Božidar Proročić – Suljo Mustafić čuvar kulturne tradicije Bošnjaka



Prijateljstvo sa Suljom Mustafićem je dragocjeni doprinos multikulturi. Imali smo tu čast mi sa Cetinja da budemo gosti Bošnjačkog vijeća Crne Gore povodom međunarodnog dana maternjeg jezika koji je održan 2019 godine u Petnjici sa temom: ,,Bosanski jezik u Crnoj Gori i okruženju – iskustva iz obrazovnih sistema.“ U uvodnoj riječi, profesor književnosti Suljo Mustafić, rukovodilac Odbora za jezik u Bošnjačkom vijeću prije svog početka izlaganja pozdravio je nas goste sa Cetinja (književnika Sretena Vujovića, pjesnikinju Ivanu Đukić i autora ovih redova). Podsjetio je sve prisutne Bošnjake da je grad Cetinje i Cetinjani u nekim teškim devedesetim godinama sačuvali obraz i dostojanstvo Crne Gore u odbrani prava Bošnjaka-Muslimana od progona. Ja sam nakon toga ustao zahvalio se Sulju Mustafiću na lijepim riječim i istakao da je bosanski jezik identitetsko pitanje Bošnjaka u Crnoj Gori što su svi prisutni pozdravili velikim aplauzom.

      Nakon mog izlaganja Suljo Mustafić je istakao  da je ustavnim rješenjima i zakonskim normama ustanovljena upotreba bosanskog jezika u državi Crnoj Gori. Međutim, implementacija sadržaja iz bošnjačke književnosti i jezika nije na zadovoljajućem nivou. Potrebni su obuhvatniji nastavni planovi i programi i mnogo znanja, kompetencija i odlučnosti kod nastavnog kadra da se nađu odgovarajući modeli da bi se ovaj proces osnažio. Cilj  Bošnjačkog vijeća je da stručno i djelotvorno ohrabruje te procese- naglasio je tada Mustafić. Nakon završetka ovog lijepog skupa koji je odisao iskrenom borbom i željom da mladi Bošnjaci sačuvaju jezik kao i izvor i utočište svog identiteta. Nakon skupa sjeo sam pored njega i jedno pola sata smo razgovarali o različitim temama. Ja sam znao da je Suljo Mustafić završio književnost i da je bio veoma privržen i književnosti i kulturi. Ono što sam ja u svim svojim susretima maksimalno poštovao a to radim i dan danas da u sveru politike nikada nisam zalazio. Držao sam se striktno kulture i književnosti i to je najljepše polje na kom sa se (nadam se) dobro snalazio. Tokom razgovora sam uvidio da se radi o jednom izuzetnom intelektualcu. Veoma elokventnom koji je umio da sluša sagovornika. No kao veoma inteligentan čovjek Suljo Mustafić se pored književnosti bavio i novinarskim pozivom. Mustafić je veoma dobro razumio što znači kultura jednog (Bošnjačkog) naroda i kakvo je to zapravo duhovno nasljeđe. Na prostorima đe su se mijenjali i miješali različiti osvajači, zavojevači đe su bile specifične društveno-političke norme i prilike. Suljo Mustafić je veoma dobro razumio da kulturna različitost i kulturni uticaji su često bili plod razlićitih istorijskih epoha koje su se smjenjivale na području sjevera Crne Gore. Njegov ulazak u čarobni svijet knjige ga je sigurno i podstakao da upravo i završi književnost.

     Naš razgovor tekao je zanimljivim tokom i bio veoma intresantan. Otkrio mi je da mu je jedan od omiljenih pisaca Mevlana Dželaludin Rumi koji je bio persijski islamski filozof, i pjesnik iz XIII. vijeka. To me oduševilo a meni je upravo tada kroz glavu prošla misao tog velikog mistika koji je jednom rekao: ,,Ne mogu se sporazumjeti oni koji govore istim jezikom. Sporazumjeti se mogu samo oni koji dijele ista osjećanja”  i ja i Suljo Mustafić smo pripadali ovom drugom dijelu mudrih misli. Tada sam shvatao i razumio potrebu i želju da se za svoja prava boriš i sa političkog aspekta. Nikada to nisam zamijerao svojim prijateljima. Prateći njegov doprinos i prije ovog susreta bilo mi je poznato da se profeosr Suljo Mustafić bavi istraživanjem i opisivanjem barskih narodnih govora. Kao i da je književna kritika  nešto što krasi njegov doprinos kulturi. Napisao je na stotine prikaza, recenzija i osvrta u više književnih časopisa, knjiga, i publikacija. Njegovo proučavanje jezičkog, folklornog i kulturnog blaga Bošnjaka-Muslimana zaista ga svrstava u red čuvara kulturne baštine svog naroda. Tada sam Sulju Mustafiću između ostalog u našem razgovoru rekao u Petnjici: ,, Da je jezik bihorskih pisaca, itekao značajan  za identitet jednog naroda, navodeći mu da su u djela bošnjačke književnosti vješto utkana u identitet i tradicijiu koja se njeguje i danas. Bošnjački pisci su, izvrsni poznavaoci jezika i dijalektizma prostora na kome žive, ili su živjeli pa su i čuvari jednog naroda vremana etnosa i folklora. Suljo Mustafić je svojim nesebičnim zalaganjem utkao sebe svojim društvenom i književnim anagažmanom u očuvaju bosanskog jezika, da on ne bude samo ,,puko” sjećanje, na ono što se zove sudbina, koja nas, (pa i sam jezik) na kraju krajeva, prati tokom našeg života. U akademskom svijetu Bošnjaka ali i svih drugih građana Crne Gore intelektualna misao Sulja Mustafića je postala jedan od svetionika u očuvanju multikulture. Karl Majnhajm vodeći intelektualac i socijolog XX vijeka (1893-1947) u svojim zapažanjima je isticao: ,,Da je zadatak intelektualaca da pruže tumačenje svijeta i društva u kome žive.” Mustafić je upravo takav u svom pristupu i to je samo jedna od njegovih osobina. Ono što je sudbina svih velikih intelektualaca je da se često njihova sudbina vezuje za politiku. A oni (intelektualci) se na tom (političkom) putu nalaze na razmeđi između ,,svrstavanja” i ,,usamljenosti” svih svojih vizija koje nose plemenite ideje humanizma. No vjerujem da će i moj prijatelj mudro kao i do sada uspjeti vješto izbjeći ove zamke jer će tada njegov doprinos Crnoj Gori kao intelektualca biti mnogo veći i značajni. Starogrčki istoričar i esejist Plutarh jednom je rekao: ,,Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto moja sjenka može da uradi još mnogo bolje.” Upravo takav je moj prijatelj Suljo Mustafić uvjek smo podijeli ista ramišljanja i uvjerenja o kulturi a da je naše prijateljstvo izgrađeno na najvećim postulatima multukulture i mog poštovanja prema svemu što su Bošnjaci dali Crnoj Gori. A svih nas je zajedno da to blago čuvamo kao najveću vrijednost savremene Crne Gore. 

      Suljo Mustafić je rođen 8.10.1973.god. u Starom Baru, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Baru.  Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (Srbija)-Odsjek za Južnoslovenske književnosti, komparativnu književnost i srpskohrvatski jezik, 1997. godine. Kao saradnik beogradskog Instituta za jezik i dijalektologiju , u periodu od 1995.-1997, bavio se istraživanjem  i opisivanjem barskih narodnih govora i prikupljanjem leksičke i toponomastičke gradje. Dio tog materijala  predstavljen je i publikovan  u ,,Knjizi o Baru”prvoj cjelovitoj monografiji Bara, čiji je Mustafić  koautor, a koja je objavljena 2001. godine. Bavi se  književnom kritikom, publicistikom i, šire- jezikom, kulturom i istorijom. Autor je brojnih novinarskih reportaža, ogleda i  stručnih i i naučnih radova iz oblasti dijalektologije, folkloristike i etnografije.

Bio je dugogodišnji je saradnik Barskih novina u kojima je objavio na desetine reportaža i putopisa. Bio je pokretač časopisa za kulturu i umjetnost –,,Bars”. Takodje, autor je preko stotinu tekstova kritika, osvrta i recenzija u književnim časopisima, publikacijama i hrestomatijama. Bio je  saradnik na izradi Istorijskog leksikona Crne Gore. U periodu od 1999-2008. bio je zaposlen u Radio Baru, gdje je više od pet godina bio i glavni i odgovorni urednik. Pokretač je brojnih novih, modernih radijskih sadržaja i autor emisije ,,Otvoreni studio”, godinama jedne od najslušanijih i najaktulenijih emisija lokalnog javnog servisa. Dugogodišnji je dopisnik više dnevnih listova, regionalnih medija, kao  i Radija Interantena Bar koje su osnovali isljenici iz Bara,  nastanjeni u Čikagu (SAD).

Mustafić je prvi novinar iz Crne Gore koji je završio  jednogodišnju specijalizaciju za tv,radio i štampano novinarstvo u regionalnoj školi ,,Mediaplan”, koju je finansirala francuska Vlada,  sa regionalnim sjedištem u Sarajevu. Više godina je bio član redakcije časopisa ,,Almanah”, gdje se bavio književnom kritikom  i izučavanjem jezičkog i folklornog nasljeđa Bošnjaka-muslimana i ostalih naroda u Crnoj Gori. Jedan je od utemeljivača i dugodišnji predsjednik UO Foruma Bošnjaka Crne Gore, koji je okupljao najširi krug bošnjačkih intelektualaca u Crnoj Gori. Mustafić je osnivač Udruženja maslinara u Baru.   Jedan je od idejnih tvoraca i utemeljivača, sada i predsjednik UO manifestacije ,,Maslinijada-Stari Bar”, jedne od najvećih regionalnih smotri maslinara i izložbi  maslina i tradicionalnih poljoprivrednih proizvoda i kreator njenih kulturno-umjetničkih sadržaja, kojom se od 2002. godine, pod sloganom ,,Maslina je ime Bara”,  promoviše multikulturni ambijent barskog podneblja. Član je Bošnjačke stranke od osnivanja i njen  politički direktor od 2015.godine. U periodu od 2009-2012. godine bio je poslanik u Skupštini Crne Gore, šef poslaničkog kluba Bošnjačke stranke. Od 2012-2016.godine bio je potpredsjednik Skupštine Crne Gore, član više skupštinskih odbora, kao i zajedničkog Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje Parlamenta Crne Gore i Evropske unije.  Od 2017.godine, Mustafić obavlja funkciju direktora Zavoda za zapošljavanje Crne Gore. Član je Nacionalnog savjeta za obrazovanje Crne Gore. Mustafić je bio predsjednik Islamske zajednice u Baru, od 2003-2013.godine, u desetogodišnjem periodu izgradnje Islamskog kulturnog centra najvećeg objekta te vrste u državi. Trenutno je član Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori. Od osnivanja 2008. godine, Mustafić  je profesor Medrese u Podgorici, na predmetu Maternji (Crnogorski, srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost) Koautor je knjige ,,Tradicionalna barska kuhinja”, gdje na sveobuhvatan način, slikom i riječju predstavljeno kulinarsko, etnografsko i folklorno nasljedje Bara, kao i monografije ,,Knjga o Baru. ” Zapravo, Mustafićevo  dvodecenijsko  stvaralaštvo obilježilo je pregalaštvo na polju izučavanja, zaštite i prezentacije kulturne baštine, etnografije, folkloristike i dijalektologije, kao i posvećenost i ljubav prema maslinama i maslinarstvu, kao zaštitnom znaku barskog podneblja. Učesnik je mnogobrojnih humanih akcija i dobrovoljni davalac krvi.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


3 + 16 =