Dr Goran Sekulović – Rat za „Prosvjetni rad” i crnogorski Identitet – kulturocid anticrnogorstva


Poštovani pośetioci, objavljujemo knjigu dr Gorana Sekulovića “Ostavština za budućnost – Rat za „Prosvjetni rad” i crnogorski Identitet – kulturocid anticrnogorstva”, koja je izašla 2019. godine u izdanju Crnogorskog kulturnog foruma sa cetinja. Povod za publikovanje knjige je 70-godišnjica „Prosvjetnog rada”, 130-godišnjica „Prosvjete” i 180-godišnjica „Grlice”.

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.


Dr GORAN SEKULOVIĆ rođen je 1958. g. u Titogradu. Završio Filozofski fakultet u Nikšiću (flozofja i sociologija), poslijediplomske studije iz flozofje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, magistrirao iz flozofje na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, doktorirao iz pravnih i političkih nauka na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Podgorici. Interdisciplinarni teoretičar društva, flozof, politikolog, književnik, publicista, esejističar. Objavio je četrdesetak knjiga iz svih ovih oblasti, oko sto naučnih radova i preko dvjesta priloga raznovrsnog stvaralačkog karaktera. Kao urednik za izdavačku djelatnost u NJP „Pobjeda” i predsjednik „DOB”-a („Društva za očuvanje crnogorske duhovne baštine”), potpisao je više od pedeset izdanja. Višegodišnji je novinar, urednik, komentator i kolumnista u dnevnom listu „Pobjeda”. Učestvovao je na brojnim naučnim skupovima. Najznačajnije knjige i rasprave: „Crnogorski identitet” (na crnogorskom i engleskom), „Njegoš naš nasušni”, „NATO i EU: Crna Gora, Istok i (li) Zapad”, „Razum i um — Od Platona do Kanta”, „Marks nije marksista (Ili: Kako je Marks izgubio titulu koju nikada nije osvojio?)”, „Draž falsifkata”, „Obzorja humanuma”, „Istine i prividi”, „Od Demokratskog foruma do višestranačke Vlade (Demokratija i populizam u crnogorskoj tranziciji)”, „Od Višestranačke do suverene Vlade (Crna Gora na razmeđu milenijuma)”, „Plamenčevo shvatanje političke teorije: Ideja praktične flozofje”, „Plamenčevo shvatanje Marksovog pojma politike i političke teorije marksizma”, „Džon Plamenac – britanski empirizam oplemenjen romantičnom vizijom ljudske nevolje”, „Etnička vremena: Zašto je sporan pojam manjina? — Oči u oči sa etnicitetom u novom ključu”, „Multikulturalizam kao podsticaj toleranciji: ‘Ustavna država’ garant dijaloga”, „Globalizacija i nacionalna država: Redizajniranje suverenosti”, „Budući razvoj demokratije u svijetu: Sloboda kao socijalna sposobnost”, ‘Demokratski odnosi i demokratsko društvo: (Politička) sloboda — temelj ljudskih prava”, „Marks i koncept globalizacije”…


IZ PREDGOVORA

“… Proslavio je list 2014. godine u Gimnaziji „Slobodan Škerović” u Podgorici u prisustvu predstavnika svih najodgovornijih državnih institucija i diplomatskog kora 65 godina, ali nije imao prilike da proslavi 70 godina, jer je krajem 2016. godine ukinut kao redovni mjesečni štampani medij i javno glasilo. Ove, 2019. godine, dakle, „PROSVJETNI RAD” „slavi” 70 godina postojanja. Ovo je prilog tom izuzetnom jubileju, jer je istina najljepši dragulj svake krune.

Ali, umjesto slavlja i jubileja, umjesto ponosa, mi danas „slavimo” „poduhvat” ukinuća „PROSVJETNOG RADA”, „slavimo” sramnu, anticrnogorsku, antiprosvjetnu, antidržavnu, anticivilizacijsku i kulturocidnu/suicidnu odluku crnogorskih državnih prosvjetnih ustanova i crnogorskih državnih prosvjetnih organa o nestanku lista sa sedam decenija dugom tradicijom i istorijom javnog publikovanja. Kako reče čitalac koji je komentarisao jedno od medijskih reagovanja na tu neznavenu i čudovišnu odluku: „Pamtiće se to”. A da će tako biti, potvrđuju i riječi čuvara na jednom od parkinga u Podgorici koji me je prepoznao i samo dodao: „NEKAD BJEŠE ’PROSVJETNI RAD’…”, objasnivši da su mu roditelji bili prosvjetni radnici i da se tako višedecenijski srodio sa listom.
I baš za taj segment višedecenijskog srođivanja prosvjetnih radnika i njihovih ukućana sa listom „PROSVJETNI RAD”, vezan je i ovaj detalj koji tako mnogo kazuje, toplo, suštinski i nenametljivo, o duboko ljudskom, vrijednosnom i životnom karakteru i značaju njihovog i našeg lista: ukinućem lista krajem 2016. g. onemogućeno je bilo objavljivanje In memoriama (u inače redovnoj istoimenoj rubrici) povodom smrti jednog prosvjetnog radnika, o čemu govori sljedeći dopis pristigao tada u našu redakciju od strane Miomira-Mija Radovića iz Zavoda za školstvo: „Za list o prosvjetnom radniku TUFIKU SIJARIĆU: Poštovani, šaljem Vam sjećanje na jednog divnog prosvjetnog radnika koji je primao penziju 8–9 mjeseci”.

Poštovani čitaoci, predmet i materija kojom se bavi ova knjiga ima svoju predistoriju. Od kada je list, tj. dotadašnja Novinsko-izdavačka ustanova (NIU) „Prosvjetni rad” kao javna, državna institucija sa svojim nezavisnim i samostalnim organom upravljanja (Upravni odbor), izgubila svojstvo pravnog lica 2012. g. i pripojena Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva (ZUNS-u), počeo je i vrlo se ubrzo i ustostručio hod po mukama ovog 70-godišnjeg glasila crnogorskih prosvjetnih, naučnih i kulturnih radnika. Na kraju godine u kojoj smo u našoj zemlji slavili desetogodišnjicu obnove nezavisnosti i hiljadu godina državnosti, ukinuto je redovno izlaženje lista „Prosvjetni rad”. Upravni odbor ZUNS-a donio je odluku da se broj publikovanja za godinu smanji na 2–4 broja, što je bio uvod u polako ali sigurno gašenje i ukinuće lista. U pravoj kafkijanskoj atmosferi sve se radilo od strane dijela uprave ZUNS-a protiv lista zbog njegove dosljedne crnogorske orijentacije.

Koliko je sve to bilo uzelo maha, pokazuje i to da su nam bili ukinuli čak i službene primjerke dnevnih novina koje smo dok smo bili samostalno pravno lice decenijama dobijali zbog, naravno, obavljanja redovnog posla. Prethodno, prije nego što su nam ukinuli listove, jedno vrijeme smo ih primali tek pošto bi ih svi zaposleni u Zavodu iščitali, kojima inače oni za posao ne trebaju, za razliku od nas u listu. Još jedan drastičan i vrlo reljefan primjer. Jedan broj lista ’Prosvjetni rad” u 2016. g. u Zavodu nijesu dugo (više mjeseci) željeli da štampaju, jer su u njemu bile objavljene čestitke povodom 67. g. lista od strane mr Željka Rutovića, direktora Direktorata za medije Ministarstva kulture i dr Derviša Belog Selhanovića, direktora Centra za kulture manjinskih naroda, a bio je spremljen za objavljivanje i moj urednički tekst povodom tog jubileja u kome sam otvoreno rekao da je dinamika izlaženja lista od 2–4 broja godišnje, kako se planiralo u Zavodu, put u postepeno ali sigurno gašenje lista. Cenzori su i ovog puta htjeli da onemoguće slobodnu i odgovornu, pravu i istinitu riječ koja je progovorila o njihovoj neodgovornosti i nesposobnosti da na valjan i plodotvoran način realizuju jedan veliki društveni zadatak koji im je država povjerila. Ipak, po crnogorski i Njegoševski nijesmo se dali i bilo je „Neka bude što biti ne može”, „Neka bude borba neprestana” i – broj je objavljen! A u njemu (zbog dugog odbijanja da štampaju list, tj. zbog kašnjenja od strane Zavoda – u četvorobroju!?) osim čestitki i mog teksta povodom jubileja lista, objavljen je i moj prilog kao odgovornog urednika povodom u međuvremenu održanog obilježavanja velikog istorijskog, državnog, nacionalnog, kulturnog i civilizacijskog crnogorskog praznika – Decenije obnove nezavisnosti i hiljadu godina državnosti…”

KOMPLETAN SADRŽAJ KNJIGE MOŽETE VIĐETI
AKO KLIKNITE NA NASLOVNU STRANU






Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


four × four =