Kraljevsko pozorište Zetski dom u neđelju, 12. novembra 2017. godine, sa početkom u 20h gostuje u Centru za kulturu “Nikola Đurković” u Kotoru sa predstavom
Aleksandar Radunović Popaj
Noć
Režija: Andrej Cvetanovski
Dramaturgija: Božo Koprivica
Scenografija: Sergej Svetozarev
Kostimografija: Lina Leković
Kompozitor: Rambo Amadeus
Dizajn svijetla: Milčo Aleksandrov
Igraju:
Petar Božović
Ana Vujošević,
Nikola Perišić
Marko Todorović
To je priča o rasutoj ljubavi i izgubljenom, promašenom vremenu u životu. U komadu Noć glumac Petar Božović tumači lik Draga, čovjeka na umoru, koji je stvorio imetak, ali i preuzeo svu vlast u porodici, udaljivši se tako od svoje djece. Žrtve njegove brige i posvećenosti su njegova žena, obojica sinova, jedan pijanica, a drugi odbjegao od doma zbog seksualne orjentacije.
Ova priča dešava se u jednoj noći, jednoj sudbonosnoj noći koja će da promijeni puno stvari, puno odnosa… Ona se bavi aspektima slobode i načinom na koji se do nje dolazi… Ovo je predstava o raspadu jedne familije, satiranju jedne loze, o nestanku jednog imena… Ova predstava nosi u sebi cijeli jedan život koji se cijepa po šavovima, raspada, truni i pada u ambisu vremena… ”Noć” se bavi tradicijom, ili tačnije opiljcima tradicije u ovom surovom vremenu. Ovo je predstava o tradiciji koja nikako ne može da ritam vremena i kaska za njim kao ostarjeli pas… Ovo je sudar novog vremena i tradicije…
Andrej Cvetanovski
Božo Koprivica: Osvajanje slobode to je sveta čovjekova dužnost. Osvajanje slobode u dvorištu, na ulici, u zabavištu, u školi, u pubertetu, u profesiji, u prijateljstvu, u konfesiji, u naciji, u revoluciji, osvajanje slobode u slobodi… Osvajanje slobode u porodici. (e tu najviše treba truda i čuda)
O tome kazuje drama Noć Aleksandra Radunovića. Noć Levatića…
Sve dobre priče počinju u obitelji: Drago je čovjek na umoru, žena mu je odavno umrla, jedan sin kockar i pijanica, drugi gej i odbjegao u Njemačku. Mlađi sin se, poslije deset godina, vraća kući. Doveo je vjerenika u očev dom. Snaha Nataša dvori Draga iako od njenog dolaska u kuću Levatića nijesu u ljubavi. Naprotiv. Otac, strasnik u svemu, obezbijedio je svoju porodicu, stvorio dobar imetak. I preuzeo svu vlast. Žrtve njegove brige i posvećenosti su njegova žena, obojica sinova i snaha. Nataša jedina uspijeva da se suprostavi Dragu. Ona je visprena, željna zivota i snuje svoje snove. Dragova slabost, njegova rana je sin Uroš hazarder i alkoholičar. Uroš je uho i eho Dragove ljubavi. A sin – gej Stefan (imena nisu slučajna u ovoj drami) od djetinjstva je bio u problemu. Stefan nikad u ocu nije našao sagovornika, prijatelja. Zato je i došao iz dobrovoljnog izgnanstva da konačno kaže ocu ko je. Da osvoji slobodu da se pogleda s tiraninom oči u oči. Radunovićeva drama jeste gej priča ali je najprije povijest o rasulu porodice. To je pad obitelji Levatić, kao Pad kuce Aser. Propast porodice kao propast carevine. U kamernoj i velikoj drami ima patosa i ponosa blagosti i ujeda, obigravanja i nadigravanja… Ima i humora, odloženog humora koji zapadne u grlo.
Drago skuje plan da oslobodi sina od njegovog vjerenika. Pomaze mu snaha, no Nataša sad ima svoju računicu. Trijumfuje njena vještina, njena volja za životom, njena osveta. Nataša promijeni metu i Drago ubije sina Stefana. Snaha odlazi u svijet sa obiteljskim blagom.
A u post skriptumu, ili post festumu vjerenik Udo kaže: vi niste normalan svijet.
Noć, istine, Levatića završava Drago u muškoj tužbalici. Drago tuži i živog sina Uroša.
Grdno li sam zgriješio
Zlo mi u dom
Oj Stefane mlad delijo
Ljudska rano
Oj Uroše harambašo
A dje si mi uletio
Dva sokola
Dvije rane bez prebola
Oba oka izvadjena
Dva prozora zacrnjena
Majka ce ve dočekati
Majka jatka vječna rana
Svoju djecu ja išćerah
Kam mi u dom
Ti su puti nedohodi
Evo sam se pomamio
Pomamio skamenio
I unuke ne dočekah da se s njima razgovorim
Uh mi vazda kuća mi je bez biljega
Opušćela, ogluvjela, prokapala
Kuća mi je zatrnjena
Ljudski polom
Kuća mi se iskopala
Danas, zadovijek
