Goran Sekulović – Sto godina ukinuća Crnogorske pravoslavne crkve


Poštovani pośetioci, objavljujemo knjigu dr Gorana Sekulovića “Sto godina ukinuća Crnogorske pravoslavne crkve”, koja je izašla povodom deset decenija od donošenja odluke regenta-kralja države Srba, Hrvata i Slovenaca-(SHS) Aleksandra Karađorđevića o ukidanju autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve (CPC).

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.


Dr GORAN SEKULOVIĆ rođen je 1958. g. u Titogradu. Završio Filozofski fakultet u Nikšiću (flozofja i sociologija), poslijediplomske studije iz flozofje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, magistrirao iz flozofje na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, doktorirao iz pravnih i političkih nauka na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Podgorici. Interdisciplinarni teoretičar društva, flozof, politikolog, književnik, publicista, esejističar. Objavio je četrdesetak knjiga iz svih ovih oblasti, oko sto naučnih radova i preko dvjesta priloga raznovrsnog stvaralačkog karaktera. Kao urednik za izdavačku djelatnost u NJP „Pobjeda” i predsjednik „DOB”-a („Društva za očuvanje crnogorske duhovne baštine”), potpisao je više od pedeset izdanja. Višegodišnji je novinar, urednik, komentator i kolumnista u dnevnom listu „Pobjeda”. Učestvovao je na brojnim naučnim skupovima. Najznačajnije knjige i rasprave: „Crnogorski identitet” (na crnogorskom i engleskom), „Njegoš naš nasušni”, „NATO i EU: Crna Gora, Istok i (li) Zapad”, „Razum i um — Od Platona do Kanta”, „Marks nije marksista (Ili: Kako je Marks izgubio titulu koju nikada nije osvojio?)”, „Draž falsifkata”, „Obzorja humanuma”, „Istine i prividi”, „Od Demokratskog foruma do višestranačke Vlade (Demokratija i populizam u crnogorskoj tranziciji)”, „Od Višestranačke do suverene Vlade (Crna Gora na razmeđu milenijuma)”, „Plamenčevo shvatanje političke teorije: Ideja praktične flozofje”, „Plamenčevo shvatanje Marksovog pojma politike i političke teorije marksizma”, „Džon Plamenac – britanski empirizam oplemenjen romantičnom vizijom ljudske nevolje”, „Etnička vremena: Zašto je sporan pojam manjina? — Oči u oči sa etnicitetom u novom ključu”, „Multikulturalizam kao podsticaj toleranciji: ‘Ustavna država’ garant dijaloga”, „Globalizacija i nacionalna država: Redizajniranje suverenosti”, „Budući razvoj demokratije u svijetu: Sloboda kao socijalna sposobnost”, ‘Demokratski odnosi i demokratsko društvo: (Politička) sloboda — temelj ljudskih prava”, „Marks i koncept globalizacije”…


Uvod

Ove godine se navršava deset decenija od donošenja odluke regenta-kralja države Srba, Hrvata i Slovenaca-(SHS) Aleksandra Karađorđevića o ukidanju autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) i osam decenija od objavljivanja rasprave Crna Gora u jugoslavenskoj federaciji (Ekonomist, Zagreb, 1940.) jednog od najpoznatijih evropskih pravnika svog doba i najslavnijih srpskih i jugoslovenskih pravnika svih vremena – sa, na prostorima Zapadnog Balkana, izuzetno rijetkim, visokim međunarodnim renomeom – srpskog akademika prof. dr Živojina Perića. Iako su naizgled ova dva događaja sasvim raznorodnog karaktera, ona su sa stanovišta analize i osvjetljavanja vitalnih interesa suverene crnogorske države, njenog međunarodnog položaja i ljudskih prava njenih građana, suštinski korespondentna i najdublje istorijski povezana. Perić kritički analizira zaključke tzv. „Podgoričke velike narodne skupštine” koje su direktno poslužile regentu-kralju Aleksandru za odluku o ukidanju autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) i njenom utapanju u Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC). Akademik prof. dr Branko Pavićević piše da je „ovaj veliki učenjak dao sažet do maksimalne lapidarnosti socio-istorijski, socio-politički i pravno-sociološki sud o događaju što je ostavio teške ožiljke na duši jugoslovenskih naroda, crnogorskog posebno”.

Aleksandar Karađorđević, tada srpski regent a kasnije kralj, nelegalnim i nelegitimnim aktom – na osnovu nelegalne i nelegitimne tzv. Podgoričke skupštine, ali i nelegalne i nelegitimne śednice Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve – ukinuo je autokefalnu Crnogorsku (pravoslavnu) crkvu. Svi ovi slučajevi poznati su u pravnoj nauci kao vrsta pravnog akta inexistant (akt koji ne postoji). Demokratskom i referendumskom obnovom crnogorske državnosti u maju 2006. godine faktički je ukinuta odluka tzv. „Podgoričke velike narodne skupštine” od 13. novembra 1918. g. o „ujedinjenju” sa kraljevinom Srbijom. Ipak, radi legalnosti i legitimnosti, Skupština Crne Gore je 2018.g. posebnom Rezolucijom konstatovala poništenje nelegalne i nelegitimne podgoričke Skupštine i njenih „odluka” iz 1918. god., kako je to u svojoj raspravi naučno dokazao i apodiktički utvrdio akademik Perić. Ovo je bilo nužno uraditi iz više razloga, a posebno iz razloga što je to bila osnova, odnosno uzrok, faktor i sila čije su odluke i posljedice dovele do nelegalnog i nelegitimnog akta Svetog sinoda Crnogorske pravoslavne crkve o samoukinuću, a potom isto takvog akta regenta Aleksandra o ukidanju autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. Skupština Crne Gore na prijedlog Vlade Crne Gore, dužna je da poništi i dekret regenta Aleksandra, jer ga je potpisao suveren države SHS (tadašnje Jugoslavije), dakle, ne duhovno, već svjetovno lice, što znači da potpada pod njenu jurisdikciju, čime se ne dovodi u pitanje ili pak povređuje savremena ustavna odredba o odvojenosti crkve i države. Akt o ukidanju autokefalne Crnogorske crkve nije baziran na Ustavu Kraljevine Crne Gore, Ustavu Sv. Sinoda Crnogorske crkve i zakonitim, već na nelegalnim, odlukama tzv. „Podgoričke velike narodne skupštine”, te falsifikovanim i, kao takvim, bezvrijednim aktima Sv. Sinoda Crnogorske crkve i na golom nasilju srpske vojske. Njegovim poništenjem situacija se dovodi u prethodno legalno i legitimno stanje. Uz dosljednu primjenu nedavno usvojenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih organizacija, na ovaj način suštinski Crnogorska crkva povraća svoju autokefalnost a država imovinu, sa kojom je do 1918. g. raspolagala.

KOMPLETAN SADRŽAJ KNJIGE MOŽETE VIĐETI
AKO KLIKNITE NA NASLOVNU STRANU

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


16 + 17 =