Boris Jovanović Kastel: Pulena – ures, oči i štit broda

Poštovani pośetioci, praznici su tu, a sa njima idu čestitanja i darivanja. Dilemu što vam darivati na početku Nove godine, od koje svi očekujemo da bude znatno bolja od prethodne, otklonio je naš dugogodišnji saradnik, najznačajniji crnogorski pjesnik mediteranske provenijencije i ugledno ime mediteranskog pjesništva i književnosti regiona Boris Jovanović Kastel. Na adresu Montenegrine, stigla je njegova čestitka u vidu živopisnog eseja o jednom ukrasu broda, svojstvenom našem mediteranskom svijetu i pomorskoj tradiciji, uopšte – puleni.

Uvijek sa vama dijelimo najbolje, pa ćemo i ovaj divni Kastelov dar podijeliti sa vama. Poželimo da svi zajedno, u narednu godinu zaplovimo sigurnim brodom punim jedrima, a na toj plovidbi neka nas Kastelova pulena štiti od svih nedaća. Srećna vam Nova godina. Živjeli!



Pulena – ures, oči i štit broda

Od najstarijih vremena do danas čovjek nije uspio do kraja spoznati ćudi, ciljeve i duh plovidbe od brodogradilišta do luke, od meridijana do uporednika, od zavičajnog mora do kraja svijeta, od samačke nedoumice – kreće li se brod ili kompas – do doživljaja mora kao simbola slobode. S druge strane, vrlodobro je kroz istoriju mornar osjetio slast gusarenja i sticao kapital stečen na trgovačkim flotama od čega su mogle živjeti dvije ili tri generacije njegovih potomaka. Plovidba je, takođe, jedan vid modne piste pa su mnogi pomorci, kako antički tako i ovi današnji, korporativni, itekako vodili računa o izgledu svoje ljepotice na talasima. Tako se priča o najljepšem i najtajnovitijem dijelu broda – puleni prostire od praistorije do naših dana spremna da nas svaki put i na drugačiji način ostavi bez daha. Jedan od razloga leži u činjenici da vrlo često svojom ljepotom, gracioznošću, simbolikom i pojem praznovjerja nadživi sopstveni brod zbog koga je rođena, klesana, rezbarena, vaskrsla…!

Ne tako davno, ženama je bilo zabranjeno ukrcavanje na brod jer su donosile nesreću, kako su tvrdili mornari opijeni nametnim sujevjerjem. Da bi okajali svoje grijehove brodove su počeli ukrašavati skulpturama lijepih i obnaženih žena kako bi se bogovi mora, nadasve Neptun, naslađivali njihovom ljepotom i izbjegle oluje na otvorenom. Od početaka XVII stoljeća, pramac, ranije prav i nizak, postaje zaobljeniji sa tendencijom preklapanja prema krmi. Tradicija ukrašavanja nosa broda seže dugo u povijest, do bitke kod Salamine (480 god. p.n.e.). Kao ukras i simbolična zaštitnica plovila, pulena dobija ime u periodu baroka koje potiče od francuske riječi poulaine (cipela). U klasičnom svijetu kljun broda bio je ukrašen okom, što primjećujemo kod vikinških brodova o čemu nadahnuto piše i Klaudio Magris u knjizi Polene. Podsjećanja radi, najstariji poznati ures postavljen na mitskom brodu Argo, poznatom po plovidbi za Zlatnim runom, bio je ovan od hrastovine čiji glas i danas odjekuje morima. Na čamcu Tutankamona istaknuta je glava antilope a vikinške brodove krasili su zmajevi i morske zmije.

Pošto se hrišćanska dogma u Srednjem vijeku gnušala ovog neznabožačkog i demonskog znakovlja i pored sopstvenih hramova koje su inkizitori glorifikovali a meštri freskopisali, brodske figure nijesu smjele krasiti pramce jer bi tada božja sila stigla mornare gdje god bili. Srećom, barok je donio određenu emancipaciju u životu i tom segmentu pomorskih radnji pa se, na kljun broda postavljaju drvene skulpture kraljeva zaštitnika ali čudovišne figure, oči divljih zvijeri i žene nijesu ni tada bile dovoljno snažne da izdrže Božji pogled?! Nešto kasnije, otkrilo se da ženske oči mogu da predvide katastrofu na moru sprječavajući brodolom i otud se na pramcu stidljivo pojavljuju sirene otkrivenih grudi i grabežljivog izraza lica. Pulene su vremenom postajale zaštitnik znak i simbolični štit ondašnjih pomorskih velesila (Egipat, Fenikija, Grčka, Rim, Španija, Venecija, Britanija, Holandija…) zato što je funkcija ukrašavanja broda isticanjem istorijskih likova, mitoloških nemani, božanstava, sirena, anđela, kraljeva…bila ekvivalent sujevjerju često stvarnijem od jave. Tako su faraoni na pramcima postavljali glave mitoloških zvijeri, Feničani drvene glave konja vjerujući da će njihovi brodovi galopirati brže, Rimljani portrete vojskovođa, Grci graciozne boginje. Istoričari bilježe da su se na vizantijskim brodovima nalazile figure svetaca, poput onih na španskim galeonima iz XVI vijeka. Što se tiče Jadranskog mora, zna se da su ilirska plemena na jugu rezbarila figure zmija a u sjevernom dijelu brodovi su se kitili ovnovskim glavama. Čak su i ratni brodovi nosili pulene i zarobljen ukras važio je za dragocjen trofej. Tako se figura pijetla sa turskog broda iz Lepantskog boja, nadjačanog od trogirske galije 1571. godine, ljubomorno čuva u atrijumu palate Čipika u Trogiru.

Postojanje pramčanih skulptura na jedrenjacima imalo je, s jedne strane,  dominantno religiozan karakter u vidu sticanja tzv. božanskog pokroviteljstva a, sa druge, svjesnu funkciju zastrašivanja neprijatelja pred pomorski obračun. Pulene su najčešće pravljene od drveta i postavljane uz kosnik broda u prirodnoj veličini kako bi simbolično i praktično predstavile dušu, karakter i sudbinu onoga kome su posvećene i namjenu broda. Prema vjerovanju posade, pulena je štitila brod od vremenskih neprilika i svih iskušenja, bila njegov ures i štit, vid snova! Ako bi se brod zadesio u oluji ili ogriješio o navigacionu etiku, mornari bi pulenu pokrivali ćebetom dok se situacija sredi kako ih pulena ne bi kaznila zbog učinjenog (ne)djela.
Krajem XVI vijeka pulena se odomaćuje u svim ratnim mornaricama Sredozemlja i na Atlantiku u vidu pozlaćenog lava kao simbola snage i moći. Najstariji pramčani ukras ove vrste izronjen je 333. godine a lavovi su kasnije zamijenjeni grbovima država i heraldički stilizovanim životinjama (grifoni, jednorozi, delfini, morski konjici…) koje su udahnjivale manevarske sposobnosti brodu. Početkom XVIII stoljeća francuski brodovi su kao pulenu nosili cvijet ljiljana (burbonski grb) a engleska flota kraljevski znak sa anđelima. Cijene pulena varirale su od skromnih do skupocjenih. Tako je za britanski brod Kralj mora, porinut 1637. godine i procijenjen na oko 40000 funti, za izgradnju ovog ukrasa izdvojena šestina navedenog iznosa. Na brodu Implacable pramčana figura bila je Meduza s kosom od pozlaćenih zmija, brod Victory admirala Nelsona kočoperio se sa kraljevom bistom omotanom lovorovim vijencem a italijanski jedrenjak Amerigo Vespuči (1931) za pulenu imao zlatnu figuru ovog firentinskog pustolova. Ipak, najdraža figura mediteranskih pomoraca bila je Nika, grčka boginja pobjede, i Posejdon, bog mora, napravljeni od kvalitetnog drveta da prosvjetljuju, spasu i nadžive vrijeme. Jedna od najatraktivnijih figura nalazi se na kljunu školskog broda Palinuro italijanske ratne mornarice odakle nas posmatra ovaj mitski kormilar na brodu kralja Eneje, osnivača Rima.

Vrijeme, marginalizacija Sredozemlja, zakoni tržišta i globalistički principi trgovine učinili su svoje. Zato su danas mnogi jedrenjaci olupine, muzejski eksponati i meta podvodnih pljačkaša relikvija i artefakata. Srećom, veliki broj prekrasnih i vrijednih pulena sačuvano je u pomorskim muzejima na Jadranu, privatnim zbirkama, u palatama potomaka starih kapetana i u poeziji gdje ne mogu istruliti.

Pulene su neprocjenjivo umjetničko blago sredozemne civilizacije i jedno od najljepših ogledala navigacije mediteranskog čovjeka kroz mit, sadašnjost i neiskazivo.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


17 − four =