Crnogorsko-hrvatska kulturna saradnja – Tito Bilopavlović


U sklopu crnogorsko-hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam Tita Bilopavlovića.


Priredio: Božidar Proročić


Tito Bilopavlović rođen je 7. siječnja 1940. u Novoj Gradiški. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1977. godine. Radio je kao urednik u Studentskom listu, tajnik za kulturu u Novoj Gradišci, kao tajnik Društva hrvatskih književnika, kolumnist tjednika Danas, urednik dječjeg lista SMIB, urednik u Školskoj knjizi. Vodio je Tribinu u Društvu hrvatskih književnika. Započeo je kao pjesnik zbirkama Pijesku već oplakanom (1967.), Vrt za prijatelje (1969.), Exodus (1971.) i Lov na uzvanike (!974.). Sklon je ludičkim elementima, urbanoj kolokvijalnosti i humornim detaljima. Kasnije se posvećuje prozi – između ostaloga, objavio je roman Ciao, slinavci (1977.) i novele Plavuša i atleta (1974.), Stid (1980.) i Škola za sjećanje (1982.) u kojima se bavi likovima iz urbane sredine. Neka djela mu je s hrvatskoga na poljski prevela književnica i prevoditeljica Lucja Danielewska i 1996. objavila u antologiji naslovljenoj Zywe Zradla.


XI

kobi
sačuvaj za nju darove
neka ne bude zamke kuda hodi
to lane taj bagremov cvijet
taj odjek poljupca taj svibanj u srcu
ta kovrčica koja nestaje u zelenilu
strah meni
njojzi pijevan vidik
maglinu meni
njojzi blagi niz danâ
kobi
sačuvaj za nju darove
prijatelje putovanje šumski vrutak
svježe misli smjelu ljubav
sve njojzi
tihom danu u kolijevci
a meni drenov štap i tvrdu cestu
tvrdu cestu i drenov štap


MALI EGIPATSKI PISAR

Iz trbuha rezidencije taj vid je
u svemir šiknuo: kakva pustoš budućnosti!
Nigdje čvrste vjere! Znak esencije gdje je?
Vere se zadah smrti uz šuplji dvor,
prazni prostor ispisuje ruka.
– Kamo gleda pisar? – to se pita
pretili faraon. – Zar on može vidjeti dalje
od božanskog oka, od dometa strijele?!
taj izdanak nilskog blata,
milošću mojom u halje od zlata odjeven! –
Sin bunca naređenje
(na kamenoj ploči koči se njegov znak):

Pisar je smijenjen, na gradnju piramida
poslan! – Al’ on je već nepomičan i kàmen.
Na zapadu rumen stida. Carstvo prekriva mrak.
Louvre, 2. travnja 1971.


DJEVOJČICI ZA ROĐENDAN

Tekar kad pogledam dunju
koju sam zasadio
prije ne znam koliko godina,
vidim da više nisi dijete.
Raširila je grane, ta dunja,
rekao bih: dodiruje beskraj.
Njezina plemenita krošnja
natkriljuje već mnoge stvari.
I njezini lijepi cvjetovi
ljube se s cvjetovima drugih dunja.
Bit će jedrih i zlatnih plodova
osutih finim dlačicama.
Kad pogledam dunju, Bože moj,
ne žalim što je toliko godina
minulo kao tren.


JUTARNJI ESPRESSO

Espresso molim, kraći, talog noći,
znak jutra sred probavnog trakta,
i novine s momkom koji je meso ljubavnice
raščetvorio bez takta, neuljudno.
Pijana noćnica izvlači se iz WC-a
kao glista. Blista hausbrandt-izum.
Gumeni um kreće na posao umotavši
sandwich u revolucionarni akt.
Blazirano lice djevojčice
kao maxfactorartefact
s kriptom skripte ispod ruke.
Sred buke peder liže sladoled.
Zri Zrinjevac, Stenjevac stenje.
Na Sv. Duhu, s rakom u trbuhu,
Bogu se penje moj prijatelj,
jedan još uvijek nepoznat čovjek.


MOJ DRUG MRAV

Eto tako ležim, buljim u nebesa, uz mrava,
jedinog koji se umorio iz čitavog carstva,
legao na leđa, prednjim nogama domahuje svemiru.
Lišio se svakog značaja, naprosto pjeva.
A možda se očekivala njegova riječ u presudnu
trenu?
Umoran je, ne zanimaju ga veliki trenuci.
Ej, moglo bi ga glave doći (čisto ljudski, logično),
nemuštog pjevača što udove pruža svemiru,
prema svekolikom miru, prema uviru.
Luda mravlja dobričina! A samo jedna riječ
i bio bi spašen, bio bi slobodan da radi
za dobro organiziran mravinjak, za najmudrijeg,
i bio bi slobodan hoditi od strva do strva,
baviti se lijepim umjetnostima mravljim.
Ts, ts, ts, što li će biti s mravom, to me muči,
toliko sam mu postao drug, ja koji inače izbjegavam
prebrza drugarstva.


Foto: YouTube

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


seventeen − sixteen =