Marija Tadić – Kult njenog imena


Sunčano jutro u Nazaretu ugleda lice uspavane Marije Ohane. Kapci joj bjehu još uvijek teški od Isakovih grubih i potmulih riječi upućenih na njen račun. Svađa koja je prethodila neočekivano oslobađajućem raskidu, kao da je donijela freški povjetarac s jezera u njeno napaćeno biće. Rođena u porodici razdvojenih roditelja, gdje ih je otac napustio zbog druge žene, taj usud ju je pratio kad god je htjela da nađe svoj put. Dugo vremena je osjećala kao da je vrijeba jedna neverbalna osuda od strane njenog partnera. Kao da je igru između njih vodila neka nevidljiva sila. Prošla je godina dana odkako ju je njen voljeni uvjeravao da to što je njegov otac paroh u jednoj sinagogi, neće uticati na njihovu vezu. Uvijek je osjećala neku neprijatnu tišinu u njihovom domu iako je njegova majka bila vrlo predusretljiva žena, koja ju je, ipak, nazivala svojom ćerkom. Od prvog dana njihove veze, morala se ispoštovati tačna procedura gdje što i kako ide. Koji se rođaci prvi posjećuju, kako bi oni dali svoj sud o potencijalnoj mladoj. A ona, bila je besprekorna djevojka. Uprkos porodičnoj tragediji, završila je studije iz psihologije, stažirala u Americi i vratila se da predaje na uglednom institutu u blizini Magdale. Pa ipak, njen voljeni je odlučio da se prikloni ocu i ostavi je da visi u ljubavnom vakumu nakon svoje žučne svađe sa sopstvenim ocem.. dok je ona čvrsto stajala na zemlji ne razumjevši u momentu težinu situacije. U njenoj se glavi dugo svijalo pitanje na koje nikada nije uspjela da pronadje odgovor.

Otišavši do prozora svoje profesorske sobice, pred njom se pružao predivan pogled na Galilejsko more. U blizini je bio i arheološko nalazište rodnog mjesta Marije Magdalene, žene koju su u Bibliji, htjeli kamenovati, jer je bila kraljica noći. Od pogroma ju je spasio sin božiji nakon čega je ona postala njegova sljedbenica. Nikada je nisu prihvatili ravnopravnom učenicom i u samim spisima pozicija tog lika nije jasno objašnjena. Tada joj je sinulo..

Nikada nije razumjela poglede vršnjaka kada bi izgovarala svoje ime. Neki bi je gledali sa prezirom, dok bi neki od njih ipak pokušali dobaciti neki flert, opasku na ivici degutantnog. Čitajući knjige, povezujući koordinate, shvatila je da sve to ima veze sa mjestom u kome se nalazi. Na drugoj strani okeana, njeno ime je poštovano i cijenjeno od strane svih kultura i vjera ali tu, u njenom rodnom mjestu, medju svojima, zazirali su od nje. Kult Marije Magdalene izvajan od davnina je oblačio njen život u sve nijanse sive dok je krčila svoj put do uspjeha…

..istog dana u Rimu, munje su parale sivo-bijele oblake u divljoj tutnjavi atmosfera iznad grada. Marija Antonelli je žurno ulazila u zgradu bojeći se da će zakasniti na sljedeći sastanak. Očekivao ju je nervozni bogati preduzetnik, koji se bojao da će ga žena pronaći i tužiti ga za preljubu iako nije mogao da odoli tom svom poroku. U jednom momentu joj je zazvonio telefon. Prekinula je poziv nervozno dajući do znanja da nema kada za duge razgovore. Zalupila je vrata svom snagom i zadihana stala na sred sobe. Izgledala je zanosno. U mantilu boje kože, njena riđa kosa se spuštala u loknama od tjemena do vrhova koji su dodirivali njena ženstvena ramena. Oči boje jantara su sijevale ispod dugačkih trepavica dok se hvatala za torbu da pronađe ključ od vrata. Julio ju je ugledao i sklopio ruke – Maria, bella, ne možemo danas, moja Gracija mi je dala do znanja da zna gdje se krećem, može svakog časa.. – Marija je uzdahnula kada mu je zazvonio telefon na koji se morao javiti. Ćutke je klimnula glavom, pokazavši mu da je slobodan. Zatvorila je vrata od sobe i raskomotila se na baldahinu na kome bi sada već ubila dobru prosječnu platu lihvara na uglu.. ali.. iskreno nije joj bilo do toga. Danima ju je već smarao Salvatore.

Neobično stidljiv mladić par godina mlađi od nje ju je upoznao na partiju na kom ga je pozvao dobar drug njenog makroa i zatražio njen broj. Izašli su na ručak i ona je mogla bolje da ga osmotri u svjetlosti sunca. Imao je divno lice, crnu kovrdžavu kosu i zelene oči. Djelovao je povučeno ali joj je priznao da je posmatra duže vrijeme na partijima i da ima ozbiljnu namjeru da je upozna kao osobu. Odmahnula je glavom jer odavno je nije neko posmatrao na taj način. Smatrala je to prolaznim adrenalinskim porivom jer njenom šarmu je malo koji mogao da odoli. Ubrzo ispod vrata proviri mala roza koverta. U nevjerici ustade i otvori je. “Na pjaci San Marko, tačno u ponoć, dođi da te odvedem na put ka zvijezdama..”, u potpisu – Salvatore. Ubrzo na katedrali krenuše zvona, otkucavajući 11 sati uveče. Brzo se presvukla u bež haljinu sa čipkom, i ogrnula bijeli mantil sa kapuljačom predajući se želji za iznenadjenjem. Kiša je prestala da pada, a vazduh je mirisao na smilje i mirtu iz obližnje katedrale. Salvatore ju je čekao kraj fontane, i odmah je prepoznavši, uvede je u obližnji restoran koji je bio zakupljen samo za njh dvoje. Uhvaćena u mrežu gostoprimstva a željna da utekne odatle, kao srna pred lovcem, ostalo joj je samo da ga sasluša. Tražio je njen pogled koji je lutao po ambijentu i kako ga nije našao, uhvatio ju je za ruku i kažiprstom počeo da pravi male koncentrisane krugove po njenoj koži. Nikada nije osjetila ništa slično a dodir ju je natjerao da se smiri i fokusira na njega. Onda je pogledao u oči. Snaga njegovog prodornog pogleda je poput mača ogolila i poslednji atom otpora u njenom biću. Tiho joj je rekao da odlično zna njenu istoriju. Bolni gubitak njene majke je bio pretežak za njenog oca, koji ju je ostavio kod njene tetke, kako bi pošao na hodočašće da iscijeli svoju dušu. Rekao joj je i da zna, da je njen izbor bio mladalački revolt koji joj je postao rutina, jer shvata da ona ne vjeruje više nijednom muškarcu nakon što ju je onaj, koji je trebao da je štiti, ostavio. Nakon ostavljanja darova u porodičnoj crkvi njegove familije, sanjao je njen lik i gospa mu je rekla da mora da je pronađe jer, on drži u srcu lijek za njenu dušu.

Marija ga je slušala zapanjena u nevjerici da je to što čuje istina. U jednom momentu je ugledala tračak suze u njegovim očima, što ga je natjeralo  da ih brzo obriše. Obećao joj je da će posvetiti svoj život da od nje učini ženu voljenu i onu koja je vrijedna poštovanja.

Bilo je vrijeme pashe i ponoćne mise a te se noći konačno jedna Marija osjećala blagoslovljeno u Rimu.


Prim.aut. – Priča je nastala na istraživanju značenja imena i koliko je bitno biranje istog za svaku individuu. S obzirom da ne biramo svoje ime po rođenju, već nam ih daju naši roditelji, kumovi, rođaci, u više navrata se dešava da ljudi imaju pokupljene predrasude u odnosu na nosioca datog imena. Svako ime je ključ naše pažnje ali i informacija koja privlači energije u polju ili sredini u kojoj djelujemo. U katoličkoj religiji recimo postoje 2 imena koja se dodjeljuju osobi, u pravoslavnoj vjeri je moguće promjeniti i dodati staroslovensko ime ili pak, po zakonu je moguće promjeniti ime dato rodjenjem. U pojedinim islamskim zemljama se navodi “sin toga koji je sin ovoga a sin onoga” i tako se energije predaka povezuju sa njihovim potomkom. U kulturama je poznato i vjerovanje da davanje neobičnog imena ili imena sa korjenom neke riječi, utiče na dalji usud porodice. Tako se u Crnoj Gori, davalo ime Stanija ili Granica u porodici gdje je žena rađala puno djece. Ako porodicu prati neko prokletstvo, davalo bi se ime iz druge religije kako bi se preokrenula sreća porodu. Mijenjala su se i prezimena iz krvne osvete ili progona druge vrste. U trendovima davanja imena danas, nadimci su uzeli ulogu imena. Što više slova ima neko ime, to je njegova energija složenija. Upravo poenta kompletne priče jeste da je biranje imena nešto što označi cio život, kako energetski, tako i stvarima koje ono privlači. Ime majke božije i sljedbenice Isusove nije lako nositi, pogotovu u svijetu marijofila ili marijodiuma.


Foto: protarotcardreadings.com

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


five + 4 =