Božidar Proročić – Crnogorske poetese



U izdanju OKF-a pojavila se nova knjiga istaknutog crnogorskog, književnika, antologičara, estetičara i kulturnog pregaoca Bogića Rakočevića ,,Crnogorke poetese.” Neophodnost ove antologije pojačana je uvjerenjem da postoji autentično (identitetsko) žensko stvaralaštvo, Crne Gore autonomno koliko i  nedovoljno afirmisano i prezentovano na prostorima Crne Gore, a dovoljno je vrijedno da se predstavi u ovako značajnoj panorami. Izuzetan broj poetskih ostvarenja pjesnikinja različite dobi istoriografije Crne Gore započinje sa Jelenom Stracimirović-Balšić (1370-1443) obavezuje nas da se to ne samo istakne, nego i da se na jednom mjestu prikaže, a panorame su uvek bile najbolje mjesto za to.

 Dakle, ovaj izbor ženske poezije motivisan je potrebom za revalorizovanjem mjesta, uloge i značaja  ženske poezije u okviru naše savremene (crnogorske) književnosti i popularne kulture i  potrebom da se (prećutkivano) književno stvaralaštvo žena promoviše na kompletan način i iz pera jednog od najboljih crnogorskih antologičara koji je ovaj izbor napravio vrlo brižno.  Polazim od ustaljene kulturološke prakse da je polje cjelokupne umjetničke ženske poezije, a samim tim i umjetničkog viđenja istih, izuzetno značajno i da u savremenoj crnogorskoj kulturi proučavanje istog je poseban doprinos afirmaciji stvaralaštva poetesa. Budući da ženko stvaralaštvo u poeziji kao i (sam jezik, stilske figure, pjesničke forme) koje ove istaknute poetese Crne Gore koriste u svojoj poeziji predstavlja izuzetan opseg njihovog stvaralaštva kojima se one međusobno razlikuju a ipak svaka od njih posjeduje svoju autentičnost sa kojom se ne prepliće sa drugim poetesama što daje posebno lijepu draž. Poezija kao društvena i kulturalna norma institucionalno je sačinjena (izgrađena)  strukturama, a one bitno određuju njenu vrijednost i načelo širenja ženskog stvaralaštva, koje mora biti prepoznato u modernim okvirima savremenih kulturoloških tokova.

Samo proučavanje Rakočevića uz (izuzetan predgovor) ženske poezije u crnogorskoj kulturi jeste da su pjesnikinje na određeni način bile zapostavljenje zbog dominacije pjesnika kojiu su uvjek težili da budu u sveri svih aktuelnih kulturnih perioda. U tim muškim pjesničkim ,,vremenima” one su često bile zapostavljane. U samom prezentovanju poetesa Crne Gore, Rakočević se u ovoj panorami započinje svoje istraživanje već od XIV vijeka pokazujući konstantnu aplitudu rasta crnogorskih poetesa do današnjih dana. Pitanje statusa pjesnikinja je pitanje moći koje one imaju u kulturi a ta ,,moć” zna da bude u kulturnoj sveri izražena posebnim pristupom. Postoje pjesnikinje koje svoje stvaralaštvo predstavljaju kao feminističko što je često jako teško plasirati u ,,malim kulturama kao što je crnogorska, a polje poezije se stalno mijenja književnim ,,borbama” koje se vode u kulturi. Rakočevićev napor da ,,dešifruje” žensko stvaralaštvo u malom (prisutnom) broju sveobuhvatnih kritičkih studija ili radova odlikuje se u tome da poezijom pronikne u njihovu prirodu i odgonetne suštinu njihovih stvaralačkih opusa. Ovom panoramom i izborom ženske poezije želi se afirmisati i (promovisati) poetski specifikum pjesnikinja sa područja Crne Gore. Osobenost stvaralaštva ovih pjesnikinja predstavlja njihov istančani osjećaj da one budu istaknute kao svojevrsni reprezenti moderne, urbane, humanističke misli rasterećene od bilo kog oblika patrijahalizma kakarkterističnog za druge kulture. U ovoj panorami hronološkim redom istaču autorke koje su zastupljenje: Jelena Stracimirović-Balšić, Ana Marija Marović, Olga Jovanović, Nevenka Bajković, Milijana Komatina, Ružica Orešković, Bosiljka Pušić, Vjera Vukšić-Vitošević, Stanka Brajović, Slavka Daković, Branka Bojanić, Darinka Jevrić, Nevenka Radunović, Vjera Vujović, Jovanka Vukanović, Vera Primožić, Jasna Č. Vuković, Nada Pavićević, Vjera Bojanić, Čedomila Vujošević-Đurđić, Branka Radusinović- Milošević, Ružica Živaljević, Milica Kralj, Lidija Vukčević, Borka Smolović, Dubravka Velašević, Lidija Radenović, Višnja Kosović, Dubravka Jovanović, Slavka Klikovac, Mira Popović, Vesna Raonić-Simunović, Olivera Doklesić, Smiljana Radusinović, Sonja Živaljević, Mirsada Bibić-Šabotić, Nataša Žurić, Ljiljana Čejović-Pavićević, Suzana Lola, Isidora Damjanović, Lena Ruth Stefanović, Jelena Nelević, Mara Radović, Stanka Rađenović, Dragana Mrkić, Sanja Martinović, Jovanka Uljarević, Svetlana Kalezić-Radonjić, Lala Bahović, Tanja Bakić, Dragana Tripković, Rebeka Čilović, Anđela Radovanović, Šejla Hoti, Fljutur Mustafa, Dijana Tiganj, Amina Kuč.

No smatram da bi zboh kompletnijeg uvida u stvaralaštvo poetesa bilo poželjno u ovakvim panorama zastupiti minimum po pet pjesama od autorki čime bi čitaoci imali potpuniju sliku o crnogorskim poetesama ali kao u svakoj panorami moram istaći posebno izuzetnu poeziju pojedinih autorki koja je specifična i dominantna na svoj način a to je poezija: Lene Ruth Stefanović, Tanje Bakić, Nataše Žurić, Rebeke Čilović koja je na mene ostavila snažan utisak što svakako ne umanjuje vrijednost drugih autorki. Bogić Rakočević u nastavku svoje kulturne misije zaista istakao svu vrednost i autentičnosti poetesa u Crnoj Gori.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


thirteen − seven =