maraš.

Miranović je knjigu o Kseniji pisao posljednjih desetak godina.

“Ksenijina pjesma je nešto što, na sreću, nije poznavalo granice. Kao tadašnji član orkestra Purka Aleksića imao sam priliku da je često pratim na turnejama. Upoznajući je iz njenih priča i pjesama dolazio sam sve više do saznanja da se radi o izvanrednoj umjetnici i jedan sam od rijetkih koji ima fotografiju sa njom iz tih vremena sa posvetom”, pohvalio se Miranović.

On ističe da je Ksenija bila čudesna žena “po životu i pjesmama”.

“Krajem 60-tih godina zbog specifične porodične situacije odlazi za Beograd i tamo je živjela skoro 40 godina. Međutim, bez obzira na to, nikad nije promijenila svoj akcenat i način govora koji je naučila od svoje majke u Podgorici. Kad bi srela nekoga od nas, znala je da kaže ‘Dome moj kako si?’. To je bila njena uzrečica, a kad bi predstavljala nekome ko su ljudi koji se druže sa njom govorila je ‘ovo su mi rod rođeni’”, prisjeća se Miranović.

Objavljivanje ove knjige pomogao je Fond za razvoj Kuča jer je Ksenija, kako ističe Miranović “odiva iz Kuča”. Ova knjiga je priča o Podgorici kroz priču o Kseniji Cicvarić, a ilustrovana je nesvakidašnjim fotografijama, ali i grafikama Zuvdije Hodžića.

Profesor Senad Gačević istakao je da je Ksenija najznačajniji stub kad je u pitanju etno zaostavština i uopšte tradicionalna kultura Crne Gore.

“Uz Kseniju i još nekoliko imena počiva muzička tradicija. Ona je pjevala kao niko nikad. Imala je savršenu intonaciju, boju. Bila je jedinstvena. Izvodila je uglavnom gradske pjesme iz Podgorice, ali i drugih gradova Crne Gore koje na poseban način zaokružuju tradicijski mentalitet. To je i crnogorska pjesma, ali i gradska šlagerska pjesme, obojena istočnim elementom”, objasnio je Gačević.

Prublika je imala priliku da čuje i neke zanimljive detalje iz njene karijere. Bila je učesnica mnogih audicija, pjevala u horovima Radio Titograda i Beograda, a na kojoj god se audiciji pojavila, ista bi se prekinula onog trenutka kad Ksenija zapjeva.

“Negdje 1957. godine organizovan je prvi Radijski festival jugoslovenskih radio stanica na Cetinju. Ksenija je učestvovala na tom festivalu i pobijedila sa pjesmom ‘Sjever ružu niz polje nijaše’. Pričala je kako su je na rukama iznijeli koliko su bili oduševljeni njenim pjevanjem. Kao nagradu za pobjedu na tom festivalu dobija crnogorsku narodnu nošnju. Neposredno poslije toga dolazi Nikita Hruščov, generalni sekretar SSSR-a sa ženom Ninom. Tada od Ksenije uzimaju tu nošnju da bi je poklonili Nini, iako je to jedina nagrada koju je Ksenija za života dobila. Pričala je kako je gledala kako krate tu nošnju jer je Nina bila puno niža od nje. U svom stanu u Beogradu imala je sliku Crnogorke u nošnji, a upravo ta nošnja je podsjećala na onu koju su joj dali, pa uzeli”, ispričao je Miranović.

Ksenija je uradila 63 trajna snimka za Radio Beograd i ta arhiva je nakon njene smrti objavljena na trostrukom albumu “Zapisano u vremenu”.

“Ksenija je jedini značajni pjevač u bivšoj Jugoslaviji koji je snimio isključivo izvorne pjesme. Svi su u nekom momentu odlučili da zarađuju novac snimajući hitove, ali ne i ona”, naglasio je Gačević.

Anđela Vukčević uz pratnju Pekovića izvela je numere “Stara varoš”, “Je li kome kano srcu mome”, “Aj puče puška”, “Oj vesela veselice”, “Sitna knjiga na žalosti”, “Djevojka je momku prsten povraćala”, “Kad se Ibro iz Stambola vrati”.  

Večeras će program Barskog ljetopisa biti nastavljen promocijom knjige „Priče sa zapadne strane“ autora Sava Markoča u okviru programa bARS. Program počinje u 20.30 ispred Dvorca kralja Nikole.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


5 × 4 =