Božidar Proročić i Ana Uskoković – Planinarske staze na Lovćenu


Pišu: Božidar Proročić, stručni saradnik i Ana Uskoković, biolog


NP ,,Lovćen” pored brojnih prirodnih ljepota koje ga krase ima i jako veliki broj planinarskih, obilježenih staza kao i onih koje su gotovo nepoznate i neobilježene kojima su se nekada kretali čobani, različiti istraživači, vojske. Za ljubitelje pješačenja i biciklizma postoje markirane i obilježene staze koje otvaraju pogled na prelijepe predjele Nacionalnog parka. Među njima se izdvajaju: I staza (12.7 km): Palac – Treštenik – Šančevi – Koložun – Vjetreni mlin – Dolovi – Palac; II staza (12 km): Ivanova Korita – Jezero – Bukovica; III staza (4.5 km): Ivanova Korita – Majstori; IV staza: Krstac- Žanjev Do- Praćišta- Špiljari – Kotor; V staza: Kuk – Štirovnik; VI staza: Kuk – Dolovi – Centar za posjetioce (Ivanova Korita); VII staza: Kuk – Dolovi – Babina glava; VIII staza: Majstori – Vratno – Paśa vrata – Koložunske grede – Koložunsko ždrijelo -Poda; IX staza: Centar za posjetioce – (Ivanova korita) – Mali Bostur (staza koja se razdvaja i vodi prema Mauzoleju) – Velji Bostur – Centar za posjetioce (Ivanova korita); X staza: Vučija staza – Treštenički vrh 1489nmv – Babina glava 1474 nmv (dužina staze: 12 km); XI staza: Ivanova Korita – (Centar za posjetioce) – Kuk – Štirovnik (1749 mnv). Ovo je samo jedan dio pobrojanih, po nama, najintresantnijih staza koje vode prema Kotoru, Cetinju, Budvi, Njegušima, iako ima i značajan broj drugih manje poznatjih.

Put Kuk – Dolovi

         Iako su se  prve polovine mjeseca januara na Lovćenu smjenivali snijeg, kiša, susnježica, grad, gromovi, željeli smo da vam prikažemo jednu od veoma intresantnih planinarskih staza (zapravo makadamski put koji je radio crnogorski suveren Nikola I Petrović u periodu 1906-1911 god Palac – Dolovi – Kuk – Krstac u dužini 12 km (po hroničaru i publicisti Gojku Kustudiću). Ovaj put je kasnije i Austrougarska monarhija popravljala i širila. Krenuli smo sa kolegama Đorđem Kaluđerovićam i Jovom Borozanom 10. januara 2021. godine sa njihovim terenskim vozilom koji su išli u redovne aktivnosti obilaska terena NP ,,Lovćen.” Nas su ostavili na području Kuka odakle smo mi krenuli prema makadamskoj stazi koja vodi od Kuka ka Dolovima. Koliko je područje Kuka bila važna i strateška i istorijska i vojna tačka u prošlom vijeku najbolje nam svjedoči autorski rad koji se čuva u memoarskom fondu biblioteke Istorijskog instituta Crne Gore (fascikla broj 522), autora Mira Božovića ,,Pad Lovćena i slom Crne Gore 1915/1916” koji govori o strateškim pozicijama i pravcima (Solar-Mirac-Žanjev Do-Krstac-Kuk). Kuk je bio zadnja linija odbrane od napredovanja austrougarske vojske. Na Kuku i danas postoje zaostali šančevi iz tog perioda.

Put Kuk – Dolovi pod snijegom

        Čim smo krenuli makadamskim putem počele su da padaju krupne pahulje snijega  po nama, no to nas nije omelo u našem naumu da savladamo sve atmosverske prilike. Spuštala se i jaka magla tako da je vidljivost bila svedena na svega par metara. Područje Kuka je oivičeno bukovom šumom sa brojnim pašnjacima, te ostacima djelimično sačuvane stare arhitekture izgrađenih kuća od kamena. Na jednu takvu kuću nailazimo na samim obroncima Kuka. Pod kuće je od glatkog klesanog kamena, vidi se da se u toj kući dugo boravilo i živjelo i da je kamen nevjerovatno izglačan zbog stalnog fizičkog kretanja onih koji su naseljavali kuću. Nedaleko odatle nalazi se područje Zlatarice na čijim padinama raste jedinstveni endem Lovćena, lovćenski zvončić (lat: Edraianthus wetstainii ssp. lovcenicus). Nalazi se na nacionalnoj listi zakonom zaštićenih vrsta. Prepoznata je kao IPA vrsta (Important Plant Areas) po kriterijumu A III, dok je u proceduri postupak koji bi joj dao međunarodni status zaštite Habitat direktivom – An. II i IV, u okviru NATURA 2000.

Stara arhitektura na Kuku
Pogled sa Kuka prema Štirovniku

         Dok smo pješačili makadamskim putem, planina je pokazala sve svoje ćudi, neprestano su se smjenjivale različite padavine. Na svježem snijegu nailazimo na tragove jarebice kamenjarke (lat: Alectoris graeca). Jarebica kamenjarka  voli otvorene prostore kamenjara, ispresijecane grmljem i drvećem. Zna da boravi na pašnjacima Kuka, đe jede izdanke biljaka, sjemenke, bobice, ali i brojne insekte, naročito ljeti. Kao i druge životinje iz porodice kokošaka, uglavnom korača na tlu, skrivajući se najčešće u vegetaciji. Zatreba li, može potrčati, ali i bučno i brzo preletjeti kratke udaljenosti što zna da zbuni njene prirodne neprijatelje i predatore.

Tragovi jarebice kamenjarke

        Nastavili smo naš dalji put po prilično ekstremnim vremenskim uslovima. No, to nam nije smetalo da i dalje evidentiramo naša zapažanja. Dobar dio ovg makadamskog puta ima veoma visoke međe rađene od kamena sa ovog područja koji je eksploatisan iz manjih majdana kako bi put bio stabilan i kako se ne bi urušavao pod nepovoljnim vremenskim uslovima i uticaja atmosverskih voda koje se slivaju ka silaznoj putanji puta prema katunu Dolovi. Spuštamo se lagano na katun Dolovi. Sa Dolova jedna palninarska staza vodi  preko Vjetrenoga mlina grebenom do vrha Babljak 1604 mnm. Sa Babljaka staza vodi ka prevoju Ćava odakle se uspon nastavlja južnom padinom Štirovnika i izlazi na sam njegov vrh.

Pojilo na katunu Dolovi

Sa vidikovca Vjetreni mlin na Dolovima  pruža se panoramski pogled prema crnogorskom primorju, ali mi ovaj put nijesmo uspjeli ništa da snimimo. Područje Dolova je kraška uvala sa svim svojim osobenostima i posebnostima. Ispred nas veoma brzo u letu prelazi ptica zelena žuna  (lat:Picus viridis) koju ne uspijevamo da uslikamo. Ona je karakteristična po svojoj kamuflažnoj boji i tokom sezone vegetacije veoma je teško primijetiti. No kako sada nema vegetacije njena zelena boja je upečatljiva. Zelena žuna  je ptica iz porodice djetlića (Picidae). Naseljava Evropu i zapadne djelove Azije. Zelenkaste je boje, sa crvenim tjemenom. Često se viđa na tlu, dok se hrani mravima. Za ovu pticu je karakteristično veoma prodorno oglašavanje. Zelena žuna je dugačka 30-36 cm, sa rasponom krila 45-51 cm. Kod oba pola je gornji dio tijela zelen, a donji žućkasto-zelen, sa žutom trticom. Tjeme i pozadina vrata su im crvene boje, a prednji dio glave crn. Mužjak ima traku poput brkova čiji je centar crven, dok je kod ženke crn. Mladi su po čitavom tijelu tačkasti i prugasti. Hrani se pretežno mravima iz roda Lasius i Formica, zbog kojih veći dio vremena provodi na tlu, mada takođe nalazi insekte i na drveću. Kljun im je slabiji od ostalih vrsta djetlića, pa mogu da buše samo mekše drvo. Kada provale u mravlja gnijezda, koriste dugi, ljepljivi jezik za skupljanje larvi i odraslih mrava. Gnijezdi se u velikim dupljama drveća. Za pravljenje duplji u NP ,,Lovćen” najčešće koristi bukvu koju mužjak buši u zdravom ili trulom drvetu 15 do 30 dana. Ženka snese 4—6 bijelih jaja na kojima leže oba roditelja u smjenama. Mladi se izlegu nakon 19-20 dana.

Panorama katuna Dolovi

      Polako se krećemo ka Centru za posjetioce dijelom puta koji je presvučen asvaltnom masom. Primjećujemo i nailazimo na tragove divljih svinja (lat. Sus scrofa)  koje su se, stazom od Dolova ka Kuku, a zatim najvjerovatnije ka području Grblja, spustile u potrazi za hranom. U toku ovog obilaska prešli smo više od 7 km što nam je pričinjavalo zadovljstvo. NP ,,Lovćen” krije mnoge tajne i priče o stazama ovog područja, bogate istorije i nasljeđa kulturne baštine. Nakon dolaska u Centar za posjetioce, polumokri smo stali pored masivne peći da se ogrijemo sumirajući još jedan dan našeg istraživanja i obilaska planinarskih staza koje krase ovo područje.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


18 − ten =