Boris Kastel – Morski vuk Ivo Visin ili južnoslovenski Magelan



Ivo Visin, južnoslovenski Magelan, rodom iz Prčanja (1806), prvi je školovani kapetan sa slovenskog juga, koji je oplovio svijet na brodu brik naručenom iz riječkog brodogradilišta, sa dva jarbola, ukrštenim jedrima i dva topa, iz milošte, poput sina jedinca,  nazvan Splendido (Sjajan). Bio je to jedrenjak trideset metara dug sa 311 tona nosivosti.

Još od dvanaeste godine služio je na jedrenjacima kao mali od palube. Danas je rodna kuća ovog avanturiste i trgovca u Prčanju obrasla u šikaru, zakatančenih škura i zaboravljena ali u formalnom je vlasništvu njegovih nasljednika iako nije imao đece. U pomorskom zanatu već ogrezao, Visin je upisao i završio pomorsku školu kod franjevaca u samostanu svetog Nikole u Prčanju, u osamnaestoj godini položio poručnički ispit u Lučkom uredu Rose ploveći na brodovima kao škrivan, a ispit za kapetana položio u Trstu. Do narudžbe jedrenjaka Splendido, plovio je na brodovima – Alkibiad, Almenia, Fenice, Corrier Triestino i Intrepido.

U početku, Visin je prevozio žito iz crnomorskih luka na zapad a u jednom putovanju 1851. godine u Dardanelima ophrvala ga je oluja i nosila do rta Barbieri gdje je, po legendi, sahranjen Ajant, junak trojanskog rata i kralj ostrva Salamina, najjači i najljepši Grk sa štitom načinjenim od koža sedam bikova. Posadu Splendida činilo je desetak mornara. Sva trgovačka ruta oko svijeta odvijala se etapno (Antverpen, Valparaiso, San Francisko, Honolulu, Vampoa, Južno Kinesko more, Sundajska ostrva, Australija, Singapur i Trst) i trajala je sedam godina, šest mjeseci i 19 dana, pri čemu je brod prešao više od stotinu hiljada nautičkih milja. Iz luke u Antverpenu krenuo je na, kako je to posada mislila, jedan rutinski trgovački vijađo. Preko Atlantika, uz obale Južne Amerike, Ivo Vizin je stigao do čileanske luke Valparaiso, a odatle i do obala Kalifornije i luke u San Francisku. Splendido 1853. g. prelazi Tihi Okean i stiže na Daleki istok. U ovim morima ostaće šest godina ploveći i trgujući Tihim okeanom i Kineskim morem. Na put kući posada je krenula iz Singapura, a put ih je vodio kroz nepredvidljive virove oko Rta Dobre nade, pa sve do obala engleske luke Plimut. Kao kapetan i brodovlasnik, Visin je bio veoma precizan, posvećen naviganju i strog pa je često mijenjao posadu zbog bolesti, defetizma i pobuna mornara. Uplovljavanje njegovog broda u tršćansku marinu izazvalo je oduševljenje građanstva i pažnju tadašnjeg političkog establišmenta Austrougarske monarhije  jer je to bio prvi brod koji je pod austrijskom zastavom oplovio svijet. Za taj podvig, austrijski car Franjo Josif odlikovao je 1860. godine bokeškog kapetana Bijelom počasnom zastavom i Viteškim krstom kao priznanje za izuzetan doprinos u mirnodopske svrhe. Tada je Visin je proglašen počasnim građaninom Trsta.

Po dolasku sa ovog istorijskog putovanja, kažu da je kapetan odmah otišao u staru Župnu crkvu u znak zahvalnosti Djevici Mariji za sreću prilikom dugog i iskušavajućeg puta a potom u porodični dom da izgrli svoje najbliže. Brod je prodao 1860. godine, a kupac  ga je 1862. godine prodao na Siciliji i od tada mu se gubi svaki trag. Preminuo je u Prčanju 1868. godine gdje je i sahranjen.

U udžbenicima istorije i geografije bivše Jugoslavije, sve smo učili o podvizima Vaska de Game i Magelana ali o Vizinovim – ni riječi?! Mnoge ideje potekle od naučnika, umjetnika i entuzijasta da se u Kotoru dostojno obilježi podvig Iva Visina do sada nijesu realizovane, kao ni mnoge druge u spomen na naše umjetnike, ratnike i moreplovce što svakim danom sve više i opasnije kruni mozaik našeg mediteranskog iskona, duha i identiteta. Kao utjeha, na prilaznom stepeništu Bogorodičinog hrama u Perastu postavljena je bronzana bista kapetana Visina, rad Luke Stankovića, a na njegovoj rodnoj kući spomen ploča. U bivšoj Jugoslaviji 1982. godine su izdate dvije prigodne poštanske marke, a Pošta Crne Gore je 2006. godine obilježila 200 godina od rođenja Iva Visina prigodnom markom.

Sjećanja na epopeju Iva Visina ostala su u sačuvanim ličnim stvarima u Gospinoj crkvi u Prčanju a portreti i makete jedrenjaka u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru, Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu i Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci. Zanimljivo je da se njegov Dnevnik čuvao dugo u carevoj ličnoj biblioteci odakle je misteriozno nestao. Počasna zastava Merito navale, dobijena od austrijskog cara, čuva se u Bogorodičinom hramu u Prčanju. Visin je trgovao i nije se takmičio ni sa kim, odluku o oplovljavanju svijeta vjerovatno je donio u nekom trenutku inspiracije zadovoljan poslom, gnušao se zlatne groznice, vješt i lukav zaobišao je sve ratove i iskušenja sidreći Splendido dok orkani minu a onda pravac – rodno more, Jadran. Njegovo putovanje upisano je zlatnim slovima u knjigama istorije svjetskog pomorstva.

Morski vuk iz Boke kotorske, šesti pomorac koji je nakon Magelana oplovio svijet,  Ivo Visin je uporno, danonoćno i pasionirano snagu i veličinu svjetskih mora i okeana preslikao na mapu okačenu o zid svog prčanjskog salona i tako nam predstavio sudbinu, proslavivši tako zauvijek Prčanj i Crnu Goru. Kao da je tada slutio onu čuvenu Bodlerovu misao – Slobodni čovječe, uvijek ćeš voljeti more!
Visin je pramcem svog jedrenjaka, poput igle, u Mediteran i ina svjetska mora ispleo najljepšu tapiseriju posvećenu duhu avanturizma, slobodi i ljubavi prema zavičaju, čineći svaki zvonik Boke kotorske svojevrsnom kazaljkom po kojoj svi jedrenjaci mjere vrijeme i određuju pravac plovidbe. Mediteran je za njega bio i ostao ognjište đe je sve vječno, dom i more na kom ni jedan kapetan ne umire već živi u sjećanjima talasa i brodskih skriptorija. Požurimo u talase/živimo iznova, govorio je Pol Valeri, kao da je pjesnik prepisao biografiju i sudbinu ovog slavnog južnoslovenskog kormilara.
Visin je, donekle, kartograf i naših rodoslova jer je obale i crnogorska brda upisao u atlase pomorske svjetskosti.

Boris Jovanović Kastel
Prčanj, Ilindan 2020.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


one × five =