Božidar Proročić – Poetska trilogija ,,O boljima i sebi” Nebojše Kuburovića



Istaknuti poslenik medija i kulture Nebojša Kuburović zakoračio je u magični i mistični svijet poezije. Trilogija ,,O boljima i sebi” obuhvata posebne zbirke  ,,Lijen da zborim” ,,U pet misli” i ,,Cetinje.” U prvoj zbirci iz trilogije ,,Lijen da zborim” poezija je filigranski pretočena u pet poglavlja. Sam način života autora njegova česta putovanja, konatakti sa istaknutim intelektualcima, lutajuće oko kamere, svakodnevni životni performanasi inspirisali su ga da svoja lična zapažanja pretoči u poetsku glorifikaciju. Poezija je čudo. I kao takva sama po sebi biva zagonetka autoru ali i drugima. I više sebi nego drugima, jer je najteže spoznati sebe, posebno sebe kao pjesnika koji želi da oblikuje svoj svijet vizija, impresija i traganja. Autor se tokom svog stvaranja poezije trudi da svojom  kreativnošću, plijeni ljepotom koja se kroz stihove može drugima darivati na tom putu. Jasne misli dovode nas do prosvjetljenja. Sam autor nastoji da čovjeka, kao uzvišeno biće tokom njegovog trajanja, približi drugima i u tome uspijeva. Poezija traje u jednom treptaju, u bljesku uma i svoga duha: zenovski, kratko, jasno, a snažno. Tako da se dočarava refleksija koja zaintrigira i ostavlja dubok trag misli koje probljeskuju. Zato i toliko poetskih treptaja i toliko drhtaja svjetlosti koji oživljavaju slike svih koji kao vječiti tragači za magičnom ljepotom pjesničkog izraza iznova oživljavaju autorov svijet. Rima je konstantno prisutna u poeziji Nebojše Kumburovića. Rima je duša poezije, ključ za otvaranje njenih tajni. Lično smatram  da svako ko želi da piše poeziju sa rimom, mora veoma jasno da shvati suštinu i važnost aliteracije, asonance, kosnonance, i njihovo značenje za pisanje poezije. Ovi elementi rime jesu izuzetno važan segment svakog ozbiljnog pjesnika, i mogu biti veoma efikasni ako se na pravi način koriste. Rima je mač sa dvije oštrice, zbog toga to jest zbog rime pjesma može postati melodičnija, ritmična, zvučnija, ali zbog rime ona može djelovati usiljeno, nategnuto, nezanimljivo. U poetskom fluidu ,,Lijen da zborim” posebno se ističu pjesme Putovanja, Kotorski bedemi, Dragan Radulović, Crnogorski romanopisci evidento je da je sam autor posvetio jako veliki broj pjesama inteletkualcima, književnicima, rediteljima dakle svima onima koji su na neki način uticali ili oblikovali njegov život ali i običnim ljudima i događajima koji nisu promakli u njegovim poetskim vizurama.

            U zbirci ,,U pet misli” nastavljaju se dalja traganja ali i lične impresije publikovane kroz pet poglavlja. Svako od nas stvara sam umjetnička djela upravo onako kako ih sam doživi. Autor se bavi važnim društvenim, ličnim, socijološkim, psihološkim, političkim pitanjima, i temama sa ličnom povremenom dozom humora, ironije ali i pozitivizma i stalo mu je da dopre do svakog čitaoca koji će veoma jasno da razumije poruku. Iako često te poruke pored humora, nostalgije mogu da budu i ironične Nebojša Kuburović ne gubi objektivnost čak i kad piše o ,,osjetljivim temama.” U stvari, povremena ironija treba da podstakne kritička razmišljanja koja možda baš u mladim demokratskim društvima kakvo je crnogorsko nedostaje. Osim toga, autor se trudi da razumije, a ne da osuđuje i u tome je značaj ove zbirke. Poezija samog autora promišljeno kod nas izaziva  razmišljanje, pa i lično preispitivanje stavova o važnim pitanjima, ona takođe u sebi pored snažnih poruka budi i svojevrsne emocije i nostalgiju. Pjesnik jasno, kao neutralni ali uvjek prisutni ,,posmatrač”, uspijeva da nam predstavi sav apsurd naših života u sferi dnevne politike koja nas okružuje. Na taj način, angažujući kritičko mišljenje, podstiče nas na putovanje na kojem osim bolnog saznanja naše sopstvene inferiornosti i  ,,dogmatizma” pronalazimo i intenzivne emocije kojima gotovo odzvanja svaka pjesma. U svim pjesmama provlače se likovi prošarani subjektivnošću, osećajnošću, jezgrovitošću, slikovitog  metaforično-ritmičnog jezika.  Sve ove elemente upotrebio je i Kuburović u svojoj zbirci, ali ih je i nadogradio bogatom, a opet nenametljivom intertekstualnošću i intermedijalnošću. Iako sam Kuburović  na momente majstorski kombinuje klasične motive sa onima iz popularne kulture, stvarajući tako jednu osobenu osjećajnost kakvu prepoznajemo u savremenim medijima kojima i sam autor pripada, taj je korak pionirski i on će se nadograđivati različitim stilskim figurama. U ovoj zbirci do posebnog izražaja dolaze pjesme: Dijete prirode, Prošlost istoriji, Cijena slave, kao i nastavak poezije posvećene istaknutim crnogorskim intelektulacima, borcima, pjesnicima.

            Poslednji dio trilogije ,,Cetinje” ima takođe pet poglavlja a posvećen je sintagmi najljepših reprezenata Prijestonice, kako onim značajnim poslenicima kulture, istorije, državotvornosti, diplomatije, tako i onim borcima kojima je Crna Gora bila prva i poslednja riječ. Posebno je poglavlje poisvećeno gradovima u Crnoj Gori kako bi se čitav jedan ciklus u svojoj punoj poetskoj formi zaokružio i učinio ovu trilogiju prepoznatljivom. Inspiracija i patriotizam nekad lični a nekad društveni je jedan od glavnih motiva koji su vodili autora kroz ovo poetsko narativno putovanje. Francuska književnica Simon de Bovoar jednom je zapisala: ,, Da bi umjetnik mogao da izrazi svijet, potrebno je, prije svega, da je postavljen u taj svijet, kao ugnjeteni ili kao ugnjetač, kao pomiren sa sudbinom ili kao pobunjenik kao čovjek među ljudima.” Siguran sam da je Nebojša Kuburović kao autor bio inspirisan na ovaj način. Autorove su pjesme trenuci njegovog života, vremena, ponosa,  zanosa, pobjeda,  zabilježeni da se ne zaborave, da opominju ali i da ako je moguće i vječno traju u toj magičnoj ljubavi prema domovini…. Ti trenuci, života uhvaćeni u letu i izliveni u jake kontraste i mudre stihove,  ne ostavljaju nikog ravnodušnim. Ono što je posebno intresantno  je činjenica da svakom svojom pjesmom  autor iznova sprovodi tu svoju igru emotivno- identitetske potrage za smislom i ljepotom i to uvek razrješava istom jačinom i uspjehom. Sublimacija poezije  jednog pjesnika upravo se prepoznaje po njegovoj mogućnosti da napiše ne jednu, nego izuzetno veliki broj patriotskih pjesama iste snage i metafizičkog potencijala, a upravo to Kuburoviću polazi za rukom. Poezija Nebojše Kuburovića je poezija koja prepoznaje ono najsuptilnije u nama,  čudesna riznica nevjerovatnih emotivnih i misaonih referenci. Kada pjesnik napiše trilogiju, ona ostane kao svjedočanstvo njegovog stvaralaštva i razmišljanja, kao ono što je u tom trenutku želio i umio da kaže i kao takva, ostaje zauvjek  zaokružena u tom stavu kakav je bio kada je nastajala osuđena na vječnost postojanja i trajanja. Siguran sam da će poetska trilogija ,,O boljima i sebi” biti jako dobro prihvaćena kod čitalačke publike koja će na ovaj način upoznati autora iz jednog sasvim drugog ugla.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


13 − twelve =