KotorArt – Održana promocija drame „Ozana“ Antuna Sbutege

 

Logo KotorArt-a

 
 

U crkvi Sv. Pavla u Kotoru, u srijedu 5. avgusta održana je promocija drame „Ozana“ istoričara i diplomate Antuna Sbutege, kao prvo izdanje festivala KotorArt, koje je nastalo povodom 450 godina od smrti Blažene Ozane, kotorske svetice prema kanonu (katoličke) crkve.

Nastanak ove knjige inicirao je direktor KotorArt Don Brankovih dana muzike, koji je u uvodnom izlaganju rekao da je pisanje drame o Ozani veliki izazov na koji je u tim početnim dogovaranjima Sbutega pozitivno odgovorio, a u dogovoru sa urednicima KotorArt teatra, drama je trebalo da bude premijerno izvedena na ovogodišnjem festivalu, što se zbog finansijskih problema i drugih nepredviđenih okolnosti nije dogodilo.

Martinović je ispričao da je, kao jedan od prvih čitalaca rukopisa, isti pročitao zajedno sa svojim studentima na jednom putovanju, kada je postao svjestan moći te drame ne samo da neupućene čitaoce informiše, nego i zaintrigira za život kotorske svetice.
U drami je obrađena univerzalna tema koja šalje poruke dostupne i razumljive svima, ali takođe i pokreće na razmišljanje, debate i reakcije.
Martinović je opomenuo da godišnjice ne treba da služe samo kao uspomena na one koje ne smijemo da zaboravimo, nego i kao „tihi putokazi za promišljanje njihovih učinaka u vremenu sadašnjem, te doprinos boljem razumijevanju lika i dijela koji želimo da sačuvamo od zaborava, koji je definitivno svuda oko nas“.

Arheolog Jovica Martinović upečatljivo je oslikao dramatične istorijske okolnosti za vrijeme Ozaninog života, dramatično opisavši njenu presudnu ulogu prilikom opsade Kotora od strane turskog gusarskog vođe Hajrudina Barbarose. Sa namjerom da „osvijetli trenutak koji govori o spiritualnoj povezanosti kotorske svetiteljke sa gradom i stvarnoj utkanosti njenog bića u sve gradske pore i tokove“, Martinović je dočarao trenutak u kome se bitka za Kotor bližila svom vrhuncu, i u kojem se „desilo čudo“. Kada je čula da je grad u opasnosti, dominikanska redovnica Ozana izašla je iz samostana u kojem je bila „zazidana“ i izašla na sjeverni kotorski bedem.
„Njena naizgled krhka pojava označila je preokret i donijela snagu i samopouzdanje braniteljima grada, tako da je Barbarosa bio prinuđen da naredi uzmak. Tako je mala kotorska dominikanka Ozana snagom svoga duha i pozvanja pobijedila zloglasnog gusara i sačuvala grad od tužne sudbine koja mu se spremala. Ko zna šta bi se desilo da nije izašla na bedeme“, kazao je Martinović, i podsjetio da je providur Bembo naredio je da se poprave sjeverna vrata i da se ukleše kao spomen na taj događaj: “Hvala tebi, Blažena Ozano, na tvojoj pomoći”.

Autor knjige Antun Sbutega osvrnuo se na motive koji su ga podstakli da napiše ovu knjigu, među kojima je dominantan zahvalnost kotorskoj svetici, za koju smatra da je najslavniji građanin Kotora, što potvruđuje i to što su joj posvećena nebrojena umjetnička djela od njenog vremena do danas.
Osim toga, pisanje ove drame za Sbutegu je bilo i rezultat intimnih potreba, životnih okolnosti, i želje za hrabrošću bez koje se nemoguće upustiti u stvaranje bilo čega.
I on se osvrnuo na Ozanin život u Kotoru, u koji je došla sa 14 godina iz sela Releza u Lješljanskoj nahiji kao Katarina Kosić. Iako je 50 godina provela u maloj ćeliji isposnici, iz koje je izašla samo jednom, u odsudnom trenutku bitke sa Barbarosom, njena ne samo duhovna nego i uloga u socijalnom i političkom životu grada bila je veoma bitna. Slovila je kao mudra žena i ljudi svih kategorija obraćali su joj se za savjete – “mirila je, pomagala, i bila stvarni protagonista života grada, a njene duhovne vrijednosti, koje su metafizičke i transcedentne aktuelne su i danas”, rekao je Sbutega.
On je podvukao i Ozaninu “ekumensku dimenziju” i naglasio da se njemu dopada ideja da je ona rođena u pravoslavnoj porodici, iako nije dokazana, jer podvlači njenu ulogu u dijalogu ova dva dijela hrišćanstva, koji je veoma značajan, i karakterističan za ove prostore. Sbutega je rekao i da iako ne može da predvidi dalji život knjige, da je pisana i zamišljena za scenu, te da se, kao i svaki dramski pisac, nada njenom pozorišnom uprizorenju.