Božidar Proročić i Ana Uskoković: Dimitrije Pejović – Upravnik NP ,,Lovćen” 1977-1996


Dimitrije Pejović, dugogodišnji upravnik NP ,,Lovćen”, danas u osmoj deceniji života, vitalan i izuzetnog  pamćenja prezentovao nam je brojne činjenice o NP ,,Lovćen” sa puno vedrine i raspoloženja. Tokom samog početka razgovora shvatate da je za njega Lovćen magični prostor kome je do penzionisanja ostao posvećen. I danas kad god izađe u šetnju njegov pogled je uprt ka ovom svetom mjestu koje predstavlja njegov neponovljivi izvor nadahnuća iz koga crpi svu pozitivnu energiju. Dimitrije Pejović se rodio 17. 08. 1940. godine u Komanima. Prva četri razreda onsovne škole je završio u Komanima, a od petog razreda do osmog obrazovanje je nastavio u osnovnoj školi u Spužu. Gimnaziju je završio u tadašnjem Titogradu, a nakon nje Fakultet za turizam 1977. godine u Beogradu. Nakon završetka fakulteta počinje da radi kao prosvjetni radnik u tada prestižnoj gimnaziji na Cetinju đe predaje engleski jezik. Kasnije je predavao i na Bogosloviji.

Dimitrije Pejović upravnik NP ,,Lovćen”
u periodu 1977-1996.

            Sami počeci u sklopu NP ,,Lovćen” bili su pionirski. Godine 1979. postaje upravnik u sklopu Samouprave interesne zajednice (SIZ) u NP ,,Lovćen.” U samim počecima rada u parku nije bilo organizovane službe zaštite, već su šume obilazili službenici koji su bili pod ingerencijom Šumskog gazdinstva sa Cetinja. Prvi elaborat o razgraničenju u sklopu NP ,,Lovćen” bio je usljed  različitih okolnosti izgubljen. U prvim teritorijalnim razgraničenjima u NP nijesu bila obuhvaćena područja Majstora, Trešeteničkog dola, ali ni Malog ni Velikog Konjskog koje će tek kasnije postati rezervat sastojina bukovih šuma. Kako je Dimitrije Pejović bio predan svom pozivu i ozbiljno ga shvatio i doživljavao, dao je nesebičan doprinos da se površina NP ,,Lovćen” proširi za dvjesta pedeset hektara. Da bi projekat bio relaizovan do samog kraja, sačinjena je komisija od pet mještana sa Njeguša. Iz razgovora sa Dimitrijem saznajemo da je on doprinio da se napravi i osmisli prvi enterijer NP. Sve je moralo da bude od prirodnih sirovina bez upotrebe vještačkih materijala i plastike. Svi putokazi za katune i naselja su rezbareni u drvetu, a prve korpe za otpatke bile su toliko lijepo stilski urađene i osmišljene da su ih čak turisti kupovali kao lijep suvenir. Iz razgovora sa njim saznajemo da su tokom njegovog mandata najveći problem predtavljala nelegalna sječa i krivolov koji se dešavao na ovom području. Takođe, sjedište same uprave bilo je na Cetinju pa je bilo mnogo teže pratiti stanje na terenu. Iako je zakonska regulativa za nelegalnu sječu i krivolov bila jako stroga, strožija nego danas, problem je bio u dokazivanju slučajeva istih jer tada nijesu postojala savremena sredstva koja se danas koriste u monitoringu terena. Čest problem je bio i u kvalitetnom kadru koji je po pravilu trebao da je stalno prisutan na terenu što je često bilo izuzetak umjesto pravilo.

Sa mještanima katuna Kuk Dimitrije Pejović, Jovan-Belo Radnjić, dr Radomir
Mihajlović, Marko Radonjić, dr Vasilije Radulović i vrijedne planinke

                            

KONTINUIRANI DOPRINOS NP ,,LOVĆEN”

            Dimitrije Pejović  je uspio kao upravnik  da mnoge značajne stvari pokrene u korist NP ,,Lovćen”.  Jedna od njih je i izrada Prvog prostornog plana, koje je uradio Slovenac Marjan Debeljak. Kasnije su rađeni drugi prostorni planovi. Takođe, u njegovom mandatu bila su ozbiljnija speleološka istraživanja koja je sprovodio prof. dr Milutin Lješević kao i oboljenja bukovih šuma koja je 1985-1986 istraživao ugledni prof. dr sc. akademik Konrad Pintarić sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Kako je vodosnadbijevanje uvijek bilo problem u sklopu NP napravljena je prva ozbiljnija rekaptaža na Ivanovim Koritima koju je izveo Blažo Kašćelan, a jedan od manjih izvora preusmjerio Slobo Vukčević. Ostvarena je značajna saradnja sa eminentnim crnogorskim naučnicima dr Mihailom Vučkovićem, dr Vasilijem Radulovićem, dr Radomirom Mihailovićem, dr Vukić Pulevićem kao i brojnim drugim domaćim istraživačima flore i faune. Od inostranih naučnika najviše intresovanja su pokazivali Njemci i Austrijanci.

 Sa dr Vasilijem Radulovićem napravljen je prvi elaborat o kvalitetu vode sa Ivanovih Korita sa mogućnošću flaširanja i ispitanim fizičko-hemijsko-biološkim aspektima iste. Pored gore  navedenog priređen je značajan broj naučnih radova i članaka u kojima su publikovane brojne posebnosti podgorine Lovćena. Dimitrije Pejović je pored ovog uspio da ostvari i saradnju sa nacionalnim parkovima Poljske i tadašnje Čehoslovačke. Saradnja se ogledala u razmjeni iskustava, i obostranim studijskim posjetama. U razgovoru sa nama Pejović ističe:  “NP ,,Lovćen” smo čuvali od bilo kog vida devastacije. Ono što moram posebno istaći je da su i mještani davali tome svoj doprinos. Izuzetak su bili neodgovorni pojedinci koji nikada nijesu razumjeli što znači očuvanje šumskih kompleksa kao i flore i faune. Pored ovoga važno je istaći da je područje Lovćena tada bilo naseljenije nego sada, a da je tradicionalno gostoprimstvo mještana nešto što su svi turisti pamtili i nosili kao poseban segment posjete Lovćenu. Pored ovoga mnogobrojna poslenici turističke privrede su pomagali u finansijskom smislu NP ,,Lovćen” jer su i sami ostvarivali direktnu korist koju su imali kao dio turističke ponude. Bilo bi dobro kada bi se u budućnosti objedinile u jednu ustanovu Mauzolej na Lovćenu i NP ,,Lovćen” i kao dio zajedničke službe mogli bi na bolji način ne samo da valorizuju potencijale parka već i da ga čuvaju od svih nepredviđenih okolnosti (hazarda) kao na primjer što su požari, krivolov, nelegalna sječa i drugo. U jednom perodu u dužini od četiri godine NP ,,Lovćen” i Mauzolej su bili dio jedinstvene zajedničke ustanove i prava je šteta što nijesu i dalje dio jedinstvene cjeline.  Smatram da je Lovćen sa kulturološkog, istorijskog, naučno-istraživačkog, florističkog aspekta jedan od najznačajnijih potencijala ne samo Prijestonice već i Crne Gore i da je on jedan od onih simbola po kojima se Crna Gora prepoznaje u Evropi i svijetu.”

Izvor Studenac Dimitrije Pejović, dr Vasilije Radulović i dr Radomir Mihailović

            Dok se naš razgovor bližio kraju, naš ljubazni domaćin nam je ustupio dio publikacija ali i fotografija koje ćemo koristiti u daljem radu. Ono što je Dimitrije Pejović iznio u našem razgovoru sa njim je samo dio prezentovanih zapažanja. Njegova privrženost i ljubav prema Lovćenu kao i rad na očuvanju istog je svijetli primjer posvećenosti poslu. On je svoj posao smatrao privilegijom a ne obavezom. Mi smo predstavili samo fragmente iz bogate karijere Dimitrija Pejovića. Svaki čovjek se mjeri onim što ostvari i postigne kako u životu tako i na profesionalnom planu, a on je primjer jednog vremena kada je profesionalni odnos prema poslu bio imperativ i obaveza, a ne statističko nabrajanje stvari.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


four × 3 =