Galerija Josip Bepo Benković – Izložba slika akademske slikarke Milijane Vujović

 

 

U četvrtak, 05. oktobra 2017. godine, u 20h, u galeriji Josip Bepo Benković u Herceg Novom, otvara s izložba slika akademske slikarke  Milijane Vujović.

O IZLOŽBI:

Izloženi radovi su rađeni u tehnici ulje i akvarel a pripadaju ciklusu “Rascjepi duše”. Za ovaj ciklus autorka kaže da ga je započela prije pet godina i da ga još uvjek istražuje.

“Slike su inspirisane kamenim predjelima s posebnim osvrtom na teksturu kamena, njegov kolorit, odnos svijetlo-tamno… U poslednje vrijeme se okrećem vise akvarelu kao posebnoj likovnoj kategoriji.

Kamen doživljavam kao dio univerzuma i dio sopstvenog bića, i sa njim stvaram svoj umjetnički identitet na likovnoj sceni.

Većinu radova čine formati 120x80cm, 100x60cm, i ostalo su akvareli formata 36x26cm, 45x61cm…”, kazala je Milijana Vujović. 

O AUTORKI:

Milijana Vujović rođena je u Podgorici 14.3.1973. Završila je srednju školu u Gimnaziji, smjer dizajna.

Akademiju likovnih umjetnosti završila na Cetinju 1996. godine u klasi profesora Smaila Karaila, odsjek slikarstvo. Član je ULUCG od 1997. godine.

Samostalne izložbe:

– 1997. Galerija „Most“ Podgorica

– 2008. Moderna galerija Budva

– 2008. Galerija „Buća“ Tivat

– 2009. Gradska galerija Kotor

– 2010. Spa galerija Igalo

– 2010. „Vitomir Srbljanović“ Pljevlja

– 2010. Kanon Luzern Švajcarska

– 2011. Galerija ULUCG Podgorica

 -2012. Hotel „Queen of Montenegro“ Bečići

– 2012. Sarajevski kulturni centar Sarajevo

– 2013. Veliki salon KCNS, Novi Sad

– 2014. Galerija Fort, Montoban, Francuska

– 2015. Porto Montenegro Tivat

– 2016. Blues bar Podgorica

– 2016. Galerija „Buća“ Tivat

 

Grupne izložbe:

– ULUCG, tradicionalna godišnja izložba

– Decembarski likovni salon, Podgorica

– Umjetnici zavičaju, Danilovgrad

– Moderna galerija, Budva

– Velimir Leković, Bar

– ELENAART, Budva    

– Bijenale minijature, Majdanpek, Srbija

O STVARALAŠTVU:

U kontekstu estetskih vrijednosti savremene crnogorske likovne scene izdvajaju se umjetnici koji su poput svojih prethodnika, čije je slikarstvo posvećeno misteriji genius loci, antejski povezani sa fenomenom crnogorskog pejzaža. Međutim, ovdje nije riječ o mimetičkoj fiksaciji realnosti već o podsvjesnoj i imaginativnoj korespondenciji sa metafizičkim, irealnim i apstraktnim, koje umjetnici nalaze u definisanju atmosfere, prostora kao i u energetskim svojstvima materije. Ovim danas rijetkim likovnim poslenicima pripada i slikarka Milijana Vujović.

Likovno obrazovanje koje je stekla na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi profesora Smaila Karaila utemeljeno na studioznom proučavanju fenomenološkog sloja slikarskog djela: boje, forme, crteža, svjetlosti, kompozicije, atmosfere…, i prirode koja uspostavlja most između duhovnog i materijalnog predstavljalo je osnov iz kojeg je razvila osobenosti svog likovnog izraza. Ona kao da se vodila Leonardovom mišlju da priroda počinje od rezona, a završava u iskustvu, a naš je posao obrnut, to jest, da počnemo od iskustva i da istražujemo rezon.

Iz ovih paradigimi možemo pretpostaviti primarne karakteristike stvaralačke fizionomije Milijane Vujović koja se tako jasno ogleda u njenim slikama izloženim u Umjetničkom paviljonu.

Na ovim radovima motiv je jedan – crnogorski kamen kao usamljeni krajputaš, dio brdskih masiva, okupan vodom, užaren od sunca, obasjan svjetlošću, otežao od vlage i kiša. Besplodan ili sa rijetkim biljnim izdancima podsjeća na vrijeme prapočetaka kada je priroda rađajući se iz nesavršenstva kao vrhunski vajar oblikovala, klesala, dubila i oživljavala  nesavršene forme neorganske materije.

Tako i Milijana u svom djelu interveniše na isječku prirode koji predstavlja u svoj njegovoj raznolikosti i posebnosti. Međutim, ne treba zanemariti činjenicu da slikarevo oko nije objektiv kamere nego oko duha. Pogled okrenut ka sebi podjednako je važan kao onaj okrenut spoljašnjem svijetu, zato umjetnik istovremeno subjektivizuje i konkretizuje svoju ideju stvarajući djelo koje je istovremeno i realnost i san.

Kamene forme ili hladni okamenjeni pejzaži, kojima samo škrto rastinje ili voda udahnjuju život, smješteni u jasno definisanom prirodnom miljeu, upućuju nas na traženje njenih likovnih zakonitosti u postulatima realnog slikarstva. Međutim, slobodne kolorističke intervencije, atmosfera definisana svjetlosnim senzacijama, kao i eterični međuprostori, daju ovim slikama metafizičku dimenziju, koja nije ništa drugo nego epifenomen prirodnih pojava.

Izborom forme i njenog tretiranja, očigledno je da umjetnica plastične vrijednosti postiže sintetičkom metodom. Ona pažljivo islikava neravnine, pukotine, ispupčenja, brazde kamena povezujući površinske erozije sa pulsacijama unutrašnjih energetskih kretanja, ili ga svodi na masu koja strukturom površine, a ne strukturom materije opservira njegova primarna svojstva.

Milijana nekada omekšava obrise, pri čemu oblik gubi jasnoću, ali nikada ne prelazi granice asocijativnog. Zapravo, ovo slikarstvo koje počiva na poetizaciji lirskih osjećanja kod nje ne prerasta u fenomen nezavisne likovne stvarnosti.

U njenom djelu kvalitet svjetlosti poistovjećen je sa kvalitetom kolorita. Boja koja definiše forme harmoničnim orkestracijama plavičastih, sivih, crvenih ili mrkih tonova, i svijetlom razlivene žute i roze koje kao koprena zamagljuju formu i prekrivaju nebo, predstavlja onu tananu nit koja slikarstvo čini entitetom paralelnim sa prirodom.

Kolorit akvarelske prozračnosti, bojeni akcenti koji stvaraju fine vibracije    površine i optičke senzacije iskričave bjeline ukazuju na Milijaninu opčinjenost mediteranskom svjetlošću i bojom.

Na novijim radovima umjetnica pojačava grafizam i koristi driping metode što je rezultiralo promjenama unutar morfologije djela.

Kompozicije uravnotežene i disciplinovane, ispunjene kontempaltivnim mirom definisane su jasnom modelacijom, prostudiranim rasporedom plastičnih elementa i vidnim poljem koje realizuje planovima ili hermetizovanim, zatvorenim prostorom. Na svima dominira kamen kao primordijalna forma koja emanira vitalističku snagu vremenog i bezvremenog trajanja.

Ovom izložbom Milijana Vujović potvrdila je svoje stvaralačko sazrijevanje koje se ispoljava u slobodnijem razvijanju ideja i atributa slikarskog izraza koji su još uvijek snažno obojeni pozitivnom energijom njenog iskrenog lirskog, poetskog i perceptivnog prosedea.

                                                                                         Ljiljana Zeković,
 istoričar umjetnosti

Cetinje, decembar 2011.

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


ten + eight =