Dragoljub Dragan Šarović – Kako prevazići destruktivne podjele u Crnoj Gori? – drugi dio


mr dipl. ing. Dragoljub Dragan Šarović


Ovaj članak je nastavak rada na istu temu, koji je ranije objavljen na www.montenegrina.net, i jednim dijelom se zasniva na učenju američkog profesora Dr Ichak Kalderon Adizes-a, jednog od vodećih svjetskih filozofa i gurua menadžmenta organizacijama, uključujući i državu.

Na pitanje načina rješavanja aktuelnih problema u Crnoj Gori, zvaničnici i intelektualci EU i SAD gotovo horski odgovaraju: Nužan je dijalog svih zainteresovanih strana. Na prvi pogled, rješenje je jednostavno.  Međutim, suštinski ono je veoma kompleksno. Zašto? Da bi dijalog o bilo čemu bio moguć, nije dovoljno samo sjesti za sto i razgovarati, već je nužno uspostaviti odgovarajuću kulturu dijaloga. To znači da se dijalog mora odvijati u atmosferi međusobnog poštovanja, ali i sumnji. Iako ovo zvuči paradoksalno, jedino u dinamičkoj igri, na ivici haosa, između poštovanja i sumnje, dijalog može dati očekivani rezultat. Filozof Imanuel Kant je rekao da poštovati drugoga znači priznati mu pravo da misli, govori i ponaša se različito od nas. Poštovanje nije jednako lijepo ponašanje, jer to što se neko prema vama uljudno ponaša (kaže vam: Dobar dan, Kako ste? Fino izgledate), ne znači da vas poštuje, već da je lijepo vaspitan.

Zašto je važno dati sagovorniku pravo da misli različito? Zato što iz različitog mišljenja učimo. Drugim riječima, ne možemo učiti od ljudi koji se praktično u svemu važnom slažu sa nama. Na taj način, oni samo dodatno potvrđuju naše mišljnje, koje može biti i pogrešno. Kad vas neka osoba koja se ne slaže sa vama pobijedi argumentima, ne ljutite se, već obratite pažnju i razmislite. Shvatićete da ste nešto naučili. Budite zahvalni sagovorniku koji je, iako vas je nervirao, možda spriječio da donošenjem loših odluka nenamjerno prouzrokujete krizu.

Jedan od najvažnijih načina učenja je kroz upoređivanje. Mi učimo o našoj ekonomiji, kulturi, nauci, obrazovanju, menadžmentu itd., upoređujući se sa boljima od sebe. Iz tog procesa dobijamo nove informacije i nove uvide u stare probleme, što znači da je on sinergijski. Kad poštujemo sagovornika sa kojim se ne slažemo, mi otvaramo sopstveni um za drugačije mišljenje i tako dobijamo novu vrijednost. Takođe, komunikacija sa osobom koju ne poštujemo, ili koja nas ne poštuje, ne donosi novu vrijednost, jer je naš um zatvoren za različitost. Jednostavnije rečeno, pokazivati poštovanje prema sagovorniku znači izraziti spremnost da učimo od njega. Jedino tako pokazujemo da ga cijenimo.

Moramo biti svjesni da u procesu učenja veoma važnu ulogu imaju interesi. Različiti ljudi imaju različite interese (moje želje nijesu jednake tvojim željama, moj interes nije isti kao tvoj). Dakle, uvijek postoji sukob interesa, odnosno uvijek postoji  potencjalni konflikt. Sukob interesa utiče na donošenje odluka na način što opstruira novu vrijednost, koja se dobija iz neslaganja i razlika. Prema tome, tokom komunikacije sagovornici se moraju međusobno poštovati, odnosno moraju se potruditi da bi shvatili šta mogu naučiti iz neslaganja sa drugom stranom.

Prethodno je rečeno da osim poštovanja, kultura dijaloga podrazumijeva i sumnju. To znači da moramo biti načisto sa onim što pokreće različito mišljenje duge strane: potreba za novim saznanjem i rasuđivanjem ili lični interes? Ako osnovano sumnjamo da sagovornika pokreće isključivo lični interes, onda je ono što on govori za nas praktično nebitno. Tada dijalog postaje razgovor gluvih. Mrtav je, jer je naš um blokiran za različito. Gdje je rješenje? U traženju zajedničkog interesa i istinskom radu na njegovom ostvarenju. Pri tome, zajednički interes ne ukida lični interes, već ga stavlja u kontekst opšteg dobra. To znači da zajednički interes ne ide umjesto ličnog, već prije njega. U skladu sa tim, učenje iz različitog mišljenja vodiće kvalitetnijem odlučivanju, samo onda kad se komunikacija između zainteresovanih strana zasniva na zajedničkom interesu. 

U slučaju Crne Gore, zajednički interes se zasniva na vrijednostima nezavisne, građanske, slobodne, pravne i sekularne države. Kultura dijaloga, uspostavljena na poštovanju i sumnji, omogućava maksimalno insistiranje na ovim civilizacijskim vrijednostima. Na taj način, uticaj onih koji tiho opstruiraju ili otvoreno ne prihvataju takav dijalog iz ličnih, partijskih i/ili tuđih interesa, vremenom bi postao minoran. Navedene vrijednosti predstavljaju temelj na kome je moguć uspješan dijalog različitih zainteresovanih strana, u vezi sa pitanjima od zajedničkog interesa. Uspješan u smislu stvaranja nove vrijednosti, koja nastaje kroz dinamičku igru između poštovanja i sumnje. Terminima nauke rečeno-teorija haosa i kompleksnosti-radi se o plesu na ivici haosa, gdje kreativnost i inovativnost pojedinca imaju najveći potencijal da se ispolje u maksimalno mogućoj mjeri.

Podgorica, 08.novembar 2021.                                                      

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


fourteen − thirteen =