Kraljevsko pozorište Zetski dom – Predstava “Noć” u poneđeljak, 16. i utorak 17.oktobra

 

 

 

U Kraljevskom pozorištu Zetski dom u poneđeljak, 16. i utorak 17. oktobra 2017. godine, sa početkom u 20h, biće izvedena predstava

Aleksandar Radunović Popaj

Noć

 

Režija: Andrej Cvetanovski

Dramaturgija: Božo Koprivica

Scenografija: Sergej Svetozarev

Kostimografija: Lina Leković

Kompozitor: Rambo Amadeus

Dizajn Svijetla: Milčo Aleksandrov

Igraju:

Petar Božović, Ana Vujošević, Nikola Perišić i Marko Todorović

To je priča o rasutoj ljubavi i izgubljenom, promašenom vremenu u životu. U komadu Noć glumac Petar Božović tumači lik Draga, čovjeka na umoru, koji je stvorio imetak, ali  i preuzeo svu vlast u porodici, udaljivši se tako od svoje djece.  Žrtve njegove brige i posvećenosti su njegova žena, obojica sinova, jedan pijanica, a drugi odbjegao od doma zbog seksualne orjentacije.

Ova priča dešava se u jednoj noći, jednoj sudbonosnoj noći koja će da promijeni puno stvari, puno odnosa… Ona se bavi aspektima slobode i načinom na koji se do nje dolazi… Ovo je predstava o raspadu jedne familije, satiranju jedne loze, o nestanku jednog imena… Ova predstava nosi u sebi cijeli jedan život koji se cijepa po šavovima, raspada, truni i pada u ambisu vremena… ”Noc” se bavi tradicijom, ili tačnije opiljcima tradicije u ovom surovom vremenu. Ovo je predstava o tradiciji koja nikako ne može da ritam vremena i kaska za njim kao  ostarjeli pas… Ovo je sudar novog vremena i tradicije…

Andrej Cvetanovski

Božo Koprivica: Osvajanje slobode to je sveta čovjekova dužnost. Osvajanje slobode u dvorištu, na ulici, u zabavištu, u školi, u pubertetu, u profesiji, u prijateljstvu, u konfesiji, u naciji, u revoluciji, osvajanje slobode u slobodi… Osvajanje slobode u porodici. (e tu najviše treba truda i čuda)

O tome kazuje drama Noć Aleksandra Radunovića. Noć Levatića…

Sve dobre priče počinju u obitelji: Drago je čovjek na umoru, žena mu je odavno umrla, jedan sin kockar i pijanica, drugi gej i odbjegao u Njemačku. Mlađi sin se, poslije deset godina, vraća kući. Doveo je vjerenika u očev dom. Snaha Nataša dvori Draga iako od njenog dolaska u kuću Levatića nijesu u ljubavi. Naprotiv. Otac, strasnik u svemu, obezbijedio je svoju porodicu, stvorio dobar imetak. I preuzeo svu vlast. Žrtve njegove brige i posvećenosti su njegova žena, obojica sinova i snaha. Nataša jedina uspijeva da se suprostavi Dragu.  Ona je visprena, željna zivota i snuje svoje snove. Dragova slabost, njegova rana je sin Uroš hazarder i alkoholičar. Uroš je uho i eho Dragove ljubavi. A sin – gej  Stefan (imena nisu slučajna u ovoj drami) od djetinjstva je bio u problemu. Stefan nikad u ocu nije našao sagovornika, prijatelja. Zato je i došao iz dobrovoljnog izgnanstva da konačno kaže ocu ko je. Da osvoji slobodu da se pogleda s tiraninom oči u oči. Radunovićeva drama jeste gej priča ali je najprije povijest o rasulu porodice. To je pad obitelji Levatić, kao Pad kuce Aser. Propast porodice kao propast carevine. U kamernoj i velikoj drami ima patosa i ponosa blagosti i ujeda, obigravanja i nadigravanja… Ima i humora, odloženog humora koji zapadne u grlo.

Drago skuje plan da oslobodi sina od njegovog vjerenika. Pomaze mu snaha, no Nataša sad ima svoju računicu. Trijumfuje njena vještina, njena volja za životom, njena osveta. Nataša promijeni metu i Drago ubije sina Stefana. Snaha odlazi u svijet sa obiteljskim blagom.

A u post skriptumu, ili post festumu vjerenik Udo kaže: vi niste normalan svijet.

Noć, istine, Levatića završava Drago u muškoj tužbalici. Drago tuži i živog sina Uroša.

Grdno li sam zgriješio

                                 Zlo mi u dom

Oj Stefane mlad delijo

                                 Ljudska rano

Oj Uroše harambašo

                                A dje si mi uletio

Dva sokola

                   Dvije rane bez prebola

Oba oka izvadjena

                           Dva prozora zacrnjena

Majka ce ve dočekati

                                Majka jatka vječna rana

Svoju djecu ja išćerah

                                Kam mi u dom

Ti su puti nedohodi

                             Evo sam se pomamio

Pomamio skamenio

                             I unuke ne dočekah da se s njima razgovorim

 

Uh mi vazda kuća mi je bez biljega

                                                    Opušćela, ogluvjela, prokapala

Kuća mi je zatrnjena

                                Ljudski polom

Kuća mi se iskopala

                               Danas, zadovijek