Crnogorsko-hrvatska kulturna saradnja: Književnik Pero Pavlović


U sklopu Crnogorsko-Hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam Pera Pavlovića.


Pero Pavlović rođen je 20. marta 1952. u Gracu kod Neuma. Pučku školu polazio je u rodnom mjestu i Hutovu, a gimnaziju u Metkoviću. Studirao je medicinsku biokemiju u Zagrebu gdje je diplomirao i magistrirao. Do sada je objavio 34 knjige pjesama. Velik dio pjesničkog opusa autor je posvetio ljekovitom bilju mediteranskog područja. Nitko još u književnosti nije duhom tako duboko zašao u svijet trava, njihova nazivlja, opisa i sanjarenja učinka  i nadahnuća, kako i koliko je to voljno učinio pjesnik Pavlović. Uz već znane postupke usavršio je niz vlastitih recepata za dobivanje raznih čajnih pripravaka, ulja, masti, melema, krema, tinktura, kupki i sl. Inače, Pavlović je neologistički bard u uvođenju novotvorenica u pjesnički izričaj. Pjesnik je uvršten u više pjesničkih antologija, domaćih i međunarodnih, u školsku lektiru i čitanke. Piše književne i likovne kritike, osvrte, prikaze, kulturološke i novinske članke. Pjesme su mu prevođene na desetak stranih jezika. Dobitnikom je više prestižnih književnih nagrada i priznanja.


KUTAK GRACA, SINJA HOTNJA MIRI

Modruljica, zvjezdica, nebeska latica. Bljesnula.
Ozarila dalj. Kapela, krasuljica bijela. Od Hotnja
do Graca slike resi zlatan ram. Križ te, na vratima
pučine, pomnjom kuša. Igra srce. Uzlet cviće duša.
Gospo naša lurdska, što bdiješ na Valu
Pred Tobom vidici prostiru krasotu
Akordi nebeski zvone Ti u slavu
Raduješ se pjevu, raduješ životu
Opjesmiš ljubavlju brda i doline
Svaki kutak Graca, sinja Hotnja mire
Pogled žarom stremi u modre visine
Snohvatica jata krila javki šire
Malahna kapela, krasuljica bijela
Skamenjeni dragulj na osami blista
Okrunjena zarjem u sanak bi htjela
Kad se na nas spusti jedna zraka raja
Oćutimo cjelov Marije i Krista
Prene nas iz sanja časak uzdisaja


ORAHOVI DO

Ruđeru Boškoviću posvećeno

S imenom začudna proviđenja
S prvom proslovljenom riječi
Niče nujna svjetlost
Bokori otajstvo mnogoznačja
I koracaji otprhli u dalek svijet u duši zvone
U tvom imenu
Grominjaju stoljeća
Istina se budi
Najbistrije misli uzdižu se sve do neba
Bistre tavna prapočela
Zmijuga hirovita ledna zelenkasta rijeka
Niz Popovo plavno
Njene sudbinske vode dotiču život i smrt
San i javu
I zamiču u legende zgode i priče
U tvom imenu raste Grad
Šumore dubrave
Priroda pjeva uzvišen himan svom Tvorcu
Tvojim imenom
Dragovita hrvatska zemljica cviće u znamen
U tvom imenu svijetli Europa
Diše probuđeno znanje
Odaje se blagost i dobrota
U tvom imenu sve je tako blizu
Sve je prožeto zrakom božanskog nadahnuća
U gesla i načela
Ruka je uskrisila mudrost i smisao
Razotkrila zagonetnu koprenu tajne
Svetost se orodila u plaminjanja i zrenja
Zrcaleć beskrajnu nisku čežnja i svanuća


PUT SOLI

Kraljici Katarini Kosača
Primićuri, ponosnici
Katun, svjetlac, poklisari
Zlatna slovca, viti svitci
Karavane i solari
Ston i Ošlje, sinje more
Tri brdašca, tri prodoli
Žukovice, eto zore
Hutovski se bijele dvori
Hutovo uz Bregutovo
Zaprevišje, Crvenica
Kasom brzim u Popovo
Gradinica i Toplica
Još dan hoda pa do Stoca
U zenitu sunce gori
Dašak, mašak blaga smorca
Čipka srebra, gruda soli
Ston i Ošlje, iskon diše
Humska zemlja tajne krije
Vrijeme zipke riječi njiše
Bosna javkom cviće rime


KRISTOV CVIJET

Jaglac, cecelj i erika
Bilbergija i ehmeja
Fikus, citrus, vodenika
Žeravac i kalateja
Anturijum, kamenika
Lijer i kaćun, divlje zelje
Gustiš šiblja, zelenika
Medarice, zlatne prelje
Mirišljiva gardenija
Kristov cvijetak, pasiflora
Fitonija, stapelija
Celosia, bujna flora
Kamelija, duša cvjetna
Jedarce je kras u travi
Abutilon, čežnja sjetna
Kordilina ljubav slavi


JEZIKOM BLAGOSTI KNJIGA
SLOVKA JAVKU

Jezikom blagosti knjiga slovka javku
U dosluhu prisnu riječca riječcu stiže
Izipkana ljubav zipka pjevnu bajku
Ruj ozarja trpka ljepotu užiže

———————————

Jezikom blagosti knjiga slovka javku
Izipkana ljubav zipka nježnu bajku
Od žara dražesti sva ćutila trepte
I na žalu srca nujan plamen gori
Latice i perca osinjeno svijetle
Ushitom otkrića pjesma mudrost slovi

———————————

Od žara dražesti rime zorno trepte
Latice i perca prosinjeno svijetle
Još o davnu čitkost spotiče se šutnja
Je li prhkoj misli ikad bilo tijesno
Il je tavne retke hvatala pomutnja
I u zamke kušnje opletala svjesno

———————————

Još o davnu čitkost okrhne se šutnja
Je li tavne retke tamnila pomutnja
Proćućenu času zar je svega dosta
Sve spomena vrijedno nadohvat je ruke
Čeka li to netko najdražega gosta
Da oresi srećom tihe slavoluke

———————————

Proćućenu času zar je pomnje dosta
Čeka li to netko nebeskoga gosta
Pod pepelom čežnje kriju li se boljke
Milost prosvjetljenja prožima li žiće
Truje li se razbor grozom teške psovke
Ili zraka mira svetošću procviće

———————————

Pod pepelom čežnje tinjaju li boljke
Kad će razbor osjat uspomene gorke
Jezikom umilnim knjiga slovka javku
Očililo slovce nisku milja niže
Izipkana ljubav zipka pjevnu bajku
I u oku snenu ljepotu užiže

———————————

Jezikom udivnim knjiga krili javku
Izipkana ljubav zipka zlatnu bajku


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


six + 13 =