Krsto Pejović, pionir botanike i floristike Lovćena i Njeguša


          Pišu: Božidar Proročić, stručni saradnik i Ana Uskoković, biolog


U sklopu našeg nastavka istraživanja i prezentovanja prirodnih ljepota NP ,,Lovćen“ odlučili smo da posjetimo i da se poklonimo sjenama prvog crnogorskog botaničara sa Njeguša Krsta  Pejovića. Posljednju sedmicu mjeseca decembra 2020. godine odlučili smo da posvetimo ovom velikom imenu crnogorske floristike i botanike. Krenuli smo da obiđemo staze kojima je ovaj pionir botanike slavu Crne Gore u floristici pronio Evropom. Dan je bio sa povremenom kišom i tamnim oblacima. Staze Krsta Pejovića ali i naš današni oblilazak je vodio od Lovćena, Međuvršja, Kuka, Štirovnika, planinskog prevoja Krstac, do zaselka Dugi Do u samim Njegušima. Razmišljali smo kolika je to bila magija ljubavi prema flori. Došli smo u zaselak Dugi Do u Njegušima đe je rođen Krsto Pejović. Njegova kuća se nalazi na samom ulazu u zaselak sa desne strane puta. Kuća je urađena od pravilno klesanog kamena, vidi se da je obnovljena i očuvana. Na fasadi kuće nalazi se mermerna ploča na kojoj su ispisana imena članova porodice sa godinama rođenja i smrti kao i sa njihovim zanimanjima. Pored kuće, na svega pedesetak metara, nalazi se crkva Svetog Nikole ispred koje su sahranjeni članovi porodice Pejović, među njima i Krsto. Na lijepo uređenom groblju potražili smo njegovo grobno mjesto. Kada smo ga pronašli poklonili smo se njegovim sjenama i napravili snimke. Kroz dalji tekst prezentujemo kakav je zapravo bio njegov život, odrastanje i kako je počela ljubav prema floristici i botanici.

Rodna kuća Krsta Pejovića
Spomen ploča na rodnoj kući prvog crnogorskog botaničara Krsta Pejovića

          Brojni istraživači početkom XIX vijeka pokazuju veliko intresovanje za florističko bogastvo Lovćena i podlovćenkog kraja. To su bili poljski, češki, italijanski, njemački botaničari i geografi koji su sakupljali podatke o flori i fauni zaleđa Boke, a posebno Lovćena i Njeguša. No, njihova brojna floristička i naučna dostignuća ne bi bila moguća da nije bilo prvog pionira crnogorske botanike Krsta Popova Pejovića, rođenog na Njegušima 1862. godine u uglednoj porodici sveštenika. U florističkoj literaturi pronalazimo podatke o ovom istraživaču. Zahvaljujući njegovom sakupljanju biljaka na Lovćenu, Crna Gora će postati poznata brojnim naučnicima i istraživačima.

Krsto Pejović, prvi crnogorski botaničar sa Njeguša

        Krsto Pejović je svoj prvi kontakt uspostavio sa Antoniom Baldačijem 1890. godine koji je između 1885. i 1910. najmanje 14 puta posjetio našu Crnu Goru. Zahvaljujući istraživanjima koja je tada obavio, stekao je zavidnu naučnu reputaciju. Krsto Pejović je dobro poznavao italijanski jezik pa su ga tadašnje vlasti odredile da bude vodič istraživačima. Tako je počela uspješna dugogodišnja saradnja Krsta Pejovića sa Antoniom Baldačijem kao i njegovo uspješno povezivanje sa drugim botaničarima Evrope. Baldači u svojim rukopisima sa posebnim emocijama opisuje Krsta Pejovića ističući sve njegove vrline. (Baldači: Botanička istraživanja u Crnoj Gori. In: Vukić Pulević i Danijel Vincek. Crna Gora vrata Balkana – putopisi i zapisi evropskih botaničara strana 669). Svoja zapažnja Baldači je pretočio u svoj prvi rad iz botanike koji je objavio baš u Crnoj Gori. Ovaj njegov rad pod naslovom „Bilje cetinjskog polja“ objavljen je u cetinjskom listu ,,Glas Crnogorica“ u osam nastavaka. On predstavlja ne samo prvi rad o crnogorskoj flori, već vjerovatno i prvi prilog iz prirodnih nauka uopšte publikovan u Crnoj Gori. Njegova dva dugotrajnija istraživanja finansijski je pomogao i crnogorski knjaz Nikola. ( Antonio Baldacci, Scritti adriatici I, str. X, XVII. Antonio Baldacci, „Bilje cetinjskog polja“, Glas Crnogorca, XV/ 1886, br. 28 (15. VII), str. 1–2; br. 29 (22. VII), str. 1; br. 30 (29. VII), str. 1–2; br. 32 (12. VIII), str. 1–2; br. 33 (19. VIII), str.1–2; br. 34 (26. VIII), str. 1–2; br. 37 (16. IX), str. 1–2; br. 38 (23. IX), str. 1–2. 585 Vukić Pulević, „Osvrt na probleme crnogorske fitonimije“, Lingua Montenegrina, II/ 2009, br. 3, str. 68.) Đe god je ovaj poznati italijanski istraživač išao na botaničkim istraživanjima, sa njim je bio Krsto Pejović ne samo na području Lovćena i Cetinja već i širom Crne Gore. U svojim obimnim zapisima-putopisima  Baldači navodi  da je Krsto Pejović dobro naučio da sabira i preparira biljke, navodi jedan floristički prilog u kom je Krsto Pejović sakupio 17 različitih biljaka na rodnim Njegušima.

Češki botaničar i istraživač Josef Rohlena (1874-1944) je na pravi način afirmisao doprinos i ulogu Krsta Pejovića. Nakon prvog dolaska u Crnu Goru  u maju 1901. godine upoznao se sa Krstom Pejovićem i sa njim ostvario plodnu saradnju i prijateljsvo koje će trajati punih 40 godina, obojica će ostati posvećeni ljubavi prema botanici i floristici. Sa svog drugog putovanja po Crnoj Gori Josef Rohlena je zapisao: ,,Prije nego što završim, ne bih htio da propustim da pomenem  mog vodiča Krsta Pejovića koji me doduše zbog bolesti nije mogao pratiti na mom drugom putovanju kroz Crnu Goru, ali mi je zato vrijedno sakupljao biljke u okolini svog mjesta koje mi je slao u lijepo prepariranom stanju.“ (,,Botaničari i Crna Gora“, Vukić Pulević, 2006 godine, Podgorica)

Porodična grobnica đe je sahranjen Krsto Pejović

          Krsto Pejović je pripremao i slao u Prag Josefu Rohleni prilično sadržajan i obiman herbarski materijal, uglavnom sakupljen na padinama Lovćena i Njeguša. Tako u trečem prilogu flori Crne Gore, Rohlena navodi pored biljaka koje je sam sakupio još 140 vrsta koje je prikupio Krsto Pejović. U četvrti prilog flori Crne Gore Josef Rohlena unosi puno vrsta koje je sam Pejović sakupio. Među njima otkriva i opisuje jednu do tada nepoznatu vrstu (lat: Crepis vandasii) koju je Pejović pronašao na kamenjarima samog Lovćena iznad Njeguša. Rohlena je imenuje u čast Vandasa, poznatog češkog botaničara tog vremena. Kasnije je Krsto Pejović otkrio još jednu endemičnu vrstu za to područje kojoj Rohlena daje ima po Lovćenu (lat: Lamium lovcenicum). U petom prilogu Rohlena pored svojih navodi još i 104 vrste što je Krsto Pejović pronašao na Lovćenu i Njegušima i oko destak biljaka iz okoline Cetinja. U uvodu ovog rada Josef Rohlena na sljedeći način karakteriše Krsta Pejovića: ,,Pejović je jednostavan čovjek, ali je napravio čitav niz vrijednih pronalazaka i svojim revnosnim sakupljanjem stekao značajne zasluge na području flore svoga zavičaja. Bilo bi poželjno ako bi neko od crnogorskih intelektualaca poklonio pažnju istraživanju zavičajne flore.“ (,,Botaničari i Crna Gora“, Vukić Pulević, 2006. Godine, Podgorica). U svim svojim prilozima prilozima ( bilo ih 12)  Jozef Rohena prikazuje biljke koje je Pejović sakupio i nijedan put ne propušta priliku da se zahvali svom prijatelju i saradniku. Rohlena se svom prijatelju i saradniku Krstu Pejoviću odužio na taj način što je tri nova varijateta biljaka nazvao po negovom imenu (prim aut: ovo je jedan od primjera koliko malo znamo o nama samima). Tako u dolini Zete kod Spuža raste biljka (lat:Potentila recta var pejovici),  kod Bara (lat: Dipsacus lacin iatus var.pejovici a za Krstove rodne Njeguše opisana je (lat: Scabiosa ochroleuca var pejovici).

                     Tragove o sardanji Krsta Pejovića i prijateljstvu sa Rohlenom ostali su ne samo u stručnim i naučnim publikacijama već i u ličnoj prepisci. Tako je sačuvana i jedna razglednica koju je Rohlena uputio Krstu Pejoviću na adresu: Krsto Popov Pejović, botaničar, Njeguši, Crna Gora, Jugoslavija. Prenosimo integralno njen dio u kom se kaže: ,,Dragi Krsto, poslao sam ti malu knjigu u koju sam unio jednu biljku iz Krstaca (sa žutim cvijetom-kao mali čičak sa debelim, kao koža, lišćem) i dao ime pejovicii!. Traži još! i ne zaboravi na ovu biljku iz Lovćena sa dlakavim listom koju sam poslao kao mustru. Nadam se da ćeš dosta dobrih biljaka poslati. S pozdravom J. Rohlena“  (,,Botaničari i Crna Gora“, Vukić Pulević, 2006. Godine, Podgorica).

Grobno mjesto botaničara Krsta Pejovića

                  Na dan otkrivanja spomen ploče na rodnoj kući Jozefa Rohlene 2. juna 1984. godine održan je i skup posvećen ovom poznatom botaničaru povodom 110 godina rođenja i 40 godina od smrti. Na tom skupu je pored Rohlenovog imena najčešće pominjano ime Crnogorca Krsta Pejovića, kako u referatima tako i u slobodnim razgovorima. Čerka Jozefa Rohlena, Ružena Krčalova, iznijela je niz sjećanja, uspomena i priča njenog oca o Krstu Pejoviću. U publikacijama sa tog skupa priložena je i zajednička slika Jozefa Rohlene i Krsta Pejovića. Najveći dio biljaka koje je Krsto Pejović sakupio na Njegušima i Lovćenu ne razlikuju se ni po ćemu od biljaka koje su sakupljali profesionalni botaničari. Pejović je svoje biljke sakupljao i preparirao sa preciznim naznakama lokaliteta i datuma sabiranja sa dovoljnim brojem primjeraka. Jozef Rohlena je duplikate Pejovićevih biljaka slao mnogim botaničarima i muzejima u Evropi, te se njegove biljke, pored Praga, mogu sresti u poznatom Kew-herbarijumu kod Londona, kao i u Beču, Budimpešti, Berlinu, Padovai. Velikan crnogorske floristike Krsto Pejović je umro 1940. godine na Njegušima đe je i sahranjen.

 Nakon ,,Beitrag zur Flora Montenegro“, djela u devet tomova koji su objavljivani u nastavcima do polovine 20-tih godine, njegov cjeloživotni rad krunisan je monumentalnim opusom ,,Conspectus Florae Montenegrinae“, u kojem je popisao sve poznate biljne vrste koje rastu na teritoriji Crne Gore, a od kojih je cijeli niz sam, ili sa Krstom Pejovićem, otkrio i prvi opisao. Mala, ali veoma aktivna komuna crnogorskih botaničara i danas s ponosom upozorava na Rohlenovu naučnu zaostavštinu. Po Rohleni je do sada bilo nazvano trideset vrsta biljaka, od kojih osamnaest predstavljaju endeme ( Vukić Pulević, „Bibliografija o flori i vegetaciji Crne Gore“, Titograd 1980; isto, Josef Rohlena, „Građa za vaskularnu floru Crne Gore; dopuna „Conspectus Florae Montenegriane“ Josefa Rohlene, Podgorica 2005; isto).

                Putovanja Krsta Pejovića sa Antoniom Baldačijem i Jozefom Rohlenom kroz bespuća od Njeguša i Lovćena, preko Komova, Sinjavine i Durmitora, kao i njihovo prijateljstvo učinili su trajnu uspomenu na Krsta Pejovića, da protok vremena i istorije ne baci tamu na njegov častan život i posvećenost floristici. Naučni zapisi su ovjekovječili njegovu ulogu. Ime Krsta Pejovića će ostati trajno u nauci. A da li smo mu se mi u Crnoj Gori odužili na pravi način? Nijesmo. I to je nešto što govori o našem mentalnom sklopu, da su naši istaknuti pojedinci, makar oni  bili i pioniri u mnogim oblastima nauke, ostali ovako zaboravljeni i zapostavljeni. Zato ovaj omaž Krstu Pejoviću neka bude podstrek svim mladim botaničarima koji izaberu da se bave naukom na prelijepim predjelima ne samo Lovćena već i čitave Crne Gore koja predstavlja jednu veliku botaničku baštu na otvorenom.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


4 × three =