Crnogorsko-hrvatska kulturna saradnja – Tomislav Milohanić (Slavić)


U sklopu crnogorsko-hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam Tomislava Milohanića (Slavića).


Priredio: Božidar Proročić


Tomislav Milohanić, prozaik, pjesnik, putopisac, scenarist (Poreč, rođen 1956. u Rapavelu, sadašnja općina Višnjan) piše poeziju i prozu na čakavštini i standardu hrvatskog književnog jezika. Do sada objavio: knjige pjesama – Briskvin cvit iz bukalete, Kantunali, Glavnja vognja, Cvjetni ožiljak duše, Ti si jedna nedopjevana pjesma, Da se oganj ne ugasi /Per crucem ad lucem/, P.S. Dodir svjetlosti, Ud kaštela do vruje / Od dvorca do vrutka / Dal castello alla fonte (sonetni vijenac), Frkalas; knjige priča i pripovije- daka – Karagujov pir, Deštini i znamenja, Badavca, Horugva nam ćuhta, Gremo mi puntari, Žluk besid, Satkan od zemlje i svjetla, Cvjetne strane Galileje / Stazositnice & Iskrice/( književni putopisi), Istarske priče i pjesme – Deštini i znamenja izbor iz djela, lektira, tri izdanja). Izvedeno djelo: drama Valigaštar. Od 1998. u lektiri za osmi razred osnovne škole. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Zastupljen u zbirkama, panoramama i antologijama. Pokretač književnog susreta “Badavca”. Više je njegovih pjesama uglazbljeno. Prevođen na strane jezike. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.


DODIR UNUTARNJEG I VANJSKOG SVJETLA

U ravnovjesju
unutarnjeg i vanjskog svjetla
oranice postaju čežnje
livade snovi
a proplanci začaranost
Preplitanjem
bljeska nutrine
i sunca nad maglama
uranjam u srh prohujalih dana
zakoračivši u sutra
Rasprostranjen istodobno
ozarenoj intimi
i ruju praskozorja
pronalazim otiske svoje u drugima
rasplinjujući se do zaborava


PORUKA U KAMENU

Nečija znatiželjna ruka
ili zamah nestašnog vjetra
otkine traku ponad uklesanog tihog zvuka –
www.slikar taj i taj
Još živ k sebi zove prekogrobno
na susret preko crte
u virtualnu mrežu sveprisutnu
gdje njegove se čežnje vrte
Od kamena i od zemlje
grobnica je budućega
ovim svijetom još hodajućeg buntovnika
nedostaje životni alfa i omega
i oproštajna portret-slika
U kamenu uklesana mudrost Heraklita:
“Put na gore
i put prema dolje
je jedan i isti”
Na sljemenu brda
za života najljepši bijehu mu vidokruzi
a sad ukotvljena humak-lađa
usmjerena k nebeskoj modroj suzi


SVEMIRSKO NAZDRAVLJANJE

danas
točno u podne
komet Lovejoy sentimentalni mekušac
ima potrebu da se opet mazi
natočio je u zlatni pehar
pijanim letom pretočeni pjenušac
i nazdravio Mliječnoj stazi
Carpe diem, baby


KLEPSIDRA LJUBAVI

Čežnja u venama pokreće klepsidru ljubavi
točno pogađa trenutak
prevršenja čaše
okretanja
i suhoće pijeska
One dvije naranče
što ti majka daše
dva pogleda bliza
i poljupca vruća iz iskonskog niza
daju mi lakoću oblaka i ptice
opijenost pjene
i želju da tijelo opustim
po travi kad zabruje srca žice
a pogled bude kao nebo dubok
dalek do modrine
razliven po svemu i bez ruba glatka
pa da nosim sebe kao pčela pelud
ili ptica vlati
da novo gnijezdo od ljepote satka
Hvala nebesima za čašu žudnje
i trenutak pravi
da osjeti kada treba okrenuti
klepsidru ljubavi


NE TRUNE VRIJEME U OČIMA ZVIJEZDA

Velika kola mali voz
veliki medvjed okreče vidokrug
u spirali
Ne trune vrijeme u očima zvijezda
Svi zalasci i izlasci
od istog su tkanja tkani
Neugasli tračak kroz tminu
pomiluje zapis u kamenu
on je i trotočjei dvotočka
i zarez uvijen do upitnika
ali nikada samo točka
Gole grane skelet uskličnika
Pod noktima iskra priprema
odbljesak proljeća
i zov kore u pupovlju
Ponekad je tako lako prepustiti se
zagrljaju pripadanja
sjevernjači pahuljama kolobarima
na istoj razdaljini od sebe samoga


TRAŽEĆI RAZLOG ZA PJESMU

u auri oko srca
uporno (i strpljivo) razlog tražim
za pjesmu i pjevanje
krhotine i iverje posvuda
hladno
svijetleće
kotrljajuće
od kojih će svitanje cvijeta?
od kojih će cvjetanje svitanja?
misli su trzalice
na strunama vjetra
tražim li uzalud razloge za stih romanse?
putanja dana zaljubljena je
u rujne rubove
ponovno nađenoga krajolika
mozaično sam rascjepkan
nezadovoljnik razgrtanja velova duše
zavičaj je čežnja za uzdisajem
nedopjevano crtovlje nota
koje nota bene
kljucaju ptice zatravljene zaboravom
traženja razloga za cvrkut.


Foto: istrapedia.hr

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


17 − six =